Desktop verzija

02.07.2016 u 10:50
KAZALIŠNI OSVRT: trebate li pogledati "Hamleta" na Lovrijencu?
KAZALIŠNI OSVRT: trebate li pogledati "Hamleta" na Lovrijencu?

Treće izdanje festivala Midsummer scene, klasično režijski impostiranih Shakesepareovih djela na Lovrijencu, svake godine u doba Midsummera - početka ljeta, ove je godine donijelo jednu tragediju, i to ne bilo koju, nego kanonski tekst naše kulture - Hamleta.

Napisala: Petra JELAČA

Jedna od odrednica redateljske postavke Hamleta Helen Tennison je činjenica da ga igra žena - što samo po sebi donosi pitanje interpretacije rodnih uloga, ne po prvi puta na kazališnim daskama. U prvome dijelu Helen Millar je žena preodjevena u muškarca - čest motiv travestije iz Shakesepareovih djela, dok se u drugome otvoreno prikazuje kao žena. Shvatit ćemo taj režijski zahvat kao potcrtavanje ambivalentnosti i krhkosti rodnih uloga, kao i naglašavanje osnovnog pitanja - u čiji rodni identitet spada Hamletov lik? Je li njegova tankoćutnost, misaonost, osjetljivost na vanjska zbivanja primarno ženska i može li se uopće rodno okarakterizirati? Koliko nas rod uopće može definirati?

To su pitanja koja svaki ženski Hamlet donosi na scenu. U prvome redu, Hamlet je tankoćutni pojedinac, lakmus stanja društva, onaj koji otvoreno govori o problemima o kojima drugi šute, a zbog svog karaktera na kraju plaća i veliku, tragičnu cijenu.

Helen Millar odlično je iznijela taj ne jednostavan zadatak. Svojom androginom, krhkom pojavom i trudom da što više izinterpetira u zadanim okolnostima gdje je manje - više ostavljena tekstu, dala je svoj glumački maksimum. Naročito je bila dojmljiva u prizorima s Ofelijom (Susan Hingley), naglašeno erotiziranim, a sve u funkciji preispitivanja rodnih uloga i dvostrukosti njihove prirode.

Ofelijine solo scene također su bile vrlo slojevito interpretirane i dojmljive, kao i video projekcija Ofelijine smrti, gdje njeno lice uranja u vodu te stupnjevito pratimo njegov izražaj i grčeve sve do smrti.

Filip Krenus kao Polonije i Grobar  bio je jedna od uspjelijih uloga, a duhovit je bio i poznati razgovor grobara.Većina ansambla bila je vrlo kvalitetna, a treba naglasiti da i Rosencrantza igra žena (Emma Finney) i to vrlo dobro, i jedna je od onih koje bih istaknula, uz Karren Winchester u ulozi Gertrude.

Video (Eva Auster) u predstavi ima dramaturšku funkciju fokalizatora i naratora - tako vidimo u početku da je Hamlet žena koje povezuje grudi da bi se preodjenula u muškarca, te se njime naglašavanju emotivna stanja likova u trenutnom fokusu scenskog zbivanja.

Video projekcije simbola raslojavanja (žohari) jesu značenjski točne, u smislu manirizma i baroknih misli, no definitivno estetski nisu bile prilagođene prostoru Lovrijenca. Scenografija naravno nije potrebna, pa je suptilan dizajn svjetla učinio svoje i potcrtao prostor u funkciji predstave, za što je zaslužan Saša Mondecar.

Kostimi (Bryony J. Thompson) su vrlo jednostavni intrepretacijski, kao i režija uostalom, tako da, osim strane publike koje će vjerujemo biti, svima vama koji niste gledali Hamleta neko vrijeme i željni ste prekrasnih Shakespeareovih dramskih stihova, u engleskom izvorniku, na Lovrijencu sigurno neće nedostajati sadržaja za gledanje.