LIFESTYLE
26.01.2020 u 11:43

PREDSTAVLJAMO
Lucia Paula Strujić je zaslužila da njena priča stigne do onih koji žele čuti više

Mladi ljudi koji svojim znanjem, sanjarstvom, nesebičnošću pristupaju životu i svojoj profesiji daju pravi smisao ovoj našoj rubrici u kojoj predstavljamo naše Ljude nazbilj. Danas pročitajte razgovor s Luciom Paulom Strujić iz Konavala, mladom studenticom fonetike i francuskog jezika, koja je sa svojom prijateljcom Anđelom Nikolić Margan pokrenula blog TKO ŽELI ČUTI VIŠE? Njih dvije zaslužuju da ih se jako dobro i čuje i sluša.... I, znate što je divno? Da će se Lucia, sa svim svojim stečenim znanjem i iskustvom vratiti doma - u naš kraj, na korist svih onih kojima može pomoći.


komentara  0

Za početak, kako biste nam se predstavili?

Lucia Paula Strujić: Rođena sam u Konavlima, završila sam osnovnu školu u Cavtatu i srednju Opću gimnaziju u Dubrovniku. Upisala sam studij Fonetike i Francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završenog preddiplomskog studija, sada sam na diplomskom studiju rehabilitacijskog smjera Fonetike i nastavničkog na Francuskom. Ove godine dobila sam i nagradu za najboljeg studenta preddiplomskog studija Fonetike. Želja mi se nakon studija vratiti doma, raditi, stvarati i ostvariti ono što sam zamislila. S tom idejom pokrenula sam ovaj blog s mojom prijateljicom i kolegicom s faksa, Anđelom Nikolić Margan. Svakako želim i nastaviti školovanje u nekom obliku jer je ovo područje još uvijek nedovoljno istraženo, a novih poremećaja je sve više. Naša sredina, gledano ovako sa strane iz većeg grada, puno pruža, ali puno i uzima. Nismo svjesni što imamo i pod kakvim nebom živimo, zato se u nekom trenutku života, po meni, treba maknuti i vidjeti nešto drugo da bi znali cijeniti svoje.

S kolegicom i prijateljicom ste pokrenuli prvi hrvatski fonetski blog zanimljivog naziva - Tko želi čuti više? Zašto?

Lucia: Nije jednostavno objasniti zašto jer ni mi još uvijek nismo 100% sigurne. Krenulo je iz jednog običnog razgovora, točnije od jedne kave gdje smo potpuno utopistički zamišljale kako bi se to moglo. Sanjari s Filozofskog, ja bi rekla. Tad smo smislile ime, počele smo anonimno, otvorile instagram profil i blog i krenule pisati. Pokrenule smo naš mali projekt kako bi ljudima približile našu struku, kako bi podijelile pozitivne predivne priče naših kolega i polaznika, kako bi osvijestile potrebu za rehabilitacijom. Svaki dan smo u moru crnih vijesti, mi smo odlučile krenuti suprotno, pokazati da se može, našim pratiteljima, ali i nama samima. U nešto manje od mjesec dana prepoznao nas je jedan portal i javili su nam se za intervju. Nismo bile svjesne što se događa, ali izašle smo u javnost. To je recimo druga točka, tu smo se negdje posložile i počele ozbiljnije raditi. Malo iza toga opet boom, a to je Nikolina i njezina priča koju ste imali prilike pročitati i na Vašem portalu što je sljedeća odskočna daska. Zašto “Tko želi čuti više”? Dvosmisleno je, tko želi naučiti nešto i tko želi poboljšati svoj sluh, odnosno slušanje, to su dva smjera kojim naš blog ide i prema kome je usmjeren, prema svima koji žele čuti više.

Anđela: Što je najbolje od svega, ideja bloga došla je sasvim spontano. Na jednoj kavi smo kroz opuštenu priču shvatile da obje volimo pisati, da jednakim žarom volimo našu struku i da bi blog bio odlična ideja jer bismo mogle sasvim slobodno pisati o ljepotama verbotonalne rehabilitacije slušanja i govora. Ono što je svakako važno napomenuti je da se naša ideja javila baš u vrijeme kada se puno razgovara o percepciji fonetičara u javnosti i o tome što sve treba mijenjati ili barem osviježiti.

Predstavljate se kao fonetski rehabilitator, a vjerojatno dosta ljudi ni ne zna čime se ljudi te profesije bave. Kome i na koji način možete pomoći?

Lucia: Naša titula je fonetičar, rehabilitator slušanja i govora. Naime, na Filozofskom fakultetu još od 1954. godine postoji odsjek za Fonetiku kojeg je osnovao akademik profesor Petar Guberina. Postoji preddiplomski i diplomski studij. Na preddiplomskom se studira opći smjer Fonetika dok na diplomskom studiju možemo birati između rehabilitacijskog, znanstvenog i smjera govorništvo. Ako malo bolje pogledate, fonetičar se u sve miješa, od javnog govora, scenskog nastupa, znanstvenih istraživanja do rehabilitacije osoba s poremećajima u slušanju ili u govoru. Tužno je da se u Hrvatskoj najmanje zna o profesoru Guberini i njegovim postavkama koje je svojedobno donio na svjetskoj razini. Osim što je osnovao zagrebačku fonetiku i polikliniku Suvag, prof. Guberina autor je verbotonalne metode kojom se mi u našem radu služimo. Verbotonalna teorija i praksa poznata je u cijelom svijetu i implementirana je u mnoge druge poznate pristupe. Verbotonalna metoda u središte stavlja osobu i temelji se na individualnom pristupu svakom slučaju.
Kome možemo pomoći? Ja bih rekla od vrtića do doma za starije. Naša struka radi s djecom, bilo da imaju poremećaje u slušanju kao što su razna oštećenja sluha, centralne smetnje ili senzorna oštećenja, zatim s komunikacijskim i govornim poremećajima, s neverbalnom djecom. Osim s djecom, bavimo se i osobama koje su postlingvalno zadobile oštećenje sluha, s osobama starije životne dobi kojima dolazi do prirodnog propadanja sluha i slušanja, problemi s razumijevanjem govora, nakon moždanih udara, različite vrste afazija. Bavimo se također i glasom i problemima u tom dijelu, zapravo, radimo sa svim vokalnim profesionalcima, odnosno ljudima koji u svom poslu aktivno koriste glas što dovodi do potencijalnog oštećenja. Glumci, pjevači, učitelji, svećenici, turistički vodiči, političari.

Nedavno smo prenijeli vašu priču o našoj hrabroj sugrađanki Nikolini. Koliko ste se kroz dosadašnji rad upoznali s ljudima čije su priče nadahnjujuće u velikoj njihovoj životnoj borbi.... možda će zvučati pomalo apsurdno, ali, iskustvo me uči da ljudi s velikim životnim poteškoćama bolje poštuju
i vrednuju život i trude se na puno važnijim životnim
vrijednostima....vaša iskustva?

Lucia: Slažem se u potpunosti. Tek kada se susretnete s tako velikim ljudima, koji su svoja oštećenja pretvorili u svoje uspjehe, tek tada shvatite koliko se brinete oko nebitnih stvari. U našem radu, susreti s takvim ljudima su vrlo česti. Već i kroz prakse i posjete koje obavljamo tijekom studija susrećemo takve priče. Jedan od razloga zašto smo pokrenule naš blog je baš zato, da ih podijelimo i pokažemo ostalima koliko se može i koliko možemo biti jaki kad je najteže. Ovaj tjedan podijelile smo priču našeg kolege koji je zapravo 2u1, osoba oštećenog sluha koja danas uspješno radi kao rehabilitator. Zar to nije vrhunac rušenja barijera? Smatram da se takvim „pričama iz prve ruke“ puno više potiče svijest o važnosti rehabilitacije bilo koje vrste jer smo svi na kraju dana isti i svima nam treba potpora u postizanju što bolje kvalitete života, rekla bih, osnovno pravo.

Anđela: S obzirom da smo tek počele s ovim konceptom dijeljenja priča ljudi iz stvarnog života i njihovih iskustava, za sada smo s tim ciljem upoznale Nikolinu i Stjepana čiju smo priču objavile ovaj tjedan. Međutim obje volontiramo i kroz razne oblike stručnih usavršavanja, hospitacija i praksi se često susrećemo sa osobama oštećena sluha i govora, ali i s djecom koja su u spektru ili imaju sindrom Down i slično. Nevjerojatno je koliko osoba može naučiti od djece i odraslih s poteškoćama. Potpuno vam promijene sustave vrijednosti i kao da napokon vidite pravo značenje sreće i ljubavi. Imaju jednu prirođenu emociju koju vam mogu savršeno prenijeti ako dovoljno pažljivo osluškujete. Rad s osobama koje imaju poteškoće je definitivno nešto što je životni poziv i to obje osjećamo. Oni su posebno svjesni dara koji je život i koliko je on ustvari nježan. U radu shvatite koliko se zapravo često možemo pogubiti u nekim svjetovnim uživanjima koja uopće ne kroje životnu sreću i ispunjenost. Mislim da je jedna ogromna prednost ovog posla taj konstantan podsjetnik na prave vrijednosti. Rad s ljudima je izuzetno zahtjevan, posebno kada osobe imaju poteškoće, potrebno je mnogo empatije, razumijevanja i strpljenja, ali kada dobijete povratnu reakciju, kada ta osoba čuje, razumije ili progovori, takve se stvari pamte! Zbog takvih kratkih trenutaka čiste sreće vrijede svi dugački i iscrpljujući trenutci ulaganja u rehabilitaciju!

Tko vam se sve i gdje možete obratiti za pomoć?

Lucia: Za pomoć nam se mogu obratiti svi koji osjećaju da bi im mi mogle pomoći. Naša vrata su uvijek otvorena. Kažem vrata, pravih vrata još nema, ali ona virtualna su svakako tu. Naš mali prozor u svijet je upravo instragram profil i blog na kojem pišemo. Za one koji se ne služe ovim novim medijima, mogu nam pisati i na mail tkozelicutivise@gmail.com. Dostupne smo i otvorene za sva pitanja. Neki planovi za budućnost su sigurno rad u struci i otvaranje pravih vrata. Anđela je trenutačno u tom procesu, a ja sam još uvijek studentica, imam još malo do kraja, a nakon fakulteta mi je cilj vratiti se doma i doprinijeti svojoj zajednici, ponuditi svoja znanja i vještine i na taj način doprinijeti Gradu i okolici.

Spomenule ste verbotonalnu metodu i akademika Petra Guberinu, pa je ovo prilika da naučimo nešto više o tom našem, kako ste ga nazvali, intelektualnom izvoznom proizvodu. 

Anđela: Ono što fonetičare rehabilitatore izdvaja od svih srodnih struka je upravo verbotonalna metoda rehabilitacije slušanja i govora o kojoj često pišemo. To je svojevrsni intelektualni proizod akademika Petra Guberine koji se temelji na polisenzorici slušanja i govora i upotrebi svih osjetila pri rehabilitaciji. U tom obliku rehabilitacije fonetičari koriste fonetske ritmove, glazbene stimulacije, stimulacije pokretom, elektroakustičke uređaje koje su konstruirali hrvatski inženjeri elektrotehnike. Zanimljivo je da je metoda nastala prije više od 60 godina, ali se o njoj malo danas govori. To je jedan od naših najboljih intelektualnih izvoznih proizvoda jer se ona dan danas koristi u SUVAG centrima po svijetu, u Rusiji, Japanu, Španjolskoj, Italiji, Americi... SUVAG je samo kratica za Système Universel Verbotonal d’Audition Guberina, odnosno univerzalni sistem slušanja prema Guberini. To je nešto po čemu je zagrebačka škola fonetike poznata u svijetu i jako nas žalosti da mi kao stručnjaci nismo prepoznati u vlastitoj državi, a upravo je fonetičar zadužio svijet rehabilitacije slušanja i govora i postavio temelje u svojoj metodi.

Lucia: Osim verbotonalne metode koja je osnova našeg rada, obje se trudimo ići i na dodatne tečajeve kroz koje upijamo nove metode koje možemo implementirati u naš rad. Nedavno smo baš bile na stručnom usavršavanju iz polisenzorike govora i slušanja. Bilo je vrlo korisno, isprobale smo sve spravice i igrale se cijeli vikend. Neki su mogli i vidjeti na Instagramu u našim objavama kako je to izgledalo. To je pristup koji i mi želimo postići, kroz igru i kroz opuštenu atmosferu do rezultata.

Gdje sve fonetski rehabilitatori mogu pronaći zaposlenje?

Lucia: Fonetičari rehabilitatori mogu raditi u kliničkim bolničkim centrima, specijaliziranim slušnim centrima poput Neurotha, Microtona i Bontecha, centrima za odgoj i obrazovanje poput Slave Raškaj, centrima za rehabilitaciju slušanja i govora poput Poliklinike SUVAG, kao stručni suradnici u predškolskom obrazovanju, u državnim i privatnim vrtićima, ili u privatnoj praksi.

Pročitala sam u jednom vašemu intervjuu kako se visina glasa mijenja ovisno o tome koliko nam se sviđa sugovornik.

Lucia: Svi mi imamo osnovnu frekvenciju našeg glasa. Ta frekvencija je većinu vremena stabilna, ali može se mijenjati, može se čak i vježbati ovisno koju kvalitetu glasa želimo postići (glumci,političari).  Pa tako u raznim stanjima poput promuklosti ili bolesti prirodno može postati dublja, u stanjima uzbuđenosti može biti viša. Kod žena ovisi o ciklusu, muškarcima se mijenja u procesu mutiranja.... Puno faktora utječe na našu osnovnu frekvenciju i glasnice općenito, pa se tako i to sviđa li nam se sugovornik odražava na našem glasu. Nekad karakteristikama svoga glasa odamo puno više nego što kažemo riječima. Mi fonetičari imamo vrlo izvježbano oštro uho na takve takve promjene pa možda više primjećujemo i analiziramo, ali nije jako teško. Dovoljno je pratiti svoj glas neko vrijeme u različitim situacijama, začudit ćete se što sve možete otkriti.

Anđela: To je više psihološki aspekt promjene boje glasa. Kada nam se netko sviđa, želimo s tom osobom ostvariti pozitivan kontakt i sigurno ćemo modulirati boju našeg glasa kako bismo pokazali osobi naše dobre namjere. Ukoliko nam se netko zamjerio ili nam se jednostavno ne sviđa, naš glas može djelovati ''hladnije'' i ''strože'' jer nismo niti otvoreni za interakciju s dotičnom osobom. Kao što vidite glas krije mnoge tajne i on je nevjerojatno dobar nositelj mnogih neverbalnih poruka. Poznato je da u različitim kulturama imate kulturološki uvjetovane boje glasa kod muškaraca i žena, pa tako recimo u Japanu i Turskoj žene govore osjetno višim glasom od muškaraca, čak i neke glasove izgovaraju drugačije samo kako bi zvučale ''umekšanije'' tj. nježnije. Iz glasa možete zaključiti je li osoba bolesna, ljuta, vesela i slično. Tim osobinama glasa se također bave fonetičari.

Obzirom na vrijeme u kojemu živimo, stvara se dojam kako je puno više onih koji ne znaju slušati, nego onih koji ne čuju. Koliko je bitno osvijestiti razliku u tome osobito u radu s djecom?

Lucia: Na blogu smo pisale o razlici sluha i slušanja i što ustvari znači čuti, a što slušati. Ubrzani, novi, stil života koji nam se nameće i ritam koji pokušavamo stići razlozi su sve većeg međusobnog neslušanja. Jednostavno nemamo vremena, nemamo vremena za slušanje. To se možda vidi najbolje kao jedna od posljedica u modernom roditeljstvu. Roditelji, posebno majka, od prvog dana trudnoće je pod nekim stresom, uz to velika većina žena radi do zadnjeg trenutka. Majci se nameću neki nedostižni ciljevi, pogotovo putem društvenih mreža uljepšavanjem stvarnosti. A svaka majka želi biti u skladu s očekivanjima i svom djetetu omogućiti najbolje. A što je to najbolje? Od svih trendova koji su dostupni, djetetu je od začetka najvažnije vrijeme, kvalitetno vrijeme provedeno s roditeljima. Kako bi govorno-jezični, ali i cjelokupni razvoj bio uspješan, dijete prvo mora moći i naučiti slušati. Znamo da djeca sve upijaju i uče od roditelja, zato je roditelj taj koji prvi mora slušati. Slušati prvenstveno sebe, partnera i svoje dijete. To je danas, rekla bih, najteži faktor roditeljstva, pokloniti sebi i svom djetetu doživljaj jedno drugoga. Jer za to treba vremena.

Anđela: S djecom je najvažnije biti strpljiv i posvetiti im pregršt vremena i pažnje. Važno je poticati ih na komunikaciju, stvoriti im osjećaj ugode prilikom komuniciranja s njima, želju da govore, čitati im i pjevati. Grešaka će biti, to je normalno, važno ih je ohrabrivati i dozvoliti im da griješe i budu djeca. Roditeljima bih savjetovala da, usprkos svim poslovnim obavezama, zaiste posvete puno vremena igri sa svojom djecom. Kroz igru dijete najlakše i najbolje uči. Ona služi kao savršeni most između svijeta roditelja i svijeta naših malenih. Danas je imperativ raditi što više možemo i zbog pritisaka suvremenog društva pate upravo najranjiviji članovi našeg društva – djeca i mladi.

Što se tiče slušanja u rehabilitacijskom dijelu priče, slušanje je kognitivno-intelektualni svjesni i zahtjevni proces koji se odvija u mozgu, a sluh je fiziološko-akustički proces. No, mogu reći da slušanje možemo gledati i kroz prizmu intencionalnog slušanja unutar društva, odnosno želi li netko zaista čuti što druga osoba govori. Tu se ne radi nužno o oštećenju, nego o razumijevanju, prihvaćanju, o tome jesmo li spremni otvoriti se drugoj osobi. Zaista čuti i slušati druge ljude je zahtjevan posao. To znači posvetiti im vrijeme, svoje osjećaje, misli, a to su sve stvari sa određenom cijenom. Velika je šteta što postoje ljudi koji su nestrpljivi i površni u međuljudskim odnosima. Društvo se razvija kroz međusobnu komunikaciju, razumijevanje za probleme drugih i osjećaj empatije prema nepoznatoj osobi. To su sve stvari koje treba čuti, slušati više. To se može gledati kao puno veća slika. Ideja da naš maleni blog, što veliki Cesarić kaže, bude jedna mala kap što pomaže tkati slap. Nadam se da će naša priča doći do svih koji žele čuti više.


Lidija CRNČEVIĆ



Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net












Kolumne







 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube