Dakle, za početak ono što mi je najintrigantnije - kakve su to waldorfske lutke koje izrađujete? I što je waldorfska pedagogija u tom smislu?

- Waldorf lutke (također zvane Steiner lutke) vrsta su lutaka koje se koriste u Waldorf edukaciji. Prave se koristeći tehnike koje proizlaze iz tradicionalnog europskog pravljenja lutaka. Njihov izgled je namjerno jednostavan da bi omogućio jačanje mašte i kreativnosti kod djece. Nemaju izraz lica i njihove ruke i noge su fleksibilne te se mogu prirodno pomicati. Waldorf lutke se prave od ovčje nepredene vune. Zimi čuvaju toplinu i griju dijete. Oči i usta vezu se od pamučnog konca. Obično im je nos samo naznačen. Ove jedinstvene lutke se u potpunosti izrađuju od prirodnih materijala.

O Waldorf pedagogiji bi se moglo puno pisati, najvažnije, po meni je da potiče kreativnost i maštu kod djece, te slobodu u odgoju. Jednostavnim riječima, rekla bih da uči djecu kako nije samo jedan način rješavanja problema, već ih postoji toliko koliko smo ih u stanju osmisliti, jer ništa nije konačno.

Otkud i otkada Vaš interes za izradom takvih lutaka i uopće bavljenja tim neobičnim poslom?

- Oduvijek sam voljela lutke. Omogućavale su mi da živim u nekom čarobnom svijetu. Kada sam krenula u školu, moja učiteljica je vrlo brzo otkrila moj dar za “dramu”. Slučajno ili je baš tako trebalo biti, ona je vodila lutkarsku radionicu u školi i uvela nas u čarobni svijet bajki, pripovjedaka  i basni. Imali smo pravo „pravcato“ ginjol kazalište. Vesela kućica s crvenim zavjesama i platnom koje se mijenjalo prema scenama koje su se igrale. A lutke, lutke smo vadili iz kutije i birali za predstave.

Jedan dio života potom me je odnio u potpuno drugom smjeru, a onda sam 2011. godine sasvim slučajno upoznala nekoliko divnih entuzijastičnih žena koje su ponovno pokrenule udrugu "Aster" nakon par godina pauziranja i tako se dogodio moj povratak u bajke. Sonja Karamehmedović, predsjednica Astera, koja je uz to i waldorf pedagog probudila je u meni ljubav baš prema waldorf lutkama. Posebna, pozitivna energija je usmjerena u njihovu izradu. Onog trena kada tkaninu počnete puniti ovčjom vunom, opranom, češljanom, nepredenom, lutka postaje živa, nožice poskakuju, kosa „izraste“ iz vune, oči i usta pogledaju vas kroz pamučni konac, a onda još haljina, cipelice (kukičane po mogućnosti) i moja prijateljica je tu. Kada udomim svaku od njih, osjećam i sreću i tugu. Sreću, jer znam da će naći dobar dom, da će ih netko voljeti i brinuti se o njima kao i ja, a tugu, jer se možda više nećemo sresti.

Jedna ste od dobitnica bespovratnih sredstava KRUGa poslovnih žena Dubrovnik? Je li riječ o adekvatnom iznosu, kako gledate inače na potenciranje ženskog poduzetništva?

- Jako sam sretna i  ponosna što su moja ideja i moj entuzijazam, ljubav prema kreativnosti prepoznati  od  KRUGa poslovnih žena Dubrovnik. Što znači adekvatan iznos? Nisam o tome razmišljala, netko je osigurao sredstva, raspisao natječaj, postavio uvjete. Ovaj iznos je, po mom mišljenju, pomoć već postojećim poduzetnicama. Svakako se prema iznosima slažu i naši planovi i prioriteti. Meni je pomogao da pribavim strojeve koje će mi ubrzati i olakšati rad. Voljela bih da je više bespovratnih sredstava dodijeljeno pa da se i one žene "ispod crte", osjećaju sretno kao i ja. Mislim da je jako važno potencirati žensko poduzetništvo jer smo uglavnom izuzetno organizirane, možemo jedno raditi, a već nekoliko drugih stvari planirati. Kada sam postala majka, shvatila sam da mi je samo nebo granica.

Članica ste Astera, vodili ste radionice, izrađivali kostimografije, smatrate da je bitan taj rad s najmlađima..... zašto sve to i koja je Vaša osnovna motivacija za to?

- Moja ljubav prema lutkama, lutkarstvu, kazalištu, kreativnom izražavanju rodila se u mom djetinjstvu, zato  ja sada želim raditi s djecom i mladima radionice jer onda neće prestati sanjati i maštati, niti kada odrastu.  U Asteru nas je desetak stalnih, pravih entuzijasta. Uglavnom se dobro razumijemo. Radimo predstave za djecu, ali i sa djecom. Jedno i drugo je važno. Odgajamo buduću kazališnu publiku. Glavna motivacija je naša budućnost. Kroz predstave odgajamo djecu da slobodno izražavaju svoje stavove, daju svoja rješenja i ništa od onoga što kažu nije pogrešno.

Rekli ste mi da ste ekonomistica, je li ovaj dio vašega kreativnoga vremena bijeg od brojki, realnosti, statistika, analiza i sl.? Kako ste se našli u tom svijetu bajki i tko je najzaslužniji za to?

- Po zanimanju sam ekonomistica i u ekonomiji donekle možete biti kreativni, ali ne na ovaj način. Moje znanje i stečeno iskustvo iz marketinga, financija i slično mi je velika pomoć u vođenju obrta. I „za rijet pravo“ nisam loša u tome, ali lutke i kreativan rad mi ispunjavaju dušu.

Osim kada šaljem račune i popunjavam tablice za poreznu, čini mi se da nisam zaposlena, jer kada radiš nešto što voliš, to nije "posao". Svijet bajki u kojemu živim proizašao je iz mog djetinjstva, odrastanja, lutkarstva i beskrajnog broja pročitanih knjiga. Pripadam generaciji koja je imala samo jedan program na televiziji, a nikada mi nije bilo dosadno. Moja učiteljica koja me je uvela u svijet lutkarstva, bajki, priča, prva je osoba koja je uz moju majku snažno utjecala na mene. Jedna mala, temperamentna žena koja me  je opčinila lutkarstvom i postavila temelje za razne kreativne tehnike.

Carmela Grgurević je rođena 1972. godine u Baselu u Švicarskoj. Djetinjstvo, osnovnu i srednju školu završila je u Virovitici. 1991. godine je upisala Ekonomski fakultet u Zagrebu. 1996. godine se udala i sa suprugom došla živjeti u Dubrovnik. Imaju dva sina, od 21 i 15 godina. Njeno prvo zaposlenje bilo je u Dubrovačkom centru za poduzetništvo 1999., no krajem te godine je počela raditi u Hrvatskoj pošti d.d. sve do 2017. 0d 2014. – 2017. godine paralelno radi u vlastitoj domaćoj radinosti. 2018. godine otvorila je FilluArt, obrt za izradu lutaka.

Zašto ste se odlučili otvoriti obrt za izradu lutaka, kakve sve lutke izrađujete i gdje plasirate svoje proizvode? Koliki interes za njima ljudi pokazuju i kako djeca reagiraju na lutke od krpe?

- FilluArt, obrt za izradu lutaka nastao je kako bih na pravi način izrazila svoju kreativnu dušu. Naziv se nekako nametnuo kroz imena mojih sinova Filipa i Luke. Što god da radim i oni su uvijek sa mnom, bar kroz naziv obrta i u mislima. Osim raznih waldorfskih lutaka za igru i za određenu dob djeteta, izrađujem po istom principu  ginjol lutke i marionete. Dakle, lutke za lutkarske predstave, u kojima će glumiti djeca, lutke kojima će roditelj djetetu pričati priču ili glumiti i slično. Lutke, uglavnom, radim po narudžbi. U dva navrata sam radila waldorfske lutke u terapeutske svrhe. Jednom za jednu dementnu staricu, a drugi put za malenog dječaka i obje lutke su bile dječaci. Osim razvoja kreativnosti, bujanja mašte, veće lutke služe i za razvoj fine motorike jer su namijenjene igri i presvlačenju. Vrlo sam sretna kada moji kupci zamole da njihovim lutkama sašijem pidžamice, novu odjeću, spletem kapu, napravim torbu ili ruksak. Nove lutke koje ću izraditi imat će i ruksake u kojima će ih djeca moći nositi svugdje sa sobom. Osim lutaka, izrađujem razne životinje, ručno oslikane jastučiće od svile ili materijala koji su djelomično punjeni  lavandom, te služe za relaksaciju i opuštanje, ali mogu poslužiti i za pospremanje robe u ormaru. Moji proizvodi se prodaju u nekoliko trgovina u Gradu, a samo lavanda u Rovinju i Stonu.

Prije nekoliko godina prodavala sam osobno lutke i ostale proizvode na štandu u Luži na Uskrsnom sajmu. To mi je pomoglo da shvatim što  se ljudima sviđa. Važno je razgovarati s kupcima, vidjeti što žele. Stranci osobito cijene ručno izrađene lutke, pa su one "otputovale" po čitavom svijetu. Sada već imam određeni krug domaćih kupaca koji redovno od mene naručuju lutke i razne druge personalizirane predmete za rođenje i slično. To me osobito raduje. Djeca vole lutke, osobito ove koje ih neće nažuljati u krevetu, koje ih griju zimi i  lake su za ponijeti. Imaju lijepu robu koja se jednostavno presvlači, te gustu kosu koja se može raspustiti ili vezati.

Sve lutke su unikatne i kada bih htjela, teško bih mogla napraviti dvije iste. Zato je meni teško prodavati preko weba jer jako rijetko mogu pogoditi i napraviti dva slična proizvoda.

Obzirom da sam do sada uglavnom svoje posebne lutke prodavala prema narudžbama, odlučila sam konačno otvoriti vlastiti prostor u kojem ću prvenstveno raditi,  moći će se vidjeti kako nešto izrađujem, ali i kupiti ono što je već gotovo. Ili možda naručiti nešto novo I personalizirano. Od slijedećeg tjedna nalazim se  na adresi Pera Čingrije 2a (Kuneji) pa koristim priliku da sve koje zanima dođu i vide što mogu ponuditi. Bit će mi drago.

Pretpostavljam da pratite inicijativu za otvaranjem vrtića i waldorfske škole u Dubrovniku... kakva su Vaša očekivanja po pitanju toga? Što bi to značilo za ovaj Grad koji polako mijenja mentalitet pred komercijalizacijom svega i svačega?

- Ovu inicijativu podržavam i pratim već nekoliko godina. Čini mi se da je krenula možda prije nekih 5 godina. Vjerujem da će uspjeti, osobito što su inicijatori ove inicijative mladi roditelji pa samim time i vrlo motivirani da se provede. Drugi načini mišljenja, odgoja, individualnost, prihvaćanje različitosti, sve to mislim da ima veću šansu ako odlučimo da se možemo mijenjati. I ako ne možemo mi, pomozimo da to mogu naša djeca.

Na kraju bih htjela zahvaliti još jednom na bespovratnoj potpori. U moru kineske robe, lijepo je kada nas, žene poduzetnice, netko podrži. Moj san i moja priča ne bi bili mogući bez novčanih sredstava za samozapošljavanje. Svaka potpora pomaže da opstanemo i ojačamo.

Na kraju bih samo rekla nešto što sam negdje čula, ali se s time slažem u potpunosti: „Kada kupujete ručno izrađene proizvode, ne kupujete samo materijale, već trud, vrijeme, ljubav i posvećenost  koja je  potrebna da se taj proizvod izradi.“