Kaše su izgrađene 1486. godine, a naziv su dobile prema drvenim sanducima ili kako se u Gradu kaže kašetama, kojima se pretpostavljalo da su građene po uzoru na valobrane i lukobrane rimskih luka. Kašete su se punile građevinskim materijalom i potapale se u moru, a potom se oko njih nabacivalo krupno kamenje koje ih je štitilo od udara valova.

Željko Peković u svom znanstvenom članku pak tvrdi kako Valobran je izgrađen u suhom doku, a ne u kesonu, kako se dosad smatralo.

"Suhi dok izrađen je kao drvena kutija čije se dno sastojalo od dva sloja greda, dok su bočne stranice bile oplaćene jednim slojem greda. Suhi dok je potopljen na mjestu gradnje, a potom je isušen. Valobran je izveden kao zidana konstrukcija, čija je vanjska oplata zidana masivnim kamenim blokovima spojenim metalnim sponama i trnovima zalivenim u olovo. Sredina valobrana bila je “betonirana” mortom od vapna i crvenice s dodacima lomljenog kamena".

Zbog nepovoljnog položaja dubrovačka luka  bila je  izložena udarima juga i valova pa je Veliko vijeće već  još 1347. odlučilo izgraditi valobran dužine 25 sežanja (oko 51 m). Gradnja Kaša  je započela 1484., a radovi su završili 1486. godine prema nacrtu poznatog dubrovačkog graditelja Paska Miličevića. Troškovi gradnje su iznosili 5.700 dukata., a osim obrane od valova Kaše su  porat branile i od iznenadnih napada neprijatelja. Sa Svetog  Ivana, preko Kaša, do mosta na Pločama  zatezao se veliki i debeli metalni lanac kao zapreka uplovljavanju nepoželjnih brodova.

Antun Ničetić koji se u svojim istraživanjima bavio dubrovačkom lukom i Kašama, u knjizi  "Neke nove spoznaje o valobranu Kaše i Porporeli"  piše, među ostalim, kako su Dubrovčani najvjerojatnije poznavali hidraulično vezivo pocuolan, od vulkanske prašine (pepela) puteolanus pulvis, koje se u dodiru s vodom, slanom ili pitkom, pretvara u najtvrđi spoj.

"Istraživanja rađena za projekt obnove Kaša govore da je pri sondiranju Kaša u nekim sondama pronađen santorin, vulkanski pepeo donesen s  istoimenoga otoka u Egejskome moru. Vjerojatno će se tek kad budu započeti radovi na sanaciji, doći do još više podataka o načinu gradnje dubrovačkoga valobrana. Ali prema dosadašnjim spoznajama Kaše nisu  građene usuho", piše Ničetić.

O Kašama ćemo saznati više kad počnu radovi na obnovi, a obnova valobrana planira se posljednjih 30 godina. Nakon potresa 1979. godine počeli su razgovori i planovi za obnovu. Građevinska dozvola izdana je  1990.godine,  a projektant obnove bio je  Damir Čorko. Međutim radovi nikad nisu započeti zbog neslaganja konzervatora i Stručno savjetodavne komisije za obnovu Dubrovnika s predloženim načinom sanacije. Nakon toga je došao Domovinski rat u kojem su Kaše dodatno oštećene i sve je trebalo početi ispočetka.

Valobran Kaše 2006. dan je na upravljanja Županijskoj lučkoj upravi Dubrovnik, a ŽLU je  uložila 1,3 milijuna kuna u projektnu dokumentaciju te je ishodovala građevinsku dozvolu za obnovu Kaša do 2014. godine.

Prema projektu koji je izradio Željko Peković sama obnova valobrana koštala bi oko 25 milijuna kuna. Projek je prijavljen za sufinanciranje iz EU fondova za što su dobivena i bespovratna sredstva za izradu tehničke dokumentacije. Projekt nije prošao u drugu fazu i tu je sve stalo.

Nedavno je DPDS izrazio želju da obnovi valobran, no oni imaju svoje uvjete, a to je izrada novog projekta. Obzirom da će sami financirati sve i projekt i istraživanja i obnovu ŽLU je pristala. 

DPDS je već izabrao izvođača i uskoro će ponovo ispočetka krenuti sa snimanjem stanja u kojem se Kaše nalaze, istražnim radovima i pripremom projekta obnove. Nadamo se da će ga u skorije vrijeme i dovršiti.