KULTURA
07.12.2019 u 17:04

Irena Bastijanić napisala nam je njen popis knjiga za svaku ženu... i još poneku

Kad sam počela raditi popis knjiga koje su me kroz život - u raznim fazama, oblikovale, postavljale pitanja koja sam mislila da postoje samo u mojoj glavi, odgovarale na neka goruća pitanja kad sam ih bila spremna čuti, usmjerile dalje ili jednostavno ugrijale dušu, probudile neki žar - shvatila sam da bih paralelno mogla napraviti i poduži popis knjiga koje me dugo privlače po raznim ključevima, a još ih nisam pročitala ... pa sam prigodno počela stavljati na papir i taj popis, koji inače nepregledno imam u glavi. Ali pametni pišu. I čitaju.

Napisala: Irena Bastijanić


komentara  0

No, da se vratim na prvi popis, koji je tema ove rubrike: kako je i u najreduciranijoj verziji bio duži od 10, na neka sam mjesta prošvercala i neke dodatne naslove koji žanrovski ili kronološki imaju veze s onima iz naslova, i nisam ih mogla ne spomenuti.


1. Astrid Lindgren: PIPI DUGA ČARAPA

Pipi je bila jedna od mojih prvih književnih ljubavi, i bila je to ljubav na prvi odlomak. Relativno sam rano naučila čitati, kako roditelji nisu više mogli pratiti moj apetit i tempo kojim sam gutala priče. Kazete poput Ježeve kućice, Sretnog princa i Snježne kraljice su se izlizale, koliko smo ih puta sestra i ja preslušale, pa sam navalila na ukoričena izdanja. U dobi od 4-5 godina, nisam svjesno shvaćala koliko je životne mudrosti stalo u jednu - naizgled – dječju knjigu. Srce mi dan-danas zatitra od same pomisli na Pipi, njenu autentičnost, radost života, slobodu, vlastite regule po kojima je živjela, nesebično srce koje je potpuno davala u međuljdskim odnosima, znajući da je jedino ljubav može zaštititi od straha od samoće. Posebna književna droga bila mi je grčka mitologija, kroz koju sam nakon Pipi naučila još neke važne lekcije u životu. Uz Dnevnik Anne Frank koju sam čitala par godina ranije, Mi djeca s kolodvora ZOO Christiane F. definitivno je najpotresnija knjiga mojih formativnih godina. Puno kasnije gledala sam film u kojem se pojavljuje i moj omiljeni David Bowie, a sjećam se da sam na knjigu u zagrebačkoj knjižnici Staglišće čekala oko godinu dana. Kad sam je dobila, nisam se odvajala od nje. Originalne fotografije mojih vršnjaka koje sam pregledavala nastojeći uz riječi u njima pronaći još neka skrivena značenja - Christiane, Detlef, Babsi i njihove potresne priče urezale su se duboko u moju podsvijest, a mračna strana ljudske prirode odredila kao konstantna fascinacija i polje mog najdubljeg interesa.

2. Francoise Sagan: DOBAR DAN, TUGO

Na tom se tragu nalazi i roman je koji sam, prebirući po policama knjižnice, sasvim slučajno otkrila i oduševila se pročitavši već sve s popisa lektire još kao tinejdžerka ovom autoricom, čije je umjetničko prezime psudonim preuzet iz Proustove Potrage za izgubljenim vremenom, fascinantnog ciklusa i lektire koja me bacila u trans kao nijedna dotad (a nikako da se uhvatim u koštac sa suvremenim pandanom, Knausgårdovom heksalogijom). Prvijenac koji je Sagan napisala tek nešto starija od mene u dobi tad kad sam je otkrila - kontraponirajući sjajnu ljušturu francuske rivijere i sumrak unutrašnje melankolije - bio mi je instant opojan. A sad mi, dok je se prisjećam, djeluje kao dobra metafora stanja svijesti današnjeg društva.

3. Elizabeth Gilbert: JEDI MOLI VOLI (Potraga jedne žene za svime diljem Italije, Indije i Indonezije)

Mnoge su knjige koje se na ovaj ili onaj način bave Čovjekovim traganjem za smislom, poput istoimene Viktora Frankla ili Stoljeća mudrosti o fascinantnoj Alice Herz Sommer. Ipak, odlučila sam u naslov staviti meni omiljenu verziju potrage za samim sobom, iako ju je u mojim (a moguće i Vašim) očima prvobitno diskreditirao po njoj snimljen istoimeni film, na koji sam slučajno naišla prije nego mi je sama knjiga došla u ruke. Nisam čak ni znala za taj blockbuster jer sam u vrijeme reklamiranja i prikazivanja u hrvatskim kinima, bila na stručnoj praksi u Šangaju, gdje mi je svakodnevica bila zanimljivija od filma, a  u pravilu ne-kineski filmovi nisu ni dolazili u kina (iako su se dakako mogli nabaviti na sivom tržištu DVD-a na svakom izlazu iz podzemne). U svakom slučaju, ovaj tripartitni autobiografski roman (samopomoći - u najboljem smislu riječi, iako nisu li to zapravo sve dobre knjige?) ostao mi je u sjećanju kao čaroban, a slično su na mene djelovali Znam zašto ptica u kavezu pjeva Maye Angelou te Armati i Bez ljubavi i mržnje kvarnerskog književnog tandema Lari Mari.

4. Mani Gotovac: FALIŠ MI

Obožavam žanr vješto napisanog ženskog pisma, a Manin književni prvijenac posebno mi je drag. U periodu oko izlaska romana Fališ mi živjela sam u Varaždinu, u čijem je HNK u to vrijeme postavljena i premijerno izvedena predstava Pričaj mi o Gorkom, intimna drama inspirirana romanom, u kojoj mladu Mani tumači Hana Hegedušić, ostarjelu Lela Margitić, dok je Gorkog utjelovio Robert Plemić. Ne sjećam se predstave koju sam proživjela intenzivnije od tada te, i to ne samo zato jer je Scena Rogoz prožeta s gledalištem. Koliko god bilo fikcije u Maninom tekstu inspiriranom u osnovi vlastitim životom, čitala sam ga kao memoare. A ta mi se autobiografska dimenzija, mogućnost da zavirite u nečije najdublje misli o vlastitom životu, nekako čini stvarnijom od obične beletristike, čak možda i od života samog. Mani je kroz svoj osebujan lik i djelo na mene općenito ostavila snažan utisak, a neću nikad zaboraviti da mi je, iako se uopće nismo osobno poznavale, čak pokušala pomoći oko traženja stana u Dubrovniku. Kroz sve što sam o njoj znala, bila je riječ o ženi čudesne energije, pa kad je nedavno otišla, vjerujem da su mnogi dijelili osjećaj da su izgubili nekog svog.

5. Rem Koolhaas / OMA / Bruce Mau: SMLXL

Studiranje arhitekture u velikoj je mjeri reduciralo moje čitanje, no ovu sam srebrnu bibliju suvremene arhitekture repetitivno iščitavala u studijskom arhivu u potkrovlju Kačićeve 26. Rem Koolhas, jedan od najsjajnijih arhitekata-zvijezda, prije nego što je odlučio studirati arhitekturu i otvorio svoj slavni ured OMA (Office for Metropolitan Architecture), bio novinar, i odatle pojašnjenje za njegovo vješto baratanje riječima, nažalost ne baš uobičajeno za prosječnog arhitekta. 'Samo zamisliti na ovome mjestu grad, slamalo mi je srce, činilo se opscenim' - njegov je poetičan opis prekrasne parcele na kojoj je dobio zadatak isplanirati novi grad Melun Senart u okolici Pariza, koji mi se nekako duboko usjekao u kodeks vlastitog razmišljanja o prostoru - o tome kako puno, sve ono izgrađeno, a tek u svom najnaprednijem obliku slaveći vještinu odnosa forme, funkcije i konstrukcije i bivajući arhitekturom - ne znači ništa bez praznog, neizgrađenog prostora, onoga što s(a)vjesno ostavljamo u domeni (ne)ukroćene prirode. Srećom po nezasitne ekspanzionističke apetite sve većeg broja ljudi, priroda je uvijek korak ispred - na što me podsjeti svaka šetnja kroz napušteni hotel Belvedere, čiji zeleni džepovi polako ali sigurno ponovno zaposjedaju oteto od prirode.

6. Joanne Harris: ČOKOLADA

Personificirana kroz čokoladu i lik Vianne koji je u ekranizaciji Lassea Hallströma ovjekovječila Juliette Binoche provlači se vječna tema o sukobu dogme i pravila s jedne te smisla, slavljenja života, ljubavi i užitka s druge strane. Priznajem da sam film parcijalno na televiziji gledala prije nego sam pročitala knjigu, i to puno prije nego je čokolada postala moja tema kroz čokoadnu manufakturu Poeticacao, te iako to nimalo osim možda duboko podsvjesno nije utjecalo na moj izbor, koji je pak uvjetovao neki sasvim drugi put, ipak sa odmakom mogu prepoznati neke paralele na koje mi drugi povremeno ukazuju.
Kad smo kod čokolade, bezbroj joj je stranica posvećeno, a vrlo zanimljiv pregled daje novinar i pisac Mort Rosenblum u svojoj knjizi Čokolada – gorkoslatka saga o svjetlu i tami. Kad smo pak kod čokoladnih recepata, mogu (ne)skromno reći da ih previše ne proučavam, a još manje slijedim. Uvažavam klasičan pristup kao standard, ali osobno u njega ne vjerujem. Moj je pristup sasvim osoban i autentičan, ne temelji se na čokoladnim školama nego na intuiciji, tradiciji, kreativnosti, eksperimentu, umjetničkoj slobodi, osluškivanju prirode i bogatstva koje nam ona nudi. Ako govorimo o formi, divim se maštovitim geometrijskim kalupima Alaina Ducassea.

7. Virpi Mikkonen / Tuulia Talvio: VEGANSKI SLADOLED

Ako bih trebala izabrati Miss (ne)kuharica (za miss kuharica svijeta:)) koje imam pri ruci za tu i tamo prolistati i napasti oči, bila bi to vjerojatno ova. Nema baš kuhanja (nešto malo pečenja korneta), uglavnom miksanje i varijacije na temu smrzavanja – ipak je sladoled u pitanju. Kombinacije su već u knjizi beskonačne, a ako imate imalo mašte, ona vam proradi već nakon nekoliko pročitanih recepata (moje uglavnom idu u smjeru dekonstrukcije omiljenih mi klasičnih slastica – Schwarzwald torte, makovnjače, tiramisua te svih varijacija na temu kakaa i sezonskog voća) i onda kreirate svoje gulozarije. Znam da nije sezona od sladoleda, niti sam sama vegan, ali volim slatko od jednostavnih sastojaka, i ova je (ne)kuharica tako minimalistički raskošna, da bih je ponekad najradije cijelu pojela za desert.
Primjer pak ozbiljnih tematskih kuharica kakve me fasciniraju, ne samo zbog zavodljivog dizajna, nego prvenstveno inovativnim pristupom tradicionalnim metodama pripreme hrane i slavljenja divlje, (ne)obične, autentične hrane bila bi The Noma Guide To Fermentation / Nomin vodič kroz fermentaciju Renéa Redzepija i Davida Zilbera. Redzepi, rođeni Danac polu-albanskog porijekla, kojeg je gastronmski odredilo djetinjstvo provedeno u podnožju Šar Planine u kontaktu s iskrenom pravom hranom, proslavio se slavljenjem upravo danskih namirnica kroz vlastiti restoran Noma, o čijim usponima i padovima priča u fascinantnom dokumentarcu Noma – moja oluja svih oluja iz 2015. prikazanom na stonskom gastro-filmskom festivalu Kinookus, te reprizno u ljetnom kinu Slavica. Lokalne namirnice i inovativni prisup gastronomskoj baštini danas su i neki trend u visokoj gastronomiji, no razlika je uvijek između strasti i trenda u tome što se trend potroši jer nije osobito kreativan a strast se razbukta i raste. Fermentiranu hranu osobno obožavam, od naših tradicionalnih varijanti kiselog kupusa, krastavaca i svog mogućeg povrća (tikvice su mi posljednji hit), vina i (jabučnog) octa, preko mliječnog i vodenog (tibicus) kefira do svih mogućih dalekoistočnih varijanti koje Redzepi i Zilber obrađuju – kimchija, kojija, kombuche, miso-paste, shoyua, voća. Ako još ne znate da fermentirano čuva probavu, te da os crijeva-mozak dirigira orkestrom našeg tijela, vrijeme je da saznate!
Treba Vam ideja za kuharicu pod bor na hrvatskom? Autoimuni nutrivor pristupom hrani i receptima može pomoći kod autoimunih stanja – primjerice – dijabetesa (a ne ga pogoršati poput hrane koja ovih dana vrišti sa adventskih sajmova).

8. dr. Christiane Northrup: BOGINJE NE STARE

Ova knjiga, kao i Žensko tijelo, ženska mudrost iste autorice (te Tao ljubavi i Multiorgasmic couple) – meni su danas ono što je nekad bila Knjiga za svaku ženu. Vremena se mijenjaju, ali potreba za ljubavlju i bliskošću kao odrednice naše ljudskosti, briga o vlastitom biću su imanentne: zdrav odnos prema sebi, vlastitoj tjelesnosti te seksualnosti kao izvoru života, sa svim nijansama i elementima koje uključuje, predugo tabuiziran kroz patrijarhat i religiju, prikazani sa znanstvenog stajališta kao stupovi zdravlja, o čemu se kroz cijelo obrazovanje ne čuje nažalost gotovo ništa. To je uz ostale životno važne teme na pojedincu da otkrije. Ideja o psihosomatici odnosno poveznici emocija i tijela/zdravlja nije tako nova, pa su tako mnoge drevne civilizacije svoja saznanja o zdravoj seksualnosti uključivale u svoje kanone i tisućama godina prenosile kroz sustave primjerice tradicionalne kineske medicine i indijske ajurvede. Nedavno sam izgubila prijateljicu iz srednjoškolske klupe, meni najvrjedniju, ali nažalost samo jednu u nizu žena koje su mogle izbjeći tragičnu dijagnozu, da je tema ženskog zdravlja (a ne samo dijagnosticiranja i liječenja bolesti) u svim svojim nijansama na nivou na kojem zaslužuje biti, kao najveći ovozemaljski dar. Slična je situacija i sa muškim zdravljem, da se razumijemo, jer to su ionako samo dvije strane iste medalje života.

9. David Michie: DALAJ-LAMINA MAČKA

Budističke mudrosti o životu pisane iz perspektive mačke – kao velki ljubitelj mačaka, njihovog neovisnog karaktera i hedonističkog odnosa prema životu uživala sam večer za večeri u ovoj laganoj no nimalo trivijalnoj i nadasve zanimljivoj sintezi ta dva (naizgled) oprečna, a podjednako vitalna svjetonazora – budizma i hedonizma.

10. Olja Savičević Ivančević: DIVLJE I TVOJE (u pripremi)

I za kraj malo poezije - kažu – kraljice književnih formi. Puno je autora i autorica koje volim, ali za naslov biram Ženu koja se igra. Nakon samo nekoliko pročitanih pjesama (Dalmacija, Ne čitaš žene, Upute kćerima za odlazak na fakultet) potpuno me osvojila njena poezija, tako da sam kao prava književna groupie (op.a. ujedno i pseudonim autora kojeg rado čitam, objavljuje na arteistu, a bio je među prvim FB književnim blogerima) pohrlila na književni susret s njom i prvakinjom Pričigina Tanjom Mravak (čije me priče još čekaju na onom popisu iz uvoda) u Lazarete. Razgovor je moderirala Staša Aras, i to je bila jedna od prvih književnih večeri u organizaciji Art radionice Lazareti kojima sam prisustvovala, prava poslastica i prilika da zavirim u osobu iza ogledala tih pomno i skladno odabranih riječi. Najtoplije preporučam književne/pjesničke večeri u Lazaretima – i čitajte Olju: https://oljasavicevic.com/22nd-century/





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme
casablanca
KULTURA
0      13|02|20 u 17:26
Kultna Casablanca za Valentinovo u Visiji
Christiano_Pambianchi
KULTURA
0      13|02|20 u 14:58
Dvije fatalne ljubavi Cristiana Pambianchia
sveti_tripun_naslovna
KULTURA
0      09|02|20 u 15:55
FOTO/VIDEO: Mnogi Dubrovčani u Kotoru u procesiji Sv. Tripuna
libro_sv_vlaha
KULTURA
0      07|02|20 u 20:27
"Libro svetog Vlaha" sutra u Lazaretima
lindjo_naslovna
KULTURA
0      07|02|20 u 20:01
FOTO: NAKON DUGIH 40 GODINA Linđo predstavio nosač zvuka "Poslušajte ljudi glas ovoga"

DubrovnikTV.net












Kolumne







 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube