Sjećate li se 3. kolovoza 1995 ?
Sjećate li se 3. kolovoza 1995 ? Ja ga se sjećam dobro i bolje nego što bi htjela. Toga dana nakon dugog primirja na Veliki Zaton, točnije na stijene na poluotoku pale su dvije granate u popodnevnim satima. Čula sam gruhanje na plaži u Orašcu. Uputili smo se doma s barkom. Blizu Dakse čuli smo sirene hitne pomoći. Tog popodneva tri su mlada života izbrisale nasumice ispaljene granate, posljednje koje su pale na uže područje grada.
Toga dana na kupanju u Zatonu poginuli su Frano Goić (24) i Danijela Spajić (25) te 17- godišnji Orsat Domaćin. Troje Orastovih prijatelja tom je prigodom teško ranjeno Romana Tomić, Lukša Pavličević i Nikša Matić. Danas su hvala Bogu dobro, a jedan mladić Božo Tomić prošao je bez tjelesnih ozljeda, na sreću, jer on je spasio troje preživjelih prijatelja.
Sutradan je gorjela Župa, gruhalo je po Konavlima i pirmorskom zaleđu, a 5. kolovoza je oslobođen Knin. Svi su slavili, ali ostao je gorak okus pobjede u ustima.
Taj dan Orsat, njegova tri prijatelja i jedna prijateljica, svi iz Gruža krenuli su na kupanje u Zaton, sretni jer su svi netom upisali željene fakultete u Zagrebu i Splitu. Pred njima je bilo posljednje slobodno ljeto. Svi su na jesen trebali krenuti dalje u život.
Zašto pišem o njima ? Zato što ih poznajem i danas. Zato što su svi, usprkos teškim ozljedama i psihičkim posljedicama koje je ovaj događaj na njih ostavio, završili fakultete, zaposlili se, osnovali obitelji i žive u Dubrovniku s jednim bolnim sjećanjem, ali bez mržnje. Nisu "veliki" Hrvati, ali su veliki ljudi.
Stoga mislim da zaslužuju da se njih kao nevinih žrtava rata prisjetimo na današnji dan, uoči Dana zahvalnosti i pobjede. Jer i oni su, iako nisu nosili pušku na ramenu, samim svojim životima i optimizmom doprinijeli stvaranju jedne ljepše i bolje Hrvatske, s čime se ne mogu pohvaliti brojni "veliki" Hrvati. Hvala im.
dubrovniknet team/K.F.
14|02|20 u 12:55
