Bili su to prvi „postmajdanski izbori“, nakon proljetnih nemira u Ukrajini, osobito u glavnom gradu Kijevu, ruskog „prisajedinjenja Krima matici Zemlji“, poluratnog  statusa proruskih oblasti Donjecka i Luhanska gdje će izbori pod patronatom Moskve a ne Kijeva biti održani u nedjelju, 2. studenog… Rječju, dovoljno razloga, motiva i novinarsko-aktivističke radoznalosti za putovanje u Harkiv, grad koji sa svojih 1,5 milijuna stanovnika predstavlja drugu najgušće naseljenu sredinu u Ukrajini, ogromnu zemlji s preko 46 milijuna žitelja, i državu na istoku Europe koja graniči s Rusijom, Bjelorusijom, Poljskom, Slovačkom, Mađarskom, Rumunjskom i Moldovom.

ENEMO-va OBITELJ: Nakon brojnih letova (Dubrovnik – Zagreb – Frankfurt – Kijev – Harkiv) s kolegama iz hrvatskog GONG-a u jednom harkivskom hotelu „AN 2“ priključili smo se ostatku ekipe međunarodnih promatrača izbora koji djeluju pod okriljem ENEMO-a. European Network of Election Monitoring Organizations (ENEMO) je organizacija u čijem je članstvu 21 udruga s područja jugoistočne i središnje Europe te zemalja bivšeg Sovjetskog saveza. Okuplja 21 nevladinu civilnu udrugu iz Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Albanije, Armenije, Azerbajdžana, Bjelorusije, Gruzije, Kazahstana, Kirgistana, Moldove, Rumunjske, Slovačke, Ukrajine i Rusije koje u tim zemljama godinama uspješno djeluju u unapređenju izbornih procesa. Na nedjeljnim izborima ENEMO-vih 150 promatrača nadziralo je provedbu izbora u Kijevu, Harkivu, Lyvivu, Dnipru…   

U ENEMO-ovoj harkivskoj ekipi našli su se promatrači iz Armenije, Kazahstana, Rusije, Rumunjske, BiH i Hrvatske. Podijeljeni smo u osam timova, a svaki tim dobio je svog prevoditelja na engleskom jeziku i vozača. Sve kako bi lakše tijekom izbornog dana mogli obići najmanje 12 biračkih mjesta diljem Harkiva čije je područje podijeljeno u desetak gradskih izbornih oblasti.

POSAO S TRI DAME: Načelo je da u svakom timu budu jedan iskusniji i jedan promatrač-početnik. Osobno sam imao sreću što me dopalo raditi u timu s kolegicom novinarkom iz Rumunjske Elenom Mihaelom Carstea. Ona je proteklih godina, od dana Julije Timoshenko do izborne nedjelje, kao ENEMO-va promatračica bila na prethodnim ukrajinskim parlamentarnim i predsjedničkim izborima, pa je s procedurom na biračkim mjestima i cijelim izbornim procesom iznimno dobro upoznata. Uz Elenu Mihaelu u našem timu su bile i prevoditeljica Irina te vozačica Olina, tako da sam bio jedini promatrač s tri dame u društvu. Nisam imao primjedaba na  sastav tima, a ni one, kako su mi rekle.

Što smo, ustvari, tamo radili, pitanje je koje mi je najčešće postavljeno nakon povratka u Dubrovnik. Dakle, prošlog petka na rasporedu je bilo upoznavanje i sastavljanje timova, pa zatim 'briefing' o političkoj situaciji u Ukrajini, odnosima s Rusijom i EU-om… U drugom dijelu 'briefinga' upoznali smo s tamošnjim izbornim sustavom koji je mješoviti i predstavlja kombinaciju proporcionalnog i većinskog načina biranja zastupnika.

450 ZASTUPNIKA: U Verhovnoj Radi, odnosno ukrajinskom parlamentu je 450 mjesta, zastupnici se biraju po načelu pola/pola, a mandat im traje pet godina. Prvih 225 bira se sa stranačkih lista koje trebaju prijeći izborni prag od 5 posto, dok se preostalih 225 bira izravno, jednostavnom većinom glasova koje su kandidatu ili kandidatkinji dali birači. U cijeloj Ukrajini je više od 36 milijuna birača, a u Harkivu ih je preko milijun. No, s obzirom na trenutačnu situaciju u Ukrajini (odcijepljeni Krim, te neprovođenje izbora u proruskim oblastima Donjeck i Luhansk) na nedjeljnim izborima novi saziv Verhovne Rade ima 27 zastupnika manje, ali ni ta okolnost ne može utjecati na konstituiranje Parlamenta i izbor nove (proeuropske) Vlade.

Upoznati smo i s političkom situacijom u Harkivu, gdje gotovo pola stanovništva govori ruskim kao prvim jezikom, brojem birača i izbornih okruga, odgledali instruktivni video o svim fazama izbornog procesa, te dogovorili koja ćemo izborna mjesta i okruge nadgledati. Taj su organizacijsko-pripremni dio odlično obavili ENEMO-vi harkivski „časnici za vezu“ Dzimtry Salauyou, Miloš Antić, Joško Belotti, Rajko Živak i Oksana Khomenko olakšavši nam posao tijekom izbornog dana.

MIRNI IZBORI: Iako sam kao novinar pratio mnoštvo izbora svih razina u Hrvatskoj, te parlamentarne i predsjedničke izbore kao i referendum za neovisnost u susjednoj Crnoj Gori, bilo mi je jako zanimljivo naći se s „druge strane“ tog procesa. Izborni dan za promatrače počinje ranom zorom, jer smo u 7,15 sati bili na jednom od biračkih mjesta kako bi prisustvovali sastanku Biračkog odbora čiji su članovi provjeravali koliko im je izbornih listića, plavih za stranke a žutih za pojedinačne kandidature, došlo iz Okružne izborne komisije, odgovara li njihov broj broju upisanih birača, jesu li pripremljeni popisi birača, pregledaju se biračke kabine…

Kad se taj dio odradi, a sve pod budnim okom pretežito predsjednica i tajnica koje vode biračke odbore, na red dolazi javno zapečaćivanje visokih prozirnih kutija u koje se ubacuju listići. Male, tzv. mobilne kutije su namijenjene biračima koji zbog niza razloga ne mogu doći glasovati, pa ih trojica članova Odbora nose u njihove domove kako bi i oni iskoristili svoje pravo. Glasovanje počinje u 8 i traje do 20 sati, a na izbornom mjestu na kojemu smo bili izborni dan je započeo izvođenjem ukrajinske himne. To nije pravilo ali, kažu domaćini, lijepi je običaj koji bi trebalo njegovati.

Što promatrači rade? Nakon obvezne registracije kod biračkih odbora s akreditacijom koju je odobrila ukrajinska Državna izborna komisija, nigdje nismo naišli na odbijanje, promatramo kako se odvija izborni proces. Primjerice, je li izborno mjesto udovoljava kriterijima slobodnog i tajnog glasovanja, prisiljava li tko koga za koga će glasovati, pokušava li tko podmititi birače da glasuju za neku od stranaka ili kandidata…

Upitnik o 'votingu' sadrži 20-tak pitanja na koja valja odgovoriti, od krajnje lošeg do odličnog, a ako se na biračkom mjestu dogodi incident bilo koje vrste takva se opažanja unose u poseban upitnik. Ukrajinci su, uvjerili smo se u to tijekom dana, disciplinirani birači, pa naš tim, ali ni ostali u Harkivu nisu zabilježili niti jedan incident.

Nakon obilaska biračkih mjesta, koja su uglavnom smještena u školama, a ima ih i u kazališnim predvorjima, obvezno je javljanje ENEMO-vu Uredu (četiri puta dnevno u unaprijed dogovoreno vrijeme) kako bi se stekla šira slika o provođenju izbora, a potom slijedi najteži, točnije najdulji dio promatračkog posla.

KALIGRAFSKI ZAPISNICI:Riječ je o zatvaranju birališta, prebrojavanju glasova i ispunjavanju zapisnika o provedenim izborima na određenom biračkom mjestu. Iako je vrijeme računala u Ukrajini se zapisnici ispunjavaju ručno:gotovo kaligrafski ispisanom ćirilicom. To traje satima i tamošnji je običaj bez obzira na kompjutorsko doba. Primjerice, kako bi pratili taj dio procesa Elena Mihaela, Irina i ja smo došli na biračko mjesto u 19,45 sati (Olina je ostala u toploj Ladi), a brojanje glasova je trajalo do 01,30 sati.

Slijedilo je ručno ispisivanje zapisnika do 03 sata, da bi zatim svi glasovi, kako za stranke tako i za pojedinačne kandidate, bili spakirani u priručne koverte koje se od pakpapira s ljepilom 'izrađuju na licu mjesta'. Kad taj dio posla završe članovi biračkog odbora, a s time se slože i domaći promatrači stranaka i kandidata, tada se cijeli izborni materijal ubacuje u velike papirnate vreće. Čelnik/čelnica Biračkog odbora zatim u pratnji dvojice članova odbora te promatrača odnose izborni materija s njihova mjesta u Okružnu izbornu komisiju. I tamo, zajedno s promatračima, čekaju da ih dođe red za predaju izbornih materijala.

U slučaju našeg promatračkog tima to je u dvorani koja izgleda kao 1946. godine potrajalo do 05 sati izjutra, pa sam se obradovao počinku sat kasnije koji se za sve promatrače protegnuo do kasnog popodneva.

Dan nakon izbora je večernji 'debriefing' tijekom kojega članovi ENEMO-vih promatračkih timova iznose zapažanja i preporučuju što bi i kako moglo unaprijediti izborni proces. Taj dio posla obavlja glavni ENEMO-v Ured, uz pomoć svojih 'long term observera', odnosno svojih članova koji na samom terenu, u nizu ukrajinskih gradova mjesecima ranije prate cijeli izborni proces, od kampanje i načina financiranja, medijskog praćenja i predstavljanja kandidata do samog glasovanja tijekom izbornog dana.

POBJEDA BEZ VESELJA: Ukrajinski glasači, poznato je, odabrali su proeuropski put birajući sljedbenike aktualnog predsjednika Petra Porošenka i premijera Arsenija Jatsenjuka koji će sljedećih dana konstituirati koalicijsku prozapadno orjentiranu vladu. Koju bez obzira na izabrani europski smjer, objektivno gledajući, čeka krvav posao s već nelegalno anektiranim Krimom, odmetnutim proruskim oblastima Donjeckom i Luhanskom… te gotovo konstantnim „smetnjama na vezama“ između Kijeva i Moskve. Želim im svaku sreću na proeuropskom putu no valja voditi računa o tim i još mnogim okolnostima, a u globalu gledajući aktualno stanje u Ukrajini je slično onome u kojemu je Hrvatska bila 1991. godine. Zato i nije bilo, kažu domaćini, nekog posebnog oduševljenja i veselja nakon očekivane izborne pobjede Porošenkovih i Jatsenjukovih pristaša.

No, dosta je s politikom, idemo na lakše teme. Harkiv je, urbanistički gledano, grad sa 'sovjetskim' štihom. To je i razumljivo ima li se u vidu da je bio prvi glavni grad sovjetske Ukrajine. U doba SSSR-a postao je vrlo razvijenim političkim i vojnim središtem, a u vrijeme II svjetskog rata tu su se vodile velike i dugotrajne bitke s Njemcima. Dva puta grad su okupirale Hitlerove divizije, a dva puta ga je sovjetska Crvena armija oslobađala.

Ti su dani i sada obilježeni mnogim spomenicima osloboditeljima iz II svjetskog rata, a ispred Povijesnog muzeja izloženi su modeli ukrajinskog tenka T – 34 na kojima se kao i samohotkama danas igraju djeca. Tenkove i druga teška borbena vozila prati priča da su evakuirani iz grada prije prve njemačke okupacije što je kasnije dobro došlo Crvenoj armiji u bitkama za konačno oslobođenje Sovjetskog saveza. Iz doba SSSR-a svjetski su poznate tvornice rečenih tenkova i ostalog sličnog naoružanja te teških strojeva poput Malisheva, Turboatoma, Hartrona… do tvornice zrakoplova Antonov. Dio tih postrojenja i danas radi, iako ne u onakvom obujmu kao u doba Sovjetskog saveza, budući da danas u ukrajinskim okvirima Harkiv slovi kao središte tisuća malih i srednjih trgovačkih i informatičkih tvrtki te bankarski centar ne samo sjeveroistočnog dijela zemlje.

Grad je, vidljivo je golim okom, u tranzicijskom razdoblju, jer je, primjerice, lako zapaziti mali milijun 'lada' na ulicama ali i mnogo zapadnih modela automobila uobičajenih u europskim zemljama. Također, gradi se na sve strane ali, napominju domaćini, to što se gradi i ne mora biti dovršeno, pa su česte žalbe onih koji čekaju ključeve novih stanova ili zgrada za poslovne i druge namjene. Harkiv je izvrsno povezan, i to metroom, trolejbusom, tramvajem, autobusima i mini busevima zvanima 'maršerutke'.

RUŠENJE LENJINOVA SPOMENIKA: Domaćini će se pohvaliti gradom koji se razvio u 17. stoljeću, lijepim crkvama, parkom i spomenikom njihovu pjesniku i piscu Tarasu Ševčenku, ali i Trgom slobode, trećim trgom po veličini (11,9 hektara) u Europi. Taj je trg diljem Europe postao još poznatijim kada su prozapadno orjentirani Harkivljani proljetos tamo srušili spomenik Lenjin, podignut 1963. godine. Budući da je grad od ruske granice udaljen svega 40-tak kilometara i da u Harkivu živi dosta Rusa (oko 40 posto) bilo je pokušaja da se upravo na glavnom gradskom trgu u vrijeme „krimskih događanja“ iskaže pravovjernost „majci Rusiji“.

No, te je pokušaje osujetio, kažu domaćini, gradonačelnik Harkiva Henadij Kernes. On je domaći Židov, jer su nakon Ukrajinaca (50 posto) i Rusa Židovi u Harkivu treća zajednica po brojnosti. Gradonačelnik je, pričaju, pozvao sve „budžetnike“, odnosno zaposlene u gradskoj administraciji da dođu na Trg slobode i s ukrajinskim zastavama iskažu svoje opredjeljenje. Tako je i bilo: stradao je Lenjinov spomenik koji je sada „u rekonstrukciji“ (bez pobližih objašnjenja) ali i gradonačelnik Kernes na kojega je izvršen atentat. Operiran je u Izraelu, vratio se u Harkiv, i u nedjelju je u pratnji osobnih čuvara i u invalidskim kolicima otišao do svog biračkog mjesta i glasovao.

U Harkivu nas je dočekalo izrazito hladno vrijeme, najčešće ispod ništice, pa je razgledanje grada u takvim okolnostima iznimno demotivirajuće. Osobito kad s triju rijeka (Harkiv, Lopan, Udi) uokolo kojih se grad prostire zapuše hladan vjetar, najsličniji našoj buri. No, zato u Harkivu ima mnoštvo toplih mjesta u koja se možeš zakloniti. Kafića i mjesta za ispijanje kave i ostalih napitaka, osobito dobrih čajeva, je na svakom koraku, kao i restorana u kojima se može jesti i piti za doista sitne novce.

U usporedbi s cijenama dubrovačkih ugostiteljskih usluga Harkiv je tri do četiri puta puta jeftiniji, ovisno u kojemu se dijelu grada blaguje i pije. Usporedbe radi, sto ukrajinskih hrivnja vrijedi nepunih 50 kuna. Jela su uglavnom mesna (svinjetina, piletina, jagnjetina…), ukusna i s dosta povrća, a osjećaju se njemački, ruski, turski i poljski utjecaji. Osim mesnih Ukrajinci sjajno pripremaju i riblja jela, osobito lososa na mnoštvo načina. Gotovo i nema Ukrajinca koji će kazati da glasovita juha „boršč“ potječe iz Rusije.

To je ukrajinska juha (cikla, kupus, meso, vrhnje) koju su preuzeli slavenski narodi zato što je dobra i okrepljujuća, kažu domaćini. Uz mnoštvo salata, jer je povrća u izobilju, za slastice Ukrajinci preporučuju „pampuške“, kolač koji vrlo sliči krafenima. Hrvatska su vina puno bolja, pa je uz obrok bolje popiti neko od izvrsnih ukrajinskih piva, a od glasovitih votki (horilka je domaći naziv) izbor bez greške je ona marke Nemiroff. 

GRAD MLADIH: Harkiv je izrazito živ grad, čemu pridonosi činjenica da je drugo obrazovno, a u politehničkim znanostima i prvo edukacijsko središte u Ukrajini. Sa svojih dvadesetak, što državnih što privatnih sveučilišta, mnoštvom visokih škola i blizu 200 tisuća studenata i visokoškolaraca grad živi, do duboko u noć. Ljudi su jako susretljivi, osobito mladi, koji su u on line vezi sa svijetom. Naime, više od 70 posto Ukrajinaca, kažu službeni podaci, nikad nije putovalo u neku od zemalja EU-a, pa je i iz tih razloga mnogo radoznalih i lakše se uspostavlja komunikacija.

Još kad kažete da dolazite iz Hrvatske (Hrvatije) glavna zaporka koja može otvoriti gotovo sva vrata jest Dario Srna. Čudesno je koliko je kapetan hrvatske nogometne reprezentacije popularan u Ukrajini i koliko ga ljudi cijene, iako u Harkivu priznaju samo njihov „Metalist“. 

U gradu ima i spomenik nogometnoj lopti, a u Harkivu je prije dvije godine odigran dio Europskog nogometnog prvenstva koje su zajednički organizirali Poljska i Ukrajina. Srna i nogomet su najvjerojatnije i bili 'ključ' dobijanja dozvola za fotografiranje dijela noćnog života koji se najčešće odvija u „velikim pubovima“, specifičnoj kombinaciji prostranih kafića, restorana i pivnice. U ono malo slobodnog vremena s kolegama iz ENEMO-a posjetio sam dva: „Šato“ na Trgu Slobode i „Stargorod“, pivnicu koja je lani u Ukrajini proglašena najboljom. Njihovi posjetitelji ponašaju se opušteno, proslavljaju rođendane, sudjeluju u karaokama, plešu na stolu i šankovima…