LIFESTYLE
28.01.2020 u 09:53

MLJETSKI ALBUM: dva sidra dunda Nika Hazdovca koji je sa svojom Lucom u Kaliforniji podigao troje djece

Pristao je na ovakav jedan osvrt o svom životu u ovom našem mljetskom albumu, ali pod uvjetom da ga ne hvalim previše, jer je dundo Niko Hazdovac prije svega skroman i samozatajan čovjek koji ne voli prve redove, nije čovjek od centra pozornosti, ne voli da ga se posebno ističe, niti glorificira. On uživa pomagati drugima, ali bez samoisticanja i hvalospjeva o svojim djelima, jednostavno sve što radi za druge, radi iz čistog altruizma. Obećao sam da ću se držati isključivo golih činjenica.

Napisao: Ivica Hajdić


komentara  0

Naši hrvatski iseljenici žive ponešto drukčijim životom, životom na dva kolosijeka. Srcem i dušom u Hrvatskoj, ali poslovnim obavezama i obiteljskim, izvan granica Lijepe naše. Činjenica je da oni koji nisu u domovini puno više osjećaju zov domovine i svoju pripadnost, pa se kao dijete majci uvijek vjerno vraćaju, pomažu joj i sanjaju da će se jednom zauvijek vratiti u njen zagrljaj. Domovina je zaista kao majka, jedna jedina.

Ovo je priča o jednom takvom našem Mljećaninu, velikom humanistu i patriotu, Niku Hazdovcu. Može ga se pronaći na tri-četiri adrese, u Kaliforniji, točnije u San Pedru, zatim u Kozarici ili Blatu na Mljetu, ili u Pilama gdje mu je smještena kuća. Upravo smo se tu našli, u ulici Između vrta, ispod odrine od loze u ugodnoj ranojutarnjoj ćakuli.

Dundo Niko, kako mu se inače obraćam, proveo je svoje rano djetinjstvo u selu Blatu, na Mljetu u težačkoj obitelji. Nakon četvrtog razreda njegovi ga roditelji šalju u Dubrovnik u školu: „Sinko moj, ako hoćeš uspjeti u životu, vaja da ideš u skulu u grad. Teško je s Mljeta uspjeti. Što prije pođeš, bit će ti kasnije lakše!“, govorio mu je pokojni otac tih kasnih pedesetih godina. I tako je Niko završio osnovnu školu tu u našem gradu, na Pločama, da bi kasnije upisao i završio srednju Pomorsku školu, isto tako u Dubrovniku. Međutim more i kruh sa sedam kora nisu mu bili suđeni kao životni put, iako je 6 godina proveo u navegaciji. Budući da su mu brat i sestre već bili u Americi, odlučio se i on otisnuti preko oceana u potrazi za svojim „američkim snom“, i sreću pronaći u dalekoj zemlji.

Zajedno sa svojom suprugom, Konavokom Lucom, podigli su troje djece, koji su danas već odrasli  ljudi. Nicole, Marijana i Peter, od ranog djetinjstva dolaze na Mljet, u Konavle i u Dubrovnik, tako da su istinski vezani uz ovaj kraj. Poznajući ih trideset i kusur godina, mogu reći da zaista vole ovaj naš način života „pomalo i nije preša“, i definitivno nisu od onih što dođu u zemlju svojih roditelja „reda radi“, nego zaista osjećaju svoju duboku pripadnost. U razgovoru s njima teško je i primijetiti da žive na drugom kontinentu, u jednom drugom i drugačijem svijetu. Osim što vrhunski barataju padežima kao da su stalno tu (za razliku od većine naših rođaka u inozemstvu), brzo se prilagođavaju na naš način života i uživaju u kavama, điravanju i druženju po gradu, ili u kupanju, ribanju ili festama kad su na Mljetu. Niko je uspio svoju ljubav prema domovini jednako prenijeti na svoju djecu i na to je posebno ponosan.

Daleke 1974. godine Niko i njegova supruga Luce osnivaju putničku agenciju „Adriatic Travel“ u San Pedru u Kaliforniji, gdje poseban naglasak na svoje agencijske proizvode stavljaju upravo na ljepotama i kulturi Hrvatske, koja i danas uspješno obiteljski posluje, i koja je vrlo poznata i priznata u poslovnom svijetu. Kroz svoju agenciju, a uvijek s pogledom punim čežnje prema Hrvatskoj, Niko je dosanjao svoj „američki san“ i zaista poslovno uspio, da bi danas u potpunosti agenciju prepustio sinu Peteru koji je jednako uspješno vodi. Danas Niko uživa u plodovima svoga dugogodišnjeg rada, ne baveći se više marketingom, nego uživajući u unučadi i najviše pomažući Hrvatskoj, našem gradu i svom rodnom škoju, koji mu je kako kaže, uvijek na prvom mjestu.

Za vrijeme Domovinskog rata inicirao je mnoge pomoći za Hrvatsku, na razne načine je lobirao i propagirao istinu dok je naša zemlja još krvarila. Niko je uvijek nastojao sačuvati što snažniju poveznicu između domovine i naših iseljenika u Americi. Kao jedan od glavnih organizatora feste Svetoga Vlaha u Los Angelesu, u hrvatskom centru sv. Ante, zajedno s mnogim našim ljudima iz dubrovačkog kraja, godinama odaje počast našem parcu u dalekoj zemlji, gdje na  festama zna biti i preko 500 uzvanika. Upravo ovih dana, dundo Niko i njegova obitelj aktivno sudjeluju u pripremama za Festu svetog Vlaha inače 29. po redu gdje se među ostalim očekuje nastup poznate klape Samoana s Novog Zelanda. Sama festa na programu je ovu subotu 1. veljače.

Ne možemo ne spomenuti da je 2011. dundo Niko odlikovan Redom hrvatskog pletera zbog osobitog doprinosa razvitku i ugledu Republike Hrvatske, i dobrobiti njezinih građana. Isto je tako zbog svojih izuzetnih zalaganja i nesebičnog pomaganja domovini, ali i zbog raznih birokratsko-pravnih problema koje je osjetio i na vlastitoj koži kao poduzetnik, imenovan  odlukom Vlade Republike Hrvatske 2013. godine za člana Savjeta za Hrvate izvan Republike Hrvatske, kao predstavnik hrvatskog iseljeništva za Sjedinjene Američke Države. 

Zaista je teško pobrojati i navesti sve donacije i dobročinstva koja ostavlja svima nama, od opremanja lokalne ambulante, pa preko pomoći raznim pojedincima, udrugama, pa do sponzoriranja raznih knjiga domaćim ljudima. I tu dundo Niko ne staje, nego uvijek traži kome i kako može pomoći. Kao predsjednik odbora iz zaklade “Libertas Foundation” iz San Pedra, već sedamnaest godina uručuje stipendije učenicima obrtničkih deficitarnih zanimanja i lošijeg imovinskog stanja s područja naše županije.

Završavajući ovaj ugodni razgovor s dundom Nikom, s nekom polusjetom mi govori:

- Znaš Ivica, ljudi me pitaju hoću li doći ovdje za stalno, hoću li se konačno vratiti u Hrvatsku. Ja bi zaista došao, moje srce je ovdje, na ovom kamenu, u Gradu, na Mljetu, ali moja djeca i moja unučad, oni su mi sidro, njima se uvijek vraćam. Zbog njih se najviše vraćam u Ameriku, i veseli me što ću opet vidjeti i zagrliti svoju unučad, a s druge strane sam tužan jer ostavljam ovu ljepotu, ovi moj Grad. Čudno je to, znaš, kad si tamo patiš za ovim ovdje, a kad sam ovdje jedva čekam kad ću vidjeti svoje...

I zaista nije lako živjeti između dvije ljubavi, između obitelji na jednom kraju svijeta i čežnje za majkom domovinom na drugom kraju. Takva je sudbina svih naših iseljenika. Jedino što ostaje je putovati na vjetrometini života razapetih jedara i tamo i ovamo, i nikad ne spuštati sidro…





Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net












Kolumne







 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube