LIFESTYLE
14.12.2019 u 18:37

Knjige po izboru Borisa Njavra: e, to su bila vremena...

Redovno „prelistavajući“ razne portale zastanem bar na tren na mnoge i nikad dorečene brojčane izbore  najboljih, najdražih ili kakvih već ne, knjiga i autora. Volim tako saznati što to ljudi čitaju u ova današnja vremena kada knjige više nikome nisu potrebne, posebno ne mlađim generacijama, jer skoro sve što ih zanima dostupno im je na internetu. Zastanem tako i na Dunet portalu, za saznati što nam sugrađani vole pročitati u ova vremena kad malo tko više knjige čita - napisao Boris Njavro, prof., ravnatelj, urednik. 


komentara  0

I uvijek, iskreno, u nekoj nadi kako me urednica Lidija na ovu temu nikad neće nazvati. Ali, čovjek snuje, a ..., nazvala me ipak neki dan. A kako ćeš nju „odbiti“. Još kad mi je zadnje jutro spomenula „dead line“! I evo, sabrah se, probrah i krenuh u izbor „deset knjiga, autora...“ na koliko me „ograničila“ u ovom izboru. 

Danas, kad su knjige kod mnogih doma tek odavno posložene u nekoj polici, često u istobojnom kompletu kao dio namještaja, gdje skupljaju prašinu koju ponekad treba i očistiti, tada ih možda na tren pomaknuti i otvoriti, pa i prelistati upravo zbog te prašine, nije lako preporučiti neku od njih. I samo njih deset! A mogao bi i stotinjak, ma i više, jer kao student filozofije i književnosti, puno ih se pročitalo, puno njih dolazi u sjećanje.

Tako u sjećanje, kao savjet dobrih starih profesora,  dolazi taj neki vrh književnosti u nizu Sofoklo – Dante – Shakespeare – Dostojevski  i naravno, meni osobno ipak, najveći – Ivo Andrić. Uz njih još mnogi drugi, do suvremenika, pa našijenaca, pa ... Pogledom oko sebe, svog radnog stola - rekli bi - tražim one koje su mi pri ruci, što bi značilo da ih upravo ovih dana čitam i prelistavam. No dobro. Krenimo ... u svijet knjige, zapravo – u svijet intime, jer ima ona poslovica „Reci mi što čitaš, pa ću ti reći kakav si čovjek!“ iako, iskreno, ovaj presjek biti će više ulazak u lijepu zapisanu riječ, kojeg evo dijelim s drugima. 

Dubrovački đir

Knjiga koju prelistavam, samim tim i čitam, skoro svaki dan je „Utvrđenja grada Dubrovnika“ Lukše Beritića, prvi put objavljena u Zagrebu 1955. Veliki trud velikog gospara i zaštitnika Grada, zapisi iz Dubrovačkog arhiva, prijepisi svega važnoga iz dana u dan, godine u godinu, kroz veliku povijest našeg Grada. Uz te zapise i puno vrijednih crteža, planova, te karte nastanka i razvoja Dubrovnika. Ovu knjigu kad god pronađem u nekom od antikvarijata kupujem i poklanjam dragim ljudima koji ovaj naš Grad još uvijek vole i štuju. Istina, arhivski zapisana, ali vrlo korisna i zanimljiva za čitanje, zapravo – vrlo važna knjiga dubrovačke povijesti.
Uz nju godinama već stoji i često je koristim je knjiga „Škrinja uspomena“ Melite Bego Urban. „Dubrovački jezični pabirci“ kako se zove u podnaslovu. Uz nekoliko vrijednih rječnika dubrovačkog govora i narječja, nazovimo ih „priručnici“, a čekajući konačno da nam Ivana Lovrić Jović sa svojom ekipom iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje učini znanstveni, pa i konačan rječnik našeg grada, ova knjiga gospođe Melite ima veliku i važnu vrijednost, na žalost ne dovoljno štovanu za sada.    

Naravno, tu je i Josipi Bersa i njegove „Dubrovačke slike i prilike“, tu je i veliki Ivo Vojnović, sve njegovo poredano, često i čitano, uz nezaboravne mu riječi iz „Sutona“ – „Ako je Dubrovnik u sužanjstvu, onda smo i mi u tuzi!“, koja i te kako odzvanja u ove naše dane. Tu je i Marin, i opet sve njegovo, izdvajajući nedavno objavljene „Sentence Marina Držića“ u našem malom Društvu dubrovačkih pisaca koju je uredio naš dragi Luko Paljetak, iz kojih izdvajam tek jednu, „Mudri ima luđega podnijeti!“, opet za ove naše dane. A kad smo već doma, u Gradu i naokolo, čitajte naravno i Nadu Grujić i njenu „Kuća u Gradu“, zatim Paljetkovu „Jantareva kocka“, Novakov „Dubrovnik iznova“, pa poetiku Milišića, Paveškovića, Šindolića, sjećanja Ivankovića i Benića ..., zaboravit ću koga, ma sve naše, kroz stoljeća nam do današnjih dana – čitajte!

Poezija

Dotaknusmo je već. Puno je tu lijepih stihova. Zapravo, poeziju treba čitati svaki dan, bar pjesmu, jednu, dvije ... a neki vrh nenadmašan su Shakespearovi „Soneti“, naravno u prijevodu Luka Paljetka. Tu bi knjigu jako volio iznova objaviti u našem izdanju, jer poetična je, puna životno – ljubavne filozofije, poezija je to koja u svakom stihu nosi poruku. Naravno da bi od velikog Wilijama izabrao još puno toga, al evo, nek bude ovaj put ovo.  
Inače poezija je nešto najnadahnutije, ekspresija riječi i emocija. Nezaboravan je stih „Hoće li sloboda umjeti da pjeva/ kao što su sužnji pjevali o njoj?“ ili „Mudrosti nove sviću zore/ na obične riječi više prava nemam!“ velikog Branka Miljkovića. Da, čitajte i Tina i Šimića i ... mnoge druge, posebno našeg sugrađanina, zaista velikog pjesnika Luka Paljetka, bar zadnje mu dvije zbirke pjesama, „Tisuću šiba ...“ i „Ptice koje se prerano svuku“.  

Proza

Raymond Carver. Objavio je 77 priča u svom životu. Objavljivane su naknadno u raznim izdanjima, ali njegove kratke priče klasika su te književne forme. Kratko, jasno, a razlogom ispričana životna priča, detalja, trena života koji dođe i tako brzo prođe. I ostaje kod njega zabilježen. Za vazda.
Josip Mlakić – „Kad magle stanu“ – prva zbirka priča ovog sjajnog pisca iz središnje Bosne, iz Uskoplja/Gornjeg Vakufa. Objavljena krajem devedesetih, rijetko je se može pronaći igdje. Puno toga je napisao kasnije, ali ova zbirka nam ga je predstavila, upoznala s piscem koji nastavlja taj duh kratke priče koji je započeo Ivo Andrić.
U ovaj uži izbor kratkih priča ide svakako i opet i naš Luko Paljetak i njegova prva zbirka priča „Grenlandski leptiri“, objavljena 2006. Sjajno! E da, ovdje spominjem i nezaboravni Jergovićev „Sarajevski Marlboro“, zapise sa otoka Marina Carića, jedino što je napisao, ali i sjajne kratke priče Čehova, E. A. Poa, Gogolja, Hemingwaya, Markesa, Updikea.. dosta.

Suvremena svjetska književnost

I opet kratka priča. Za današnja luda i brza vremena, kad se nema vremena ni za razgovore, kako onda naći ga za čitanje, te kratke priče su zapravo najbolji odabir. A tu je po meni najzanimljiviji današnji pisac, Talijan Niccolo Ammaniti i njegova prva zbirka priča, nazvana „Blato“, koju je preveo Nino Raspudić i po kojoj je snimljen sjajan film. Suluda crna slika današnjih odnosa, vremena, prilika. Naravno, zgrabite i čitajte sve od Ammanitija. 
Ovdje, u današnju suvremenu književnost uvrštavam i roman "O svemu vidljivom i nevidljivom" španjolske spisateljice Lucie Etxebarria, a može i nešto drugo njeno kod nas prevedeno. Žestoko, otvoreno, opako, ženski erotično ... najvažnije – ugodno za čitanje. 
Uz njih, čitajte i Alaina de Bottona, sjajan, serija njegovih knjiga je objavljena kod nas. I ako pronađete „Knjigu mrtvih filozofa“ Simona Critchleya. Kao uvod u filozofiju, na šaljiv, veseo, a opet sjajan način.

Filozofija

A kad smo se dotaknuli filozofije, tu tek ima puno toga. Prije svih Friedrich Nietzsche i njegove „Bespoštedne misli“ u prijevodu našeg sugrađanina Maria Kopića. Izreke, citati, misli velikog filozofa koje je Mario izvukao iz svih njegovih dijela. Izvanredno, kratko, jasno, poučno od „filozofa vatre“ kojem misli lete na sve teme, odnose i životne tegobe njegova, ali i našeg vremena. Osim ovoga, čitajte sve od Nietzscha, i Zaratustru, opet Kopićev prijevod, i „Volju za moć“ i „Veselu nauku“, ma sve!
Mogao bi iz filozofije izvući i stotinjak knjiga za savjet, od Heraklita, Platona, koga li već, ali evo još jedne; knjiga objavljena 1939. u Zagrebu, autor tadašnji sjajni filozof G.K.Chesterton, o velikom Tomi Akvinskom, „Otac zapadne kulture“, u kojoj nam autor dokazuje kako je ovaj srednjevjekovni filozof uvodeći pojam „slobode volje“ koji nam je dan od Boga, učinio tadašnju crkvenu dogmu bližu ljudima. 

Roman

O da! Tu smo tek ... ima ih i previše. Sjajnih. Ajmo u klasiku, svjetsku književnost.
Puno toga je napisao Dostojevski, sve to treba čitati. Žao mi je i uhvati me tuga što neke od njegovih romana čitamo kao lektiru u srednjoj školi, nesvjesno, na brzinu i pod pritiskom, kad nam puno toga nije bilo jasno, te im se, njegovim romanima, više nikad ne vraćamo u životu. A trebali bi. Kao na primjer „Braća Karamazovi“. Nietzsche je svoju filozofiju izgradio na tom romanu. Ima toga još i previše kod velikog pisca, ali izdvajam tek „Zapise iz mrtvog doma“.
Tu je i drugi klasik, kojeg imamo za lektiru kao klici i rijetko mu se vraćamo kasnije kroz život. A velik je, Tolstoj! Iz njegova ogromna opusa izdvajam nešto kraće, ali sjajno, „Smrt Ivana Iljića“. Za sva vremena.
I zaključno; Italo Calvino. „Ako jedne noći...“ ili „Nevidljivi gradovi“. Neopisivo. 
Iz klasike ne mogu, a ne spomenut starog veselo erotičnog Rablea, nešto novije Prousta i Kafku, a nove sam već spomenuo.

Ivo Andrić

Najveći. Za mene. Na svijetu i za sva vremena. Istina je kako je teme svojih priča nalazio u zapisima i kronikama bosanskih franjevaca, ali je u te male zgode unosio onu poetiku riječi dajući nam književnost za sva vremena. Svaki dan čitam nešto od njega. Bar neku izreku. Kao ova „Dobro i korisno znaju govoriti ljudi koji umiju šutjeti.“ Ili ova „Pripovjedač i njegovo djelo ne služi ničemu ako na jedan ili drugi način ne služe čovjeku i čovječanstvu.“ Ima i jedna njegova za naša vremena, „Kad bi ljudi znali s koliko se malo mozga upravlja svijetom, pomrli bi od straha.“ Ima i jedna od mnogih savjetnička, „Jadan je onaj koji mora nekoga poniziti da bi sebe uzdigao.“ I za kraj njegovih citata, „U zemlji mržnje najviše mrze one koji odbijaju mrziti.“ Dovoljno?
Njegova lirika i poruke su u „Ex Pontu“ i „Znakovima pored puta“, romani su mu znani, za njih je dobio i Nobela, ali obilježile su ga priče, nekoliko zbirki kratkih priča, od kojih izdvajam „Kuću na osami“, u kojoj ima i dubrovačkih tema.
Ipak, vezano za Andrića, preporuka je knjiga Ljube Jandrića „Sa Ivom Andrićem“, knjiga koje više nema, nigdje. Srećom, imam je, tu pored među meni najčitanijima. Dnevnikom života, druženja i izreka velikog mislioca i pisca. Kad je čitam, a stalno joj se vraćam, bude mi žao što nisam ja bio taj koji je to sve mogao zapisati. Misli velikog Iva Andrića.

Alan Ford
Za kraj, ono što nas je odgojilo, barem moju generaciju. Strip našeg odrastanja. Naravno u nezamjenjivom prijevodu Nenada Brixya. Uvijek je pored mene neki strip „Alana Forda“. Cijeli moj život. I uvijek ga čitam. Od putovanja, seminara, tribina, političkih skupova, presica, do neizostavnog čitanja u zahodu. Strip pun pameti, savjeta, zgoda, satire, ironije, crnog humora, ludosti, apsurda, čega sve ne. Nešto bez čega se nije moglo i ne može kroz ovaj život. Da nam bar malo bude ugodniji.  

Spomenuo sam mnoge. Meni nekako najvažnije. Mogao bi još; Krležina poezija, romani mu „Zastave“ i „Na rubu pameti“, pa veliki Meša i njegov „Derviš“ i još bolja mu „Tvrđava“, pa Slamnigova „Barbara“ i Arsenova „Ines“ uz koje smo se zaljubljivali, e da, Matoševa „Ljerka“, pa sjajni Pakistanac u Londonu Hanif Kureishi, a tek Orhan, ili Miloš i njegov „Zaboravljeni um“. Mogao sam još i u povijest sa „Stećcima“ Dubravka Lovrenovića. Ili sjajni Grci i tragedije im. A tek Kierkegaard i „Ili – ili“, ili, joj to zaboravih – Vrdoljakova „Povijest Rocka“, mi smo tako učili povijest rock n rolla, a ne preko interneta kao današnji klinci, a joj, opet, Leonard Cohen, on je trebao dobiti Nobela, a tek stripovi odrastanja Zagor i Komadant Mark ili Šindolićevi „bitnici“ uz koje smo postajali rokeri! Evo, i dalje se okrećem naokolo sebe, čitam još puno tih naslova, ali dosta, prepisat ću vam cijelu moju malu kućnu knjižnicu. A velika je brojem.  

Eto. Svašta sam napisao. I malo predugo. Krenulo me. Čak sam na kraju otkrio i neku intimu. Lidija, ne ljuti se. Deset je malo. Bar za mene. A znala si to! A ipak me zvala. No dobro. Sad zaista stajem! Čitajte, saznajte, otkrijte ... lijepa knjiga je najiskreniji prijatelj. Imaš mogućnost izbora, što se inače u životu baš i nema. Eto vas. Dosta. Adio Vam.





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net












Kolumne







 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube