Tomić je rođen na Lopudu gdje mu i danas žive roditelji, a u New York je odselio 1988. gdje je s njime supruga i šestoro djece. O imenu restorana nije dvojio – nadjenuo mu ga je prema najljepšem gradu na svijetu. U restoran je, prema priči koju donosi „Večernji“ uložio skoro 2 milijuna dolara, čime je zapravo svjesno ušao u poslovni rizik.

– Svjestan sam da otvaranje prvog restorana s hrvatskim imenom i kuhinjom u New Yorka, u kojem mnogi Hrvati imaju sjajne restorane, ali s talijanskim jelima i imenom, predstavlja iskorak i da moram puno raditi na promociji i upoznavanju Amerikanaca s našom gastronomijom. Znam da neće biti lako i brzo vratiti uložen novac, ali čovjek sam koji je u sve što je radio u životu ulagao puno strasti i ljubavi i stoga se ne bojim. Ovo je velika promocija Hrvatske jer u restoranu se mogu naručiti hrvatska vina od slavonskih do istarskih, jedu se palačinke s Podravkinim džemom od šipka i šljiva, maslinovo je ulje iz Dalmacije i Istre, a domaći paradajzi rastu u vrtu ispred restorana. U neka jela poput gulaša s krumpirima dodamo i Vegete, a kupujemo i hrvatske inćune, paški sir. Povećavamo i hrvatski izvoz – ispričao je 48-godišnji Tomić za nacionalni dnevni list.

Tomić je priznao kako je prije nekoliko mjeseci, na Lopud stigao s posebnom misijom – zapisati recepte koje mu je diktirala majka koja je na Lopudu 60-tih godina prošlog stoljeća otvorila pansion, potom i restoran ispred kojega je vazda bio red onih koji su htjeli kušati njezine delicije.

– Kad spremam brudet po dubrovački i miješam palentu, ja se samo sjetim pokreta ruku moje majke, koliko soli, koliko papra i sve mi uspije kao da je ona kuhala. Majka je tajne kuhinja učila od moje bake koja je umrla prije osam godina pa ja nastavljam obiteljsku tradiciju preko Atlantika – rekao je Željko Tomić, zaključujući kako će svoje goste „odgajati“ da uživaju u našim jelima, te da požele otići u Dubrovnik i ovdje ih probaju u izvornom okruženju.