KOMENTAR TJEDNA
16.12.2017 u 11:44

KOMENTAR: da sam ja na mjestu Aarona Frenkela, bez ikakve grižnje savjesti bih tužila Hrvatsku...

Nisu nama problem ni Aaron Frenkel, ni Franjo Pašalić ni Viktor Vekselberg... sami smo sebi mi najveći problem. 

 

Napisala: Lidija Crnčević


komentara  17

Da sam na mjestu Aarona Frenkela i ja bih pokrenula arbitražni postupak zbog golfa na Srđu.
I tražila bih odštetu.

Jer, što bi mene, da sam Aaron Frenkel trebala biti briga što je povjerenik Vlade nesukladno svojim ovlastima povećao broj hektara sa 100 na 310? 

Jer, što bi mene, da sam Aaron Frenkel trebalo biti briga što neki tamo hrvatski branitelji koji su izborili slobodu za taj grad i njihovu domovinu žele u tvrđavi Imperial imati svoj Muzej Domovinskog rata?

Da sam na mjestu Aarona Frenkela razbijesnila bi me nedosljednost hrvatskih ministarstava prema kojima nešto može, pa ne može, pa opet može... poput Studije o utjecaju na okoliš, naprimjer.

Što bi mene, da sam Aaron Frenkel trebalo biti briga za išta od toga, kada mi je sve što mi se sada osporava bilo obećano da će biti u redu?

Ne bi me bilo briga.
Apsolutno.

I ja bih im, tim nedosljednim, lažljivim i korumpiranim Hrvatima, da sam Aaron Frenkel "složila" arbitražu na 500 milijuna eura.

Naša briga nije Aaron Frenkel niti ijedan Aaron Frenkel. 

Naš problem smo mi, hrvatska politika i politike zbog kojih nas nitko ne poštuje, niti nas tretira kao ravnopravnog partnera u pregovorima.

Zemlja je siromašna, jer je pokradena. I investitori se ponašaju kao da nam nešto poklanjaju kad ovdje ulažu.
Projekt golfa na Srđu najbolji je primjer klimavosti i prevrtljivosti hrvatskih zakona te pokazatelj nekažnjenih "slabosti" hrvatskih političara. 

Ali, što bi mene, da sam Aaron Frenkel trebalo biti briga zbog toga?

Što bi mene, da sam Franjo Pašalić, trebalo biti briga što se, da bih sagradila marinu u Gružu, potpuno izignorirala sudska presuda i omalovažilo hrvatsko sudstvo?

Zašto bih ja, da sam Franjo Pašalić, trebala poštovati izglasani UPU za marinu Gruž, kad mi je i bez toga, u Zagrebu izdana dozvola?

Zašto bih ja, da sam Franjo Pašalić, izgradila prometnicu za domorodačko stanovništvo, kada mi to uopće nije stavljeno kao penalizirana obveza u ugovor?

E, sad s iskustvima kakve imamo s tim velikim projektima koji zadiru u javni prostor građana i bitno utječu na njihove živote, eto nam nove investicije na istočnoj strani Grada, izgradnje luksuznog hotelskog resorta na mjestu nekadašnjeg Belvedera.

Treba li nam?

Naravno da nam treba jer već 26 godina gledamo ratnu ostavštinu srpsko crnogorskog djelovanja po gradu.

Zašto bi mene, da sam Viktor Vekselberg, trebalo biti briga ako zatvorim sada javne površine, "oduzmem" domorodačkom stanovništvu njihova kupališta i mjesta gdje se druže i koja su sastavni dijelovi njihovih života?

Sve navedene investitore ništa od svega toga nije briga.

A zašto bi ih i bilo?

Tko bi „poduzetan“, ulagač sa ciljem ostvarenja što većeg profita, sam sebi postavljao okvire kada ih ne postavljaju oni koji bi trebali.

Donošenje novih prostornih planova koji se "kroje" za novu hotelsku investiciju u sv. Jakovu prvi je veliki, strateški test ponašanja nove gradske vlasti prema svojim građanima.

Ali i prema investitorima.

Na ovom primjeru vidjet će se njihova mudrost u upravljanju vrijednim prostornim potencijalima grada, ali i hrabrost da se suprotstave investitoru da "skroji" prostor prema svojim željama i potrebama, te da ga se navede da poštuje i uklopi se u okvire koji bi bili kompromis s građanima koji žive u tom dijelu grada.

Ako mi znamo što hoćemo.

Za to je zadužena garnitura vlasti s gradonačelnikom Matom Frankovićem na čelu. Sada je on na potezu.

Ipak se okreće - pokazala je nedavna javna rasprava u Vijećnici u kojoj je bio posve pristojan broj građana.

I sramotno mali broj gradskih vijećnika.

Stvar je jednostavna. Građani koji žive u tom dijelu grada, postavljaju jasna pitanja. I traže jasne odgovore.
Što oni dobijaju kao plus u kvaliteti svog života zbog izgradnje luksuznog hotela u sv. Jakovu?

Jasno znaju nabrojiti što gube - koliko se god neki rugali i ismijavali načinu života mediteranskog zajedništva koji izumire – oni su prostor u kojemu žive stopili sa cijelim svojim životom. 

Novim, prezentiranim idejnim arhitektonskim rješenjem, Dubrovnik bi dobio luksuzni hotelski kapacitet.

Nova gradska vlast bi dobila zadovoljstvo što je uspjela ostvariti značajnu stranu investiciju. 

A građani u nedostatku cjelovitih i preciznih odgovora strahuju da će biti istjerani sa svojih prostora da bi se investitorima napravilo mjesta.

Poučeni dosadašnjim primjerima oko sebe, ne treba čuditi ni ako pušu na hladno.

Iako je, nakon javne rasprave, pitanje pušu li baš na hladno.

Previše je ostalo nepoznanica i magle oko realizacije lijepo nacrtanog, što jest, jest, arhitektonskog rješenja.

Crta pomorskog dobra, prostor za heliodrom, pristanište za dvanaest brodova neutvrđene duljine...

A, mi dobro znamo kako to kod nas ide sa sustavom kontrole. Nikako. 

Stoga građani imaju pravo tražiti odgovore na sva pitanja i imaju pravo tražiti da ih se ne tretira kao "razjarenu" destruktivnu "rulju" koja se protivi investicijama koje se uvijek izjednačavaju s "med i mlijeko" razvojem. 

Glave Grada, ali i one veće, u vrhovima ministarstava trebale bi prestati razmišljati glavom investitora. 

Možda ja i jesam u onoj grupaciji koju veliki biznismeni nazivaju "luzerima", ali čvrsto vjerujem da bi Hrvatsku i strani i svi drugi investitori više poštovali da postoje zakoni u kojima hrvatskim političarima ne bi bilo dozvoljeno da pronalaze rupe i rupice, kako bi ih izigrali.




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne










Kolumne






 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube