PREDSTAVLJAMO: Luki Mekišu je tek 25, a u zraku je proveo tisuću sati i sletio na 107 aerodroma
Nakon završetka Privatne gimnazije u Dubrovniku, Mekiš se odlučio za karijeru pilota, a školovanje je nastavio u inozemstvu. Prvo na Međunarodnoj pilotskoj akademiji u Ljubljani, a potom je završio posebnu obuku u Londonu i Beču za tip zrakoplova na kojem trenutačno leti.
- Posao pilota me privlačio od malih nogu. Prvenstveno jer mi je bio zanimljiv taj životni stil, koji podrazumijeva konstantna putovanja, ali i veliku odgovornost. Sanjao sam o nekom pustolovnom zanimanju kroz koje ću steći brojna različita iskustva i mogu reći da nisam pogriješio.
Kako izgleda školovanje pilota? Koliko je naporno, odnosno zahtjevno? Na što se stavlja naglasak; na teoriju ili na praksu?
- Ne bih rekao da je školovanje bilo naporno, ali je definitivno bilo zahtjevno. Kriteriji su jako visoki, na svakom ispitu sam moramo imati najmanje 75 posto da bi prošao. Najbolji dio školovanja je naravno praksa, odnosno letenje s pravim instruktorom i tu se najviše uči. Školovanje jest jako skupo, ali imao sam sreće pa sam se školovao u nekim od najboljih škola u Europi. Dojma sam da danas bilo tko može biti pilot jer nedostaje kadra, a onda i škole znaju biti popustljive pri edukaciji.
Koliko mi je poznato pilotima su potrebne licence kako bi samostalno letjeli.
- Svi pilotu moraju imati licence koje moraju obnavljati svake godine, također moraju imati i liječničku dokumentaciju najstrože kategorije, a preglede moraju prolaziti svake godine kako bi im licence bile valjane. Same licence se obnavljaju uz dva sata leta na zrakoplovu ili u simulatoru uz instruktora. Licenca za samostalno pilotiranje se dobiva nakon šest do deset mjeseci školovanja, što opet ovisi o vremenu i uvjetima za letenje. Na kraju školovanja se mora imati 200 sati leta od čega 100 mora biti samostalnih.
Kako je izgledao vaš prvi samostalni let? Kako ste se osjećali?
- To je bilo u lipnju 2014., tad sam imao 19 godina. Radilo se o letu od nekih pola sata. Sjećam se da sam iz zrakoplova izašao preznojen, ali i oduševljen i ponosan. Samostalno letenje je jako rijetko u komercijalnoj avijaciji, jedino na malim jednomotornim propelercima. Na većim zrakoplovima, u kokpitu moraju uvijek biti minimalno dva pilota. Danas imam oko 1000 sati naleta od toga oko 800 sati u višečlanoj posadi, 100 sati s instruktorom i nešto više od 100 samostalnih sati letenja.
Mekiš trenutno upravlja Cessnom Citation 525, biznis mlažnjakom u vlasništvu jedne hrvatske kompanije. Ovaj tip zrakoplova jedan je od najmanjih mlaznih aviona, koji leti brzinom od oko 700 km/h i može postići visinu od 41000 stopa, odnosno oko 12,5 kilometara, a u zraku može ostati do četiri sata, što znači da iz Zagreba može pokriti cijelu Europu i dio sjeverne Afrike, pojasnio mi je ovaj mladi pilot. Pretpostavljam da uz ovaj posao dolazi i velika odgovornost?
- Naravno da je uvijek prisutan osjećaj odgovornosti, ali još sam uvijek prvi časnik te je trenutno sva odgovornost na kapetanu, ali u kokpitu je najbitnije da funkcioniramo kao tim i da sve poslove zajedno rješavamo i nadopunjujemo jedan drugoga. Radim već 20 mjeseci i mogu reći da je trema nestala, letenje mi je postalo zabavno te sam uz prave kapetane brzo svladao sve početne strahove.
Kompanija za koju ovaj mladi Konavljanin radi obavlja privatne charter letove, a najčešći putnici su im nogometaši, biznismeni te strane zvijezde najčešće iz svijeta filma i glazbe.
- Kako radimo privatne charter letove nemamo redovne linije. Tijekom sezone su najpopularnija Grčka, Turska i Azurna obala, a tijekom zime St. Moritz i druga elitna skijališta. Naravno, postoje destinacije koje su popularne tijekom cijele godine poput Londona, Pariza, Milana…
Jeste li imali priliku letjeti na dubrovački aerodrom? Pretpostavljam da je to poseban osjećaj.
- Na našem aerodromu sam bio puno puta, najčešće ljeti, a nije rijetkost ni zimi, ali na sreću, zasad svaki put bez bure.
Na vaš posao uvelike utječu vremenske prilike. Jeste li imali kakvih neugodnih iskustava?
- Zimi su nam najveća prijetnja vjetar i magla, a ljeti visoki oblaci i oluje koje su ljeti češće i intenzivnije nego zimi. Bilo je lošeg vremena i turbulencija, ali na nama je da prosudimo je li prerizično upuštati se u slijetanje i polijetanje po lošem vremenu, a uvijek gledamo da sve prođe što mirnije, imajući na umu udobnost i sigurnost putnika.
Što je po vašem mišljenju potrebno da bi se postalo dobrim pilotom?
- Potrebna je odgovornost, odlučnost kao i spremnost na određene žrtve. Ponajprije mislim na udaljenost od kuće i nedostatak slobodnog vremena u kojem se možete posvetiti privatnim obavezama i zabaviti se.
Za kraj, što bi poručili svima onima koji sanjare da jednog dana postanu pilotima?
- Svima koji se žele baviti ovim poslom poručujem da ne odustaju od svojih snova koliko god im se činilo da će teško ostvariti svoj cilj, što iz financijskih razloga, što zbog zahtjevnog školovanja. Neka ustraju i učine sve kako bi postigli svoj cilj, jer ne postoji bolje zanimanje od pilotskog.
L. Pavlović, FOTO: Luka Mekiš, privatni album
14|02|20 u 12:55
