PUT OKO SVIJETA
18.01.2020 u 13:13

PUTOPIS Diane Marlais - na ulicama Lime osjećala sam se kao div sa svojih 165 centimetara

Lima je bila samo jednodnevna postaja, kratki odmor prije nastavka puta - na Machu Picchu i džunglu. Sljedeća je Cusco, grad na 3 000 metara nadmorske visine, zatim džungla i sveti grad Inka. Diana Marlais, vlasnica Dubrovnik Escape Rooma, planinarka i članica HGSS-a, putovala je u Peru i napisala nam svoje dojmove s dalekog putovanja. 


komentara  0

Put u Peru trajao je preko 24 sata. Čim smo sletjeli, žurila sam prema kontroli pokušavajući prestići što više ljudi. Organizirani aerodromski autobus debelo je kasnio, ali me ugodno iznenadio luksuznim kožnim sjedalima, internetom, ali i uslugom. Nakon 20 minuta vožnje ljubazni pratitelj je prozvao moje ime i uputio me na izlaznu stanicu. Takvo nešto u  Hrvatskoj još nisam doživjela. Objasnio mi je gdje trebam ići kako bih došla do rezerviranog smještaja. U devet sati uvečer na ulicama Lime sama s backpackom na leđima, osjećam se apsolutno sigurno i opušteno, kao div, sa svojih 165 cm, među sitnim i ljubaznim ljudima.

Lima je bila samo jednodnevna postaja, kratki odmor prije nastavka puta - na Machu Picchu i džunglu. Jeftin smještaj sam našla preko Airbnb - udomio me jako ljubazni par godina mojih roditelja. Napravili su mi kraljevski doručak (nije uobičajeno), ispratili me poljupcima, zagrljajima. Totalna suprotnost turizmu ovdje gdje nažalost imam osjećaj da se sve vrti vise oko novca nego oko gostoprimstva.


Dok u Limi čekam frendicu, prilaze mi frajeri na cesti. Svi traže nekakve donacije, jedni za djecu alkoholičare (??!), drugi za djecu ovisnike. Ne pristajem. Davno sam naučila ne dijeliti novce. Onda mi prilazi 16 godišnjak iz Venezuele, pita me imam li novaca, gladan je -moje pravilo (hvala ti Rumunjska) nikad ne dajem novce, isključivo hranu, imala sam oraščiće i to sam podijelila s njime. Pita me imam li trave. Valjda tako izgledam. jedva se nekako sporazumijevamo (hvala ti Esmeralda i Marisol na mom krnjem znanju španjolskog) uglavnom on je tu, ne radi, ne ide u školu, preživljava.


Napokon susrećem svoje prijatelje i nastavljamo avanturu. U obližnjem baru naručujemo hranu i piće, a čovjek sa susjednog stola nam dobronamjerno savjetuje da pazimo i ne ispuštamo iz ruke ruksake. Dok čekamo hranu prolazi ulični prodavač čokoladica. otvara svoj kaput i nudi nam travu. ovo je dosad najbrže što mi je netko to ponudio, niti 1 h u gradu, diler je već tu.
Nisam fan grada, ne volim asfaltnu džunglu. Buka i gužva me umaraju, nagovaram ekipu da odemo na obalu. More, valovi, surferi, trkači, joga i meditacija u parku, psi sa svojim vlasnicima veselo šetaju, e to je već moj đir. Pijemo kavicu, jedemo palačinke, uživamo u chillanju, opuštajuća priroda i totalni zen
Preživjeli smo dan u gradu, jedva čekam ostatak putovanja, planine i džunglu. Uvijek me vise fasciniralo ono sto je Bog/priroda stvorila nego ono što je čovjek napravio.


Let za Cusco, prva  je postaja za Machu Picchu. Nosim ruksakčić za 2 tjedna odjeće koji pokriva temperature od 5 (Machu Picchu) - 30 stupnjeva (džungla). Optimalno sam se spakirala s obzirom na to da na letovima unutar Perua prtljaga ne smije prelaziti 4 kilograma težine. Godine planinarenja i kampiranja su se definitivno.

Zaspala sam čim sam dotakla sjedalo. Budim se i čujem s razglasa: Dobro došli u Limu. Pitam se što se dogodilo je li još sanjam? Ne, nisam sanjala, avion nije mogao sletjeti zbog loših vremenskih prilika u Cuscu, pa smo se vratili u Limu i nakratko odmorili u hotelu i pokušali ponovno ujutro.

Napokon stižemo u Cusco, grad na 3399 m. Ostajemo ovdje par dana, navikavamo se na visinu prije odlaska na Machu Picchu. ekipa ima problema s disanjem i glavoboljama. Kupili smo koka čaj, navodno dobar za visinsku bolest.  Meni je dobro, tijelo mi je naviklo već na ovakve ekspedicije. Uživamo u gradu, bogatoj kulinarskoj ponudi (čak i za vegetarijance!), šarenim marketima s ručno rađenim proizvodima i jeftinim masažama (60 kn za 1 h) - ovo je za mene raj na zemlji! Svugdje obilje svježe i zdrave hrane, ovdje sam jela jedan od najboljih i najobilnijih doručaka ikad - omlet + avokado + krumpir + haloumi + pomadore + grah + smoothie + kakao kava; za jednog vegetarijanca, prava gozba!

Kupujemo suvenire za prijatelje i obitelj na placi. Grad ima puno tržnica po cijelom centru, zapravo čini ti se da na uglu svake ulice netko nešto prođe. Jedan je ogromni i razvikani San Pedro, u kojem se nisam puno zadržavala, previše ljudi, previše svega. Hrana je ovdje odlična, jeli smo ogromne i svježe napravljene porcije za 1.5 euro. Da smo bar ovdje jeli svaki dan a ne u fensi restoranima - hrana je svakako, meni vegetarijancu, bila puno bolja, ponudom i ukusom. Zanimljivo je to da u Peru raste čak 3800 različitih vrsta krumpira.

Sve je šareno, ponuda na tržnici obiluje šarenim voćem i povrćem, tkanine koje ručno prave su u duginim bojama, “gej” zastave vise po ulicama. Kasnije smo saznali da te zastave nisu kao podrška gej zajednici, već tradicionalna Inka zastava. Naime Inke su smatrale da je sunce otac bog, Zemlja majka božica a kiša dar Božji koja daje plodnost zemlji. Stoga duga simbolizira plodnost i izobilje ali i most između neba (božanskog) i zemlje (ljudi).

Kad putuješ s velikom ekipom je što možeš dobiti bolji smještaj, za iste ili i manje pare. Cijelo putovanje spavamo u nekim ogromnim viletinama, pregovaramo cijenu svega, izleta, transfera…A i super  je sto svatko nešto malo istraži, netko nađe smještaj ili neku aktivnost, restoran, pa nemaš osjećaj kao da sve radiš sam, nema tog stresa planiranja. Posjetili smo stvarno fenomenalne lokacije, imali fenomenalan smještaj, hranu, izlete…Kad sam prvi put ušla u naš “Magic Balcony House” u Cuscou, mislila sam da smo u hotelu i pitala se gdje je recepcionerka. A zapravo cijeli smještaj je bio samo za nas, ogromna vila, s prelijepim pogledom na grad.

Ono što me se najviše dojmilo u Cuscu je što su psi lutalice svugdje, po cijelom gradu. Ali Peruanci ih ne tjeraju i ne tretiraju kao što mi tretiramo napuštene životinje - oni smatraju da se treba brinuti za slabije od sebe, tako da su svi psi nahranjeni i pitomi, iako ne pripadaju nekome. Naravno da nisam mogla odoljeti i da sam ih par sprijateljila - daš im ostatke svoje hrane, malo ljubavi i pažnje i tvoji su cijeli dan, prate te u stopu. Što ću, kad sam slaba na životinje.

SVETA DOLINA & MACHU PICCHU

Navečer nas posjećuje Rosa iz turističke agencije koja nam organizira izlet u Svetu dolinu Inka i Machu Picchu. Odlučili smo se ići preko agencije jer je trebalo puno toga organizirati (dosta transfera, smještaja, hrane, ulaznica...), pa da se ne mučimo i ne gubimo previše investirali smo u dvodnevnu turu. Rosa nam detaljno objašnjava plan putovanja, a mi marljivo zapisujemo. Inače nisam fan agencijskih aranžmana, ali kad sam čula što nas sve čeka, drago mi je da smo imali sve organizirano, vidim kako bi moglo inače poći po krivom. Pratnju nemamo tako da moramo paziti da smo na vrijeme na autobusu i vlaku, kao i da se na vrijeme nađemo s vodičima.

Najprije nas ujutro u 8 kupi bus za Ollantaytambo. To je mjesto iznimne arheološke vrijednosti u Svetoj dolini jer je jedino mjesto gdje je sačuvan urbani  Inka dizajn. Vodič nam objašnjava kako su Inke koristile Tzv. Inka cement i to je razlog zašto se danas možemo diviti ovim ruševinama. Nisu erodirale od kiše jer su imale posebne sastojke koji su se sušili 2 tjedna. Napravljen je od gline,ljamine dlake, bjelanaca i kaktusova soka. Zapravo ljamina dlaka je najzaslužnija za kompaktnost cijele konstrukcije, jer u slučaju zaleđivanja,  bez dlake konstrukcija bi se lako raspala. Kuće su gradili na brdima, kako bi bili bliže bogu, u dolini su obrađivali zemlju a između su radili tarace od više slojeva s ciljem što većeg zadržavanja vode, s obzirom na to da žive u veoma toplom podneblju s dužim razdobljima suše.

Zatim nastavljamo za Pisac, mali gradić sa šarenim tržnicama u centru grada. Tu se nalaze ruševine stare Inka civilizacije, drevni hramovi i kamene strukture. Svugdje se treba penjati kako bi se divili pejzažima, naporno nam je.  Ali kako bi naš mudri vodič rekao: bez muke, nema nauke. Bez žrtve, nema slave! I nema rakije. Civilizacija Inka zasniva se na 3 stupa: ljubav (prema svoj prirodi, ne samo ljudima), znanje (da bi postali bolji, jer učenje je najbolji način za biti uzbuđen oko življenja) i rad (danas radim za sebe, sutra za tebe - reciprocitet i međusobno pomaganje).

Karte za Machu Picchu smo rezervirali mjesecima unaprijed. Samo 2500 ljudi dnevno može pristupiti tom svetištu, tako da je dozvole potrebno kupiti puno ranije. Odlučili smo se popeti i na obližnji Huayna Picchu vrh (2720 m) , s kojeg se pružaju nevjerojatni pogledi na Machu Picchu (2430 m). Tu dozvolu pak samo 400 ljudi dnevno dobije, 200 ljudi dobije ulaz u 7; 200 u 10. To znači da vrijede striktna pravila kad morate biti na kontrolnoj kućici, inače vam propade put. Dizanje u 5:30, da bi pojeli doručak i bili u autobusu do 6, jer do 7 najkasnije moramo proći kućicu i početi planinariti. Ekipa s kojom idem nisu planinari, tako da su dobrano izdisali na putu do gore. Moram priznati, iako sam u formi, i mene je umorilo. Penješ se ravno gore, kao da ideš skalama, dosta je strmo i usko. Ne daj bože da ti dođe slabo, potencijalno se ravno do dna strmoglaviš. Ovo mi je zapravo bio najdraži dio putovanja, najviše volim izlete koji uključuju fizičku aktivnost i neki izazov,pomicanje svojih granica.

Spuštamo se dolje, kratka kavica i hrana u jako skupom i jedinom restoranu u okolici. Dolazimo k sebi (neki manje, neki više) pa nastavljamo turu po Machu Picchu, tek kreće ono po što smo došli. Vodička nam priča o značaju svetišta, ali ekipa je vidno umorna i gubi koncentraciju. Najviše nas oduševljavaju ljame koje hodaju okolo, i koristimo svaku priliku da se s njima slikamo. Najglasnija smo grupa u okolici. 




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne
ohrid0
PUT OKO SVIJETA
0      08|02|20 u 10:58
Kako posjetiti Makedoniju, a ne okusiti ,,gravče na tavče"?
tajland000
PUT OKO SVIJETA
0      01|02|20 u 08:35
PUTOPIS: Sat kuhanja u Phuketu jedno je od najboljih životnih iskustava!
new_york_naslovna
PUT OKO SVIJETA
0      25|01|20 u 10:07
Putovanje u New York s dvoje male djece: ludost ili samo avantura?
kopenhagen000
PUT OKO SVIJETA
0      05|01|20 u 09:00
KOPENHAGEN – grad bicikliranja, kulture, arhitekture i hyggea
filipini0
PUT OKO SVIJETA
0      28|12|19 u 09:37
PUTOPIS: Bile su na Filipinima i izbjegle tajfun "za dlaku"










Kolumne






 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube