VIJESTI
28.08.2015 u 09:58

Hrvatska J. K. Rowling: Tanja Radman, mlada spisateljica koja Dubrovačku republiku opisuje kao diktaturu kneza

"Kada sam prvi put zakoračila na Stradun zaljubila sam se u ovaj Grad, u njegovu povijest, u njegovu dušu", riječi su kojima dvadesetčetverogodišnja Tanja Radman iz Popovače, u blizini Kutine, opisuje početak ljubavi između nje i Grada koji joj je poslužio kao inspiracija za knjigu "Republika kamena". Riječ je o povijesnoj fantastici čija je radnja smještena u čarobno doba Dubrovačke Republike.

Razgovarala: Marina Majić


komentara  1

Tanja Radman nije dubrovačko dijete, ali se zahvaljujući djelima Marina Getaldića zaljubila u naš Grad u koji je došla prije tri godine kao sezonski radnik, nakon što je završila srednju turističku školu. U te tri godine prošla je Tanja različita radna mjesta, od konobarenja po restoranima i kafićima do rada u butigama, ali svaki provedeni dan u Gradu podno Srđa još više je pojačavao njenu znatiželju i želju da što bolje upozna ljubav svog života. Kaže Tanja da je odmah po dolasku počela proučavati različite brošure i knjige o Dubrovniku i svakim čitanjem sve jače ju je vukla neka mistična nit da zaviri u sva ta mjesta opisana i spomenuta u tim brošurama, ali i u nekim od najvećih djela dubrovačkih pisaca.

"Ja sam najprije htjela polagati za turističkog vodiča, ali dok sam ja to sve čitala i istraživala odustala sam od te ideje i nekako tada se i rodila ideja o pisanju ove knjige", kazuje o rađanju ideje o "Republici kamenoj" Tanja Radman.

Možeš li u kratkim crtama čitatelje upoznati s radnjom u knjizi?

- To je stvarno jako teško. Radila sam na tome da knjiga bude kompleksna jer riječ je o trilogiji, a ovo je prva knjiga i to je više - manje da čitatelja upoznam s onim što može očekivati. Nisam željela bombardirati s previše toga, ali dovoljno da bude interesantno i da ih zaintrigiram i za drugu knjigu.
U kratkim crtama, ja sam kneza pretvorila u negativca. Najgoreg monstruma kojeg čovjek može zamisliti. Prva knjiga je upoznavanje čitatelja s Dubrovačkom republikom koja je kod mene u knjizi pod diktaturom kneza, zatim kako se rađa otpor prema cijelom tom režimu. U biti, prema riječima moga izdavača napravila sam koncept knjige u knjizi, nekih sto stranica knjige čitatelja vraća u prošlost, odnosno povijest Dubrovačke republike, a onda ih vraća u sadašnjost radnje knjige. Tako da čitatelj može dobiti dojam kako je to bilo prije.

Koliko je autentične povijesti Dubrovačke republike uopće u knjizi?

- Dosta sam se igrala s time. Na primjer od Getaldića žena koja je u mene fiktivna. Ona radi u Rupama, ali ne opisujem mjesta i događaje već čitatelj kroz dijaloge likova saznaje pravu povijest o tim mjestima. Koliko sam se igrala s poviješću toliko su neke stvari ostale i orginalne. Cilj mi je bio da čitatelj s knjigom pod rukom može poći u Grad i pronaći sva ta mjesta, a što se tiče likova u knjizi. Na primjer Getaldić. Nisam ga željela prikazati kao pisca već je on obični čovjek, radnik, u knjizi i bavi se sa svim i svačim. U biti željela sam da se ti likovi u knjizi razvijaju u jednom drugom smjeru. Naravno kada god bi mi se pojavila neka rupa u pisanju taj sam dio popunjavala autentičnim činjenicama.

Tko je imao čast prvi pročitati knjigu?

- Znam da je klišej totalni, ali tata je bio prva osoba koja je čitala knjigu. On je ujedno bio i najveći kritičar i govorio mi je što mu se ne sviđa, što ga guši u knjizi i to sam i izmijenila, ali općenito je oduševljen idejom. Što se tiče lektoriranja i recenzija, to je napravio izdavač. Iako sam prije svega toga bila kod gospara Luka Paljetka na svojevrsnom informativnom razgovoru. Prije nego sam se uopće odlučila na izdavanje knjige, njemu sam odnijela svoju poeziju čisto da mi kaže svoje mišljenje. Je li to nešto što treba skupljati prašinu na policama ili se ipak može dati djeci za čitati ? Njemu se to svidjelo. Osim nekih gramatičkih ispravki nije ništa dirao, pa čim od njega imam zeleno svjetlo onda je to nešto.

Bojiš li se reakcije dubrovačke publike?

- To je dobro pitanje. Malo da, ali uistinu vjerujem u ovu priču i mislim da je priča fantastična jer fali nam ovakvog nečega u Hrvatskoj. Tako da koliko se plašim, toliko i imam vjere da će sve biti dobro.

Na koju publiku ciljaš?

- Primarno ciljam na mlađu publiku, ali i na starije. Jer i Harry Potter je bio namijenjen djeci, a na kraju smo se moj tata i ja svađali tko će prvi početi čitati knjigu.

Kada možemo očekivati promociju knjige u Dubrovniku?

- Nadam se vrlo brzo, odnosno planiram je negdje za sredinu, kraj devetog mjeseca i to neće biti klasična promocija. Neće se čitati pojedini djelova, već će glumci izvesti, odglumiti, neke prizore iz knjige. Želim da čitatelji prate i vizualno uređenje prostora jer bitno je zašto neki cvjet stoji baš na tom mjestu. Odnosno kad krenu čitati prepoznat će te djelove u knjizi.

"Republika Kamena" je prva od tri knjige povijesne fantastike inspirirana Dubrovačkom Republikom koja krije mnoge tajne, zavrzlame, ljubavi, boljke i ratove, kompleksna priča koja će vas oduševiti zahvaljujući svojim temeljima. S njom pod rukom, naći ćete u Gradu gotovo sve opisano, od rodne kuće Marina Getaldića koji igra veliku ulogu u priči do latinskih natpisa iznad kućnih pragova koji ne znače ono što ste mislili da znače...
Pozvani ste da pođete koracima likova koji su ostavili svoje tragove u povijesti, što hrabrošću koja se teško može izraziti riječima, što tamom koja od čovjeka umije stvoriti čudovište.

Sve informacije o knjizi možete pratiti na Facebook stranici: Tanja Radman, a dok ne dođe trenutak dubrovačke promocije knjige donosimo vam kratki ulomak iz knjige.

"Ono što je ipak najmanje voljela bio je noćni rad. Budući da su sva dječica tada spavala, a zaposlenice bi odmah pošle svojim kućama sa zalaskom sunca, Beta je morala sjediti na stolici pored glavnog ulaza i zuriti u tamu kroz mali prorez na vratima. Vrata su bila zabrtvljena i nisu se mogla otvoriti iznutra tako da je Beta mogla izaći tek ujutro kada bi druge zaposlenice došle na posao. Na taj su način sprječavali mogućnost bijega mališana. S lijeve strane vrata nalazio se prozor na kojem je stajala ruota, kolo na koje bi ljudi polegli novorođenče, a koje bi Beta potom preuzela tako što bi ručkom okrenula ruotu. Noći u Nahodištu provodila je moleći se jedva vidljivim zvijezdama da se nitko ne uputi Iza Roka sa smotuljkom u rukama, ali činilo se često, pa i prečesto, da se upravo to događalo pa je i po nekoliko puta mjesečno plakala nad usnulim novorođenčetom držeći ga u rukama kao da je svo blago svijeta. Upravo je krpom prelazila preko natpisa iznad ulaznih vrata koji je sasvim revno opisivao njene osjećaje:
Cochalvit cor meu itra me et ditatione mea exeardescet igni. (lat. U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj)."





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net












Kolumne







 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube