VIJESTI
18.01.2020 u 01:13

DEŽULOVIĆ, BURSAĆ I VUČETIĆ POJASNILI KAKO SE OCRTAVAJU MODERNE BANDE: Hrvatska je na ubrzanom tečaju 19. stoljeća

Red smijeha, red ozbiljnih razgovora možda je i najbolji opis jučer održane dvosatne tribine  pod nazivom "Ocrtavanje moderne bande" na kojoj su Boris Dežulović, Marko Vučetić i Dragan Bursać umjesto najavljenog Viktora Ivančića uz moderiranje Pera Mrnarevića, demaskirali, ne samo hrvatsku, već i svakodnevicu regije. Otvorene su raznovrsne teme od nacionalizma, preko lopovluka, religije i stanja obrazovnog sustava, a ako je suditi po odazivu i reakcijama okupljenih Dubrovčana,  itekako manjka ovakvih događanja. 


komentara  0

Mrnarević je tribinu otpočeo temom nacionalizma.

„Zašto je toliko opojan i privlačan današnjim generacijama i suvremenom društvom?“

Nacionalizam nudi jeftinu i jednostavnu identifikaciju i okupljanje oko ideje koja ne traži nikakve posebne žrtve, kao ni talent i sposobnosti – ili si Hrvat ili nisi, ili si Srbin ili nisi – u tom kolektivu lako je manipulirati. Nacionalizam je arhitektima podjela idealan aparat, a kod nas je to još lakše i još jednostavnije učiniti. Zakasnili smo za normalnim svijetom. Sve što je zapadna civilizacija proživjela u 19. stoljeću nama se događa danas. Mi smo na ubrzanom tečaju 19. stoljeća. On daje iluziju sigurnosti. Jedina potrebna  identifikacija je ona nacije. Sve obaveze su izvršene samo zato što si pripadnik određene nacije. To je sistem koji funkcionira na principu ako su svi protiv nas onda si na pravoj strani, automatski ti je zajamčena uloga žrtve, odnosno heroja jer si pao za našu stvar“ kazao je Dežulović, a Mrnarević je potom dotakao prateće teme nacionalizma, povijesnog revizionizma.

Za današnji fašizam, revizionizam je povijesna nužnost. Potreban je kako bi se postigla svetost i čistoća nacije, bilo da se radio o Hrvatima, Srbina, Bošnjacima. Ako su Srbi četnici onda je za njih poželjno reći da su dobri momci, a kad to i država prizna onda je to revizionizam s državnim pečatom. Mene je, kad sam pisao o četnicima, tužilo udruženje potomaka četnika i to za duševne boli i to je pravno valorizirano. Nije to revizija u smislu da jedna pijana grupa priča jedno, a druga drugo, to je revizija povijesti zabilježena u udžbenicima. Pranje naroda se mora odraditi, kako bi narod postao superioran. Po tom pitanju smo mi na Balkanu superiorni“ kazao je Dragan Bursać bosanskohercegovački novinar i kolumnist, a Dežulović je pojasnio zašto je revizija povijesti lakša četnicima nego ustašama.

„Četnici imaju povijesno pokriće za svoj antifašizam,  Draža Mihajlović odlikovan je kao antifašistički gerilac. Hajde ti sad budi Hrvat i dokaži da su ustaše bili antifašisti“.

Bursać se nadovezao na Dežulovićevo izlaganje te kazao kako se ljudi, koji sami sebe nazivaju ustašama i četnicima, uvrijede kao ih netko drugi tako prozove.

Potom je došao red da se u raspravu uključi filozof i saborski zastupnik Marko Vučetić, široj javnosti poznat po govoru o Istanbulskoj konvenciji u Saboru, koji je odgovorio na Mrnarevićevo pitanje o pojavi moralnog relativizma u percepciji javnosti kad se govori o ovakvim temama.

Kad govorimo o moralu onda se moramo maknuti s Balkana, jer moral ovdje ne stanuje. Kad ustaši kažete da je ustaša, onda ste mu javno iznijeli ime, a zbog zaštite podataka to u javnosti nije poželjeno iznositi. Nitko nije savršen, osim onih koji misle da su savršen zbog toga što su ušli u Sabor. Nije mi bilo jasno zašto u Saboru postoji crveni tepih. Potom sam shvatio da je to nekima, koji moraju upregnuti sav svoj intelekt da bi se popeli od ulaza do prvog kata, zapravo putokaz. Jednom su me pitali da komentiram jednog zastupnika, koji na svako pitanje vrti jednu te istu rečenicu, odgovorio sam kako ta rečenica vrti njega, toliko da on izbezumljeno potom hoda hodnicima.

Borim se da se politika nastani u kulturi, ali recite to Bulju, Culeju, Glasnoviću. Pogledajte samo sve naše političare koje zagovaraju vojsku na granicama. Malo sam ih bolje pogledao i svi su oni služili civilni vojni rok. Rat kod nas nikada ne završava. Onaj rat o kojem oni govore nikad nije ni počeo. Bore se s poviješću vlastite duše. Ako takvim osobama date poziciju da odlučuju o sudbini jednog naroda, a takva osoba prezire sebe, onda će se to u političkom smislu očitovati pozivom za rat. U društvu koje nije aktivno u ratu, taj će se njihov prijezir pokazati kao prijezir prema drugome.“

Nije loše podsjetiti se da živimo u 2020. Ako to usporedimo s razdobljem nakon Drugog svjetskog rata, onda se mi danas zapravo nalazimo u 70-im godinama. Već je prošao hippie pokret, još malo pa će na red doći punk. Već u tom razdoblju rat više ne živi u javnom diskursu već kroz razne obljetnice. Na zidovima nema parola u kojima se poziva na klanje, a Nijemci i Talijani su naši najbrojniji turisti. Ako to preslikamo na naš svijetu to bi trebalo značiti da su najbrojniji turisti 2013. bili Srbi, možete li to uopće zamislit?“ upitao je Dežulović, a Vučetić je kazao da mi daleko i od tih godina jer Hrvatska zapravo čega Adama i Evu i demografsku obnovu.

Prisjetio sam se sad jedne davne Ivančevićeve primjedbe, kako su nacionalizam i lopovluk jedno“, kazao je Mrnarević.

„To dvoje je neodvojivo, nacionalizam je alat elite, bilo da se radi o zgrtanju para, bilo da se realizira kao društvena moć. Postoje i drugi alati manipulacije koji nisu povezani s pljačkom, to je recimo komunizam kojemu je cilj da ovlada društvenim resursima, a nacionalizam postoji samo zbog pljačke. Franjo Tuđman, recimo, nije bio ta vrsta diktatora, ne možemo ga usporediti s Gadafijem. Nacionalizam ne pretpostavlja pljačku, ali je idealan za nju“, zaključio je Dežulović.

„Tu dolazimo do još jednog argumenta kojim se nacionalisti služe, a to je ako prozoveš onoga kojeg si zatekao s prstima u džemu, automatski ne voliš državu“ poentirao je Mrnarević.

Balkanski narodi su cijelu svoju povijest izgradili na antidržavnoj mitologiji, funkcioniramo po principu kako najbolje državu prevariti. Sve se radi na crno i to upravo jer znaš da tebi država želi prevariti. Divan ljubavni odnos. Potom se dogodila greška – sad imamo svoju državu – što je naše narode zateklo, ali i dalje vrijedi isto. I dalje ne bi državi trebao platiti porez, ali ću se busati u prsa zbog te naše Države. Nalazimo se u jednoj shizofrenoj situaciji“ kazao je Dežulović.

Burnać je potom ponudio svoj vlastiti primjer. U jednom tekstu napisao je da je Milorad Dodik lopov, a dobio je odgovor da je barem Srbin.

„To je kolektivno nesvjesno koje je mentalni retardirano. To je posao za neuropsihijatre.„

Mrnarević je u nastavku razgovora ponudio tezu Alberta Camusa o državi za koju se isplati poginuti. Po Camusu što je i stajalište koje je blisko Mrnareviću jedina država za koju se isplati položiti život je država u kojoj postoji jedna količina pravednosti za sve građane.

„Deklariram se kao trans Hrvat, što je izludio nacionaliste s kojima raspravljam. Ne znaju kako bi mi odgovorili jer ne znaju je li to loše ili nije. Nacionalizam je nužno zasnovana na lopovluku jer nacionalisti žele imati državu", na ovu je temu dodao Vučetić.

Kako uvod o temi religije Mrnarević je postavio pitanje čiju putovnicu ima Bog, na što mu je Dežulović odgovorio da ima hrvatsku dok je Bursać kazao da ima bosanskohercegovački pasoš.

„Kao etičko biće imam prezir prema ovakvoj Crkvi. Mržnja usmjerena prema dugom čovjeku je neprihvatljiva, dok je mržnja prema instituciji kolokvijalna. U jednom svom tekstu sam problematizirao mržnju na koju svaki čovjek na ovim prostorima susretne kad kaže da mrzi crkvu – to je problem“ rekao je Dežulović, a na njegovo izlaganje se nadovezao Vučetić.

„Ako promatramo javne identitete deklariranih vjernika onda oni djeluju kao sušta suprotnost. Pitanje jeste li vjernik ili ne se bi trebalo ni postavljati, niti je ono legitimno, jer ne postoji način na koji se može provjeriti je li netko vjernik ili nije. Mnoge perjanice desne katoličke misli žive liberalno – imali su u životu više žena nego što sam ih ja u životu vidio. Paradoksalna je situacija u kojoj ja živim konzervativnije nego oni. Ispada da ja zastupam njihov konzervatizam, a oni moj liberalizam.

Vučetić je u svoj daljnjem osvrtu na religiju odnosno katoličanstvo kazao kako ono ima društvenu i političku moć te da nije nastanjeno u vjernicima niti da se na vjernika poziva.

„Ne znam koliko je to ovdje poznato, ali velikosrpski crkveni oci, prije genocida u Srebrenici blagoslovili su počinitelje, isto kao što su blagoslovili i tenkove koji su išli na Vukovar. Nisu to oni radili greškom, nego jer se su htjeli održati na strani političke sile“, pojasnio je Bursać.

Mrnarević se je potom upitao koja je uloga medija u ocrtavanju bande te jesu li novinari propaganda.

Nismo mi ni prije 90-ih mali novinarstvo, da bi onda ono kasnije izdalo svoje principe. Imali smo nešto dobrih medija i novinara, ali oni su, ako se sjećate spadali u društveno-političke radnike i bili su servis sistema. Bivši sistem je koliko-toliko dopuštao kritiku iznutra. Danas ne postoji kritičko razmišljanje o Domovinskom ratu, državi niti o Crkvi u Hrvata. Za novinare ne bi trebala postojati svetinja koja je institucija države. Novinarstvo je servis države i kapitala. Čak je stranim novinarima, imate recentan primjer novinarke iz Njemačke, strašno u što se pretvorila nacionalna televizija“ kazao je Dežulović.

Posljednja tema unutar tribine odnosila se na sustav obrazovanja.

Ministrica obrazovanja je uistinu pala i to zato što u škole nisu uvedeni učenici koji kritički misle. Kao profesor se moram namučiti da od studenata napravim bića koja su sposobna misliti“ pojasnio je Vučetić dok Bursać dao primjer obrazovanja u BiH iz prve ruke.

Nećak koji živi u Banja Luci mi je nedavno rekao da su sa školom bili na izletu u inozemstvu, kad sam ga upitao gdje rekao mi je Tuzla. Ponekad se čini da je jedan naš entitet u Kanadi, a u drugi u Novom Zelandu. Svi mogu prevaliti tu udaljenost, osim naroda. U nas postoje različiti obrazovni sustavu, o tome kako naša djeca uče povijest nije ni potrebno govoriti. U nas još uvijek postoji legalni aparthejdi. U istoj školi, pod istim krovom, postoje dva ulaza, na jednu ulaze Bošnjaci, a na druga Hrvati.“

U nas školstvo funkcionira tako da pravi male idiote. Gledamo vani i priželjkujemo obrazovanje kakvo imaju skandinavske države, a mi smo takvo školstvo, prilagođeno potrebama tržišta imali za vrijeme Šuvara. Kod nas postoji kult STEM-a. Prije par godina Japan je ukinuo financiranje humanističkim smjerova na državnim sveučilištima. Logika je jednostavna, violončelisti, humanisti i slični ne proizvode nešto što se može naplatiti. U taj ponor svijet srlja, a upravo humanisti proizvode kritičku misao“ zaključio je Dežulović.


L.Pavlović



Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net












Kolumne







 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube