LIFESTYLE
24.03.2019 u 17:30

PREDSTAVLJAMO: Ana Kuzman, ravnateljica Prirodoslovnog muzeja - Dubrovnik zaslužuje najbolje

Ana Kuzman ima tek  35 godina, a na čelu dubrovačkog Prirodoslovnog muzeja je od 2014. kao vršiteljica dužnosti,a potom i kao ravnateljica. Ovaj, po prostoru i važnosti veliki, po broju zaposlenih mali, muzej neprestano nas iznenađuje neobičnim izložbama. Trenutno je u Muzeju izloženo čak pet različitih izložbi, a „Žohari, svijet koji ostaje“, izložba otvorena uoči Noći muzeja, izazvala je dosad neviđen interes. Mlada ekipa žena i majki, koje rade u ovom muzeju neprestano smišlja nove načine kako privući i začuditi publiku, a nije im problem u ruke uzeti kistove i pituravati zidove, ali i bušilicu i druge alate, kao ni provesti cijeli dan u prirodi sakupljajući podatke za istraživanje ili kukce za novu muzejsku zbirku. Predstavljamo Vam ravnateljicu Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik Anu Kuzman, koja je pak u razgovoru predstavila sebe i svoje kolegice i njihov posao na kojem se osjećaju kao doma o čemu svjedoči i izložba „Domi sum“.


komentara  0

- Rođena sam 1984. godine u Gradu gdje sam završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala sam 2009. godine na Sveučilištu u Dubrovniku, Odjelu za akvakulturu.  Od ranog djetinjstva zanimale su me  prirodne znanosti, osobito biologija što mi je bilo i od presudne važnosti kod izbora studija. Tada novootvoreni smjer Akvakulture na Sveučilištu u Dubrovniku u potpunosti je odgovarao mojim afinitetima, a mogućnost cjelokupnog školovanja u rodnom gradu bila je dodatni motiv kod donošenja odluke o izboru budućeg zanimanja.

U Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik radim od 2010. Stručni ispit za muzejsko zvanje kustosice položila sam u prosincu 2012. godine. U travnju 2014. godine imenovana sam vršiteljicom dužnosti ravnateljice Muzeja, a iduće godine i prvom ravnateljicom od njegovog ponovnog osnutka.

Biti ravnateljica Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik velika je čast, izazov, ali i radost. Ono što me čini najsretnijom je rad u prijateljskoj i poticajnoj sredini, zajedništvo, na početku intervjua naglašava Ana Kuzman dok razgovaramo u njezinom uredu u potkrovlju palače u Androvićevoj 1.

Prirodoslovni muzej Dubrovnik ima dugu i burnu povijest. Osnovan je 1872. kao Domorodni muzej, prva zbirka bila je rezultat truda ljekarnika i prirodoslovca  Antuna Dropca. Zbirku nakon Dropčeve smrti nadopunjuje Baldo Kosić, amater prirodoslovac, kolekcionar i preparator . Muzej se 1932. godine seli u novouređene prostore prvog kata tvrđave Sv. Ivana i mijenja ime u „Dubrovački muzej“. Prvi, pa Drugi svjetski rat realne su okolnosti koje su znatno uništile brojne eksponate. Nakon potresa 1979. Muzej ostaje bez prostora, naime Benediktinski samostan na Lokrumu u kojem je muzej djelovao je oštećen, ali i bez stručnih zaposlenika. Najvrjedniji predmeti su tijekom Domovinskog rata evakuirani u Zagreb u Hrvatski prirodoslovni muzej. Vrijedne povijesne zbirke 30 godina čekale su svoj trenutak ponovnog otkrivanja.

- Odmah po dolasku u Muzej pristupili smo stručnoj obradi zbirki. Riječ je o vrlo zahtjevnom i dugotrajnom procesu  determiniranja muzejskih predmeta. Upravo zbog navedenih nesretnih okolnosti koje su zadesile Muzej kroz povijest, njegov fundus je bio znatno osiromašen te je bilo nužno utvrditi stvarno stanje i brojnost pojedinih zbirki, izdvojiti oštećenu građu kao i onu bez osnovnih podataka i muzejske vrijednosti. Potom smo  opremili čuvaonice kako bismo osigurali adekvatan način čuvanja i pohrane građe. Trebalo je također  izvršiti i reorganizaciju izložbenih prostora, nabaviti potrebnu opremu za rad… Od samog početka uvidjeli smo da se radi o jako dinamičnom, zanimljivom i kreativnom poslu.

Nakon dugih godina velikog, ali tihog posla, koji se prema vani ne vidi, dana i godina rada u uredu, za mikroskopom, zbirke su bile obrađene, a vrijedna ekipa Muzeja počela je  skupljati nove eksponate, organizirati izložbe i upravo u ožujku 2019. uspješno  su proslavili 10 godina djelovanja. 

- Mogu reći da je iza nas deset vrlo uspješnih godina. Realizirani su brojni projekti, upriličene ukupno 34 izložbe od kojih je 12 vlastitih, organizirani su nebrojeni edukativni programi namijenjeni svim dobnim skupinama posjetitelja, izdano je 10 stručnih muzejskih publikacija, a posebno bih istaknula rad koji uključuje terenska istraživanja i prikupljanje  novih primjeraka za zbirke.

Trudimo se koristiti suvremene metode izlaganja koje će u potpunosti prenijeti informacije posjetiteljima, ali im i ponuditi jedinstveni doživljaj. Upravo su suvremeni i nesvakidašnji postavi izložbi ono što nas čini prepoznatljivima. Prilikom stvaranja izložbi u potpunosti se autorski uključujemo u svaki njezin segment od prvobitne ideje, preko likovnog postava i vizualnog identiteta do samog postavljanja u prostoru. To je dio posla koji nas sve jako veseli jer nam pruža mogućnost kreativnog stvaranja i slobode u kreiranju autorskog  identiteta.

Na prvom katu muzeja izložena je izložba „Žohari, svijet koji ostaje“, a koja je izazvala veliko zanimanje posjetitelja.

- Riječ je o izložbi Hrvatskog prirodoslovnog muzeja čiji su autori dr.sc.Iva Mihoci, Petar Crnčan, dr.sc. Vlatka Mičetić Stanković i Mirna Klaić. Izložba na zanimljiv način prikazuje osnovne značajke biologije i evolucije žohara, a  životni ciklus zorno je prikazan  pomoću živih jedinki  madagaskarskog siktajućeg žohara i argentinskog žohara u  insektarijima. Cilj izložbe je ukazati na činjenicu da tek nekolicina vrsta žohara spada u štetnike te da su oni zaista jako zanimljiva i korisna bića. Izložba je očekivano izazvala veliko zanimanje posjetitelja što nas iznimno veseli i opravdava uloženi trud. Svakodnevicu nam je ispunila novim izazovom - brigom o preko tisuću ljubimaca kojima osiguravamo svježu hranu i optimalne životne uvjete u Muzeju.

U Hrvatskoj djeluje tek pet prirodoslovnih muzeja (Zagreb, Split, Rijeka, Metković i Dubrovnik), od čega su čak dva u našoj županiji, a Ana smatra da Dubrovnik ima potencijala u budućnosti imati prepoznatljiv muzej u RH. Cilj koji je zacrtala jest predstaviti cjelokupnu floru i faunu, pa i geološki sastav dubrovačkog područja u sadašnjosti. Stoga sve stručne djelatnice, njih 4 zajedno u skladu s mogućnostima rade na prikupljanju građe, istraživanjima i znanstvenim radovima.

- Vezujući se na misiju Muzeja koja uključuje sustavno sakupljanje, čuvanje, dokumentiranje, znanstvenu obradu i prezentaciju prirodoslovnog materijala prvenstveno s dubrovačkog područja svoj stručni istraživački rad temeljimo upravo na nastojanju da prikažemo neprocjenjivu prirodoslovnu kulturnu baštinu našeg kraja. Jedan od glavnih ciljeva je i usvajanje muzeološke koncepcije stalnog postava. 

Prvi korak napravili  smo prikupljajući novu zbirku kukaca s područja Dubrovačko-neretvanske županije u suradnji s udrugom Hyla iz Zagreba. Tako je tijekom posljednjih godina prikupljena gotovo cjelokupna znanstvena zbirka   danjih i noćnih leptira kao i zavidan broj drugih predstavnika kukaca poput vretenaca i kornjaša.

U narednom razdoblju posebnu pozornost treba posvetiti i prikupljanju drugih skupina, predstavnika flore i faune našeg područja što ćemo nastojati ostvariti u suradnji sa srodnim institucijama. Kao konačni rezultat smatram da je potrebno iznjedriti najsuvremeniji stalni postav po kojem će Muzej, ali i Dubrovnik biti prepoznatljiv. Dubrovnik zaslužuje i priliči mu imati samo najbolje, stoga ne sumnjam  da ćemo zadani cilj i ostvariti.

Zadnjih nekoliko godina provode se sustavna istraživanja faune leptira na području naše županije. U izložbi „Lepidoptera“ koja je bila otvorena u Noći muzeja 2017. Prikazani su danji i noćni leptiri, sakupljeni diljem županije, ali i negativan utjecaj čovjeka na njihova staništa.

- Područje Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa možemo okarakterizirati kao područje pod jakim utjecajem sredozemne klime na kojem živi velik broj mediteranskih vrsta poput vještice, kleopatre  ili pucavca. Nalazimo i inače rijetku i lokalnu vrstu, istočnog debeloglavca. Područje Konavoskog polja jedino je krško polje u županiji. Prave mediteranske vrste poprilično su lokalne na području polja, a česte su neke vrste koje rijetko susrećemo na području županije poput mrtvačkog plašta. Na području Sniježnice je prisutan veliki broj vrsta, kao i vrlo rijetki leptiri poput čistacovog debeloglavca kao i izuzetno lokalne i rijetke vrste leptira poput  južnog lastinog repa.

Čovjekova djelatnost, nestanak staništa, korištenje pesticida… uvelike ugrožavaju opstanak ovih iznimno vrijednih oprašivača. Nastojimo uključiti građanstvo u proces očuvanja i zaštite leptira tako da aktivno sudjeluju u zabilježavanju pojedinih vrsta koje primijete u svojem okruženju.

Prirodoslovni muzej, njegovi su osnivači i djelatnici smatrali svojim drugim domom jer je on i nastao i opstao zahvaljujući njihovom optimizmu. Tako ga doživljava i Ana i njezine suradnice, stoga su u čast bivšim djelatnicima osmislile i izvele izložbu o povijesti muzeja „Domi sum“ (Doma sam).

- Izložba „Domi sum“ obrađuje sve razvojne faze Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik. S obzirom na to da je Muzej tijekom prošlosti više puta mijenjao lokaciju te da su njegove zbirke često tražile svoj dom, a marljivi i predani djelatnici Muzej doživljavali domom, spontano se rodila ideja da likovni postav izložbe prati i prikazuje upravo takvo toplo okruženje. Za potrebe izložbe stubište muzeja postalo je predsoblje, radna soba, blagovaonica i radna soba. U navedenim „prostorijama“ istaknute su biografije najznačajnijih ličnosti koje su tijekom povijesti utjecale na sudbinu prirodoslovnih zbirki.

Osim javnosti već dobro poznatih ličnosti Antuna Dropca i Balda Kosića posjetitelji mogu saznati više i o djelatnicima koji su svojim zalaganjem uspjeli tijekom godina očuvati jezgru fundusa, Lucijanu Marčiću, Zori Karaman, Milivoju Ulagi, i Andriji Lesingeru.

Trenutno je u Muzeju postavljeno pet izložbi. U prizemlju je izložba fotografija „Tijelo moga tijela“, u stubištu je izložba „Domi sum“, na prvom katu „Žohari,svijet koji ostaje“, na drugom katu „Pod pritiskom“, a na trećem je izložba „Ljepota detalja, transformacija i struktura – Kokolitoforidi Jadrana“. 

Anina prva samostalna izložba bila je vezana upravo uz mekušce.

- „Šum mora“ je bila moja prva samostalna izložba koja prikazuje dio bogate zbirke mekušaca, jedne od najstarijih zbirki muzeja. Izloženi su bili morski predstavnici školjkaša, puževa i glavonožaca, a  prikazane su opće karakteristike mekušaca kao i povijest prikupljanja zbirke.

Postav izložbe osmišljen je tako da su korištene prozirne, plastične kuglice u kojima su se nalazili muzejski predmeti,  kako bi se dobila veća voluminoznost inače malih primjeraka, ali i da se predmetu može pristupiti sa svih strana. Takav način izlaganja ujedno je odmak od klasičnog korištenja muzejskih vitrina, što sam željela izbjeći.

Druga samostalna izložba bila mi je „Riječna kornjača“ koja je za cilj imala upoznati javnost s ovom jedinstvenom vrstom koja živi isključivo u našoj županiji  na nekoliko lokaliteta u Majkovima u Konavoskom polju,  u Stonskom polju, a ono što me posebno veseli  da je nedavno ponovno pronađena i u Ombli. Postav i ove izložbe udovoljavao je standardima moderne muzeologije gdje je okosnicu činio tek jedan muzejski predmet.

U suradnji sa svojim kolegama zajednički sam, kao koautorica realizirala još tri izložbe: „Na čast Gradu“, „Lepidoptera“ i „Domi sum“.

Prirodoslovni muzej do kraja godine sprema nam još jedno iznenađenje. Osmi po redu Festival znanosti, održat će se od 8. do 13. travnja, a povodom obilježavanja Međunarodnog dana muzeja u svibnju ugostit će izložbu Muzeja krapinskih neandertalaca pod nazivom „120 godina krapinskog pračovjeka“.

- Bit će to jedinstvena prilika da dubrovačkoj publici približimo priču o otkriću krapinskog pračovjeka zaslugom Dragutina Gorjanovića-Krambergera, velikana hrvatskog prirodoslovlja, zaključuje Ana Kuzman


Katarina Fiorović / FOTO: Vedran Jerinić



Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net












Kolumne







 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube