Hrvat rođenjem, odrastao u Americi, fotograf i avanturist, Branimir Kvartuč, u lipnju će se uputiti na svoju novu avanturu, a nakon izlječenja od zloćudnog tumora. Branimir će na dasci za veslanje prijeći 130 kilometara od Venecije do Pule. Cilj akcije je sakupiti novac od medijskih pokrovitelja i sponzora za nabavu dijagnostičkog PET uređaja za dubrovačku Opću bolnicu.
Što te potaknulo na ovu akciju?
Prije otprilike godinu dana , osjetio sam da sa mnom nešto nije uredu. Pošao sam na pretrage i kad mi je doktor reko „nažalost...", odmah sam znao što je. U tom trenutku odvrtio mi se cijeli život pred očima i mislio sam evo to je bilo to sad je gotovo, završio sam svoj put. Na osnovu nalaza CT-a doktori su zaključili kako imam zloćudni tumor. Nakon operacije išao sam na kontrolu,na CT nalazu liječnici su vidjeli čvoriće, što je značilo da se tumor širi i da više nema spasa. U Los Angelesu gdje sam jedno vrijeme živio imao sam prijatelja doktora, zamolio sam doktore u bolnici da mi taj CT nalaz prebace na disk. Stavio sam nalaz na Internet i moj prijatelj u L.A.-u i njegovi kolege onkolozi pregledali su nalaz i izvijestili me kako se tumor ne širi, te da meni ne treba teška kemoterapija nego samo jedan ciklus lakšeg koktela. Doktora koji mi je dijagnosticirao tumor u Zagrebu, molio sam da mi potvrdi ovaj nalaz, no on me oko mjesec dana ignorirao.
Kako sam radio u agenciji Cropix, preko novinarke u Splitu koja prati zdravstvo stupio sam u kontakt s doktorom u Splitu koji me poslao na PET (Pozitronska emisijska tomografija) pretragu, koja je potvrdila moj nalaz. Primio sam dva ciklusa lakše kemoterapije i potpuno ozdravio. Tada sam shvatio da je jako važno da u Dubrovniku imamo ovaj uređaj koji može vrlo precizno dijagnosticirati stadije tumora, odrediti kako utječe liječenje na tumor, ali i otkriti brojne druge bolesti.
Kako si se osjećao kad si nakon mjesec dana saznao da ipak nećeš umrijeti?
U tom trenutku shvatio sam puno stvari i odlučio, čim ojačam, napraviti nešto dobro za zajednicu i za sebe. Kako sam se i prije bavio stojećim veslanjem na dasci, sportom koji su izumili stari Havajci, odlučio sam prijeći Jadransko more i kroz taj pothvat ojačati sebe i sakupiti novce za ovaj čudesni stroj koji je meni spasio život. U Hrvatskoj imaju samo dva ova stroja, jedan u Zagrebu i jedan u Splitu, a liste čekanja su po dva, tri mjeseca, što je bolesniku koji boluje od zloćudnog tumora beskrajno dugo. Tada sam odlučio da ću onu crticu koja se nalazi između datuma rođenja i datuma smrti maksimalno ispuniti.
Često te viđamo na dasci kako veslaš po dubrovačkom akvatoriju. Zašto baš veslanje na dasci ?
Zato što je to sport koji se može kao rekreacija na moru raditi i ljeti i zimi. Na Jadranskom moru on je tako prirodan, kao i na Havajima gdje ljudi žive s morem, gdje je more kao negdje na kontinentu vrt, taraca. Zašto ne bismo more osim za ribanje i vožnju jahtama koristili i za cjelogodišnju rekreaciju.
Kako se pripremaš za 130 kilometara neprekidnog veslanja na dasci?
Treniram svaki dan, kad god nema velikih valova. Veslam svugdje od Pila, gdje živim, pa oko Lokruma, do Cavtata, oko Kalamote, prema Marini. Sad mi je trebalo od Pila do Uvale oko uru i po, ali zato što je vjetar jak, pa veslam uzbrdo, inače po mirnom moru treba oko uru vremena. Krajem svibnja napravit ću veliki probni trening, obići ću cijeli Mljet, računam da je to negdje oko 70 kilometara.
Kako planiraš skupiti novce za PET ?
Pa planiram veslati iz Venecije, ako bude moguće to organizirati pratio bi me veliki jedrenjak na kojem bi se dok ja veslam organizirao koncert nekog poznatog pjevača. Na brodu bi osim medija, mogli doći i oni koji žele biti na takvom jedinstvenom koncertu. Novac od karata išao bi za PET, a kako će cijelu akciju snimati i direktno preko interneta prenositi moji prijatelji, vjerujem da će vijest prenijeti brojne svjetske TV kuće , prvenstveno BBC i CNN. Medijska pompa trebala bi privući sponzore. PET uređaj košta oko milijun i po dolara, ali se može nabaviti i polovni za oko 500 tisuća dolara. Mislim da je važno da se svi zajedno složimo oko jedne stvari koje je dobra za svih nas, a to je u ovom slučaju nabava ovog dijagnostičkog aparata, jer nikad ne znaš kad može zatrebat baš tebi.
Nakon našeg razgovora na vjetrovitoj taraci ispred Kompasa, Branimir se zaputio na plažu gdje je ostavio svoju dasku i veslo. Stavio je na leđa ruksak, odnosno spremnik vode obogaćene elektrolitima iz kojeg svakih 15 minuta povuče guc, namjestio slušalice preko kojih osim glazbe s Ipoda može razgovarati i na mobitel, te zaveslao put Kalamote.
dubrovniknet team/K.F.