- Sve dubrovačko kulturno, pa i Igre, pratio sam pisanim tragom s različitim povodima i alibijima, a ovo objavljeno je zbir kolumni 'Fjoke i faculeti', objavljivanih u Dubrovačkom listu. Ima i onih neobjavljenih, kao i nekih drugih zapisa koji su nastajali usporedno - istaknuo je Mojaš.

Kako je o glazbi razmišljao Antun Gustav Matoš dubrovačkoj publici objasnila je Ileana Grazio, koja je u zadatak dobila obraditi Matoševe glazbene kritike.

- Matoš je bio satkan od poezije i glazbe, svugdje je čuo Eolovu harfu. Pisao je kritike za tadašnje zagrebačke novine. Upravo je on napravio zaokret u hrvatskoj glazbenoj kritici, dao je naznake moderne glazbene kritike. Da je poživio, sigurno bi bio najbolji hrvatski glazbeni kritičar do Drugog svjetskog rata - rekla je Grazio.
Matoš je rastao u glazbeničkoj obitelji. Otac mu je svirao orgulje u Crkvi svetog Marka, a on sam je pohađao školu violončela. Kad je napustio u Zagreb, svirao je violončelo i praktički se bavio glazbom.

- On je svojim znanjem ušao u bit svih glazbenih stilova. I kad je otišao u Pariz, slao je članke tamošnje glazbene kritike. Želio je da Zagreb dosegne razinu europskih glazbenih centara - dodala je Grazio, istaknuvši kako se Matoš u kritici oslanjao isključivo na osobnu impresiju, a ne dubinsku analizu.

U trećem ovogodišnjem broju „Dubrovnika“ mogu se pročitati i ogledi Antuna Nodila, Nikole Šimića Tonina i Ivana Armande, pjesme Marie de France, Tomislava Skračića, Sabahudina Hadžialića, Erri De Luca i Tvrtka Klarića, proza Dubravka Detonija i Hrista Petreskog, studija Franka Oreba te osvrti Mata Nedića, Iva Babića, Željke Lovrenčić, Luka Paljetka i Božene Jelušić.
 Promociju su svojim nastupom uveličali Sebastijan Vukosavić i Dubravko Detoni.