Desktop verzija

01.02.2019 u 08:00
PREDSTAVLJEN ZBORNIK RADOVA "OBNOVA CRKVE SV. VLAHA U DUBROVNIKU"
"Jedina građevina koja je besprijekorno obnovljena je crkva sv. Vlaha"
"Jedina građevina koja je besprijekorno obnovljena je crkva sv. Vlaha"
UČITAJ GALERIJU

U sklopu programa "U susret sv. Vlahu" u dvorani Ivana Pavla II. predstavljen je sinoć zbornik radova "Obnova crkve sv. Vlaha u Dubrovniku" kojeg su predstavili akademnik Emilio Marin dr.sc. Ivanka Jemo, akademnik Igor Fisković dr. sc. Katarina Horvat-Levaj. Uz to što obnova koja je trajala od 1993. do 2016. najduža obnova u povijesti Prčeve crkve, stručnjaci se slažu kako je reprezentativan primjer obnove kulturne baštine, ne samo na području Hrvatske, već i u europskim okvirima. 

 - Nećemo pretjerati ako kažemo da je tema ovog zbornik, odnosno obnova crkve sv. Vlaha koja je dovršena 2016. godine, najdulja i najopsežnija obnova ikad provedena. Zbornik se stoga može čitati kao dopuna monografiji o obnovi barokne crkve koja je objavljena 2017. Arheološki i sanacijski radovi, pogotovo radovi poduzeti na bogatoj inventari, nisu samo vratili tim umjetninama ljepotu, već su otvorili vrata novim znanstvenim spoznajama. Svi radovi odvajali su se u etapama, planski i sustavno i uz cjelovit metodološki pristup koji je omogućio poštivanje cjelokupne povijesno-umjetničke strukture građevine – rekao je uvodno povjesničar umjetnosti Ivan Viđen, u ime Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije. 

Akademik Emilio Marin kazao je da je kao arheolog prije tri godine bio potaknut da uđe u projekt sastavljana zbornika kako bi se postigla određena objektivnost jer sam nije sudjelovao ni u jednoj fazi obnove crkve sv. Vlaha, a kao najzaslužniju za izdavanje Zbornika istaknuo je Nives Lokošek, čijem je suprugu inženjeru Egonu Lokošeku zbornik i posvećen.

Akademik Marin podijelio je s okupljenima upravo riječi Nives Lokošek koje su ga potaknula da se uključi u projekt.

- Hrvatska se svrstala u sam vrh europskih zemalja svojom organiziranom zaštitom kulturnih dobara u ratnim i poratnim godinama. Istinske vrijednosti konzervatorske struke stvorene su znanjem i entuzijazmom i to u periodu koji je tražio da se počne s radom ne od nule, već stručnim radom na ratom porušenoj baštini. Pri tom su stvarane projektantske metode zaštite, koje su pratile događanja u znanosti u svijetu, primijenjene su nove metode i tehnologije u zaštiti, a o svemu tome svjedoči ova obnova svetoga Vlaha.

Istaknuo je Marin da široj publici nije toliko bitan stručni prikaz tijeka obnove već sam rezultat, ali da je po njegovom mišljenju sinoć predstavljeni zbornik podjednako stručan i atraktivan, poglavito zbog vrhunske grafičke opreme.

- Pokojni arheolog Ivica Žile trebao je biti autor ovih članaka, no ja sam uz pomoć njegovih objavljenih i neobjavljenih radova došao na ideju da rezimiram i donesem sukus arheoloških radova provedenih na crkvi sv. Vlaha. Do njih ne bi ni došlo da Povjerenstvo  Zavoda za obnovu Dubrovnika 2004. nije donijelo odluku o njihovu provođenju. U usporedbi s arheološkim iskapanjima poduzetima ispod katedrale, Žile nije pronašao toliko stare ostatke, no oni su itekako vrijedni. Pronađeni su ostaci srednjovjekovne crkve sv. Vlaha. Sve ovo vrijeme postavljalo se pitanje je li postojala i starija crkva, ali ti ostaci nisu pronađeni. Vezano uz to postoje dvije verzije; da je starija crkva bila izgrađena u blizini današnje katedrale ili da je bila izgrađena na samom ulazu, odnosno u blizini vrata od Pila. Današnja barokna crkva sv. Vlaha arhitektonski ali i povijesno se naslanja na onu srednjovjekovnu – zaključio je akademik Marin te se zahvalio Dubrovačkoj biskupiji te DPDS-u na financiranju ovog Zbornika.

Dr.sc. Ivanka Jemo pobliže je upoznala okupljene s ukupno pet poglavlja zbornika koji se bave inženjerskim aspektom obnove Parčeve crkve.

- Znamo da je crkva relativno malo oštećena u potresu 1974. godine i kao takva nije ušla u tadašnji program sustavne obnove. U ratnim oštećenjima 1991., 1992., crkva je pet puta direktno pogođena te je zadobila više stotina oštećenja uzrokovanih gelerima, a tu su onda pribrojana i nevidljiva oštećenja nastala u potresu. Vidljivo su oštećena kamena pročelja, vijenci, kanali, zidna ploha. Pojačala su se oštećenja za koja smo mislili da ih kamen može podnijeti. Uslijed prodora vlage kroz mikro pukotine došlo je do hrđanja željeznih spojki i izbacivanja pojedinih dijelova vijenaca van i unutar crkve radi čega smo morali postaviti skele te smo pristupili parcijalnoj obnovi pročelja. Svu dokumentacija izradio je Hrvatski restauratorski zavod koji je i vodio obnovu i nadzor, a čitavu organizaciju kao i financiranje preuzeo je Zavod za obnovu Dubrovnika.

- Kad smo vidjeli količinu oštećenja pristupili smo po prvi put izradi fotogrametrijsko-arhitektonskim snimaka koje su poslužile za ucrtavanja oštećenja, analize i izradu projektne dokumentacije. U tom smo razdoblju po prvi put došli do spoznaja o strukturnim oštećenjima za vrijeme potresa 1979. Ispadanje vijenaca u dva navrata, urušavanje skele uslijed orkanske bure, blokada radova zbog turističke sezone, teško i mučno osiguravanje financijski sredstava za godišnji plan obnove, prije uključenja  DPDS-a, te niz drugi manjih prepreka koje su pratile tijek obnove su zanemarive kad se sagleda konačan rezultat. Mislim da smo sve vrijeme bili pod zaštitom Parca – kazala je Jemo o vlastitom članku „Obnova crkve sv. Vlaha – od sanacije ratne štete od sustavne obnove (1991. -2014.)“.

O članku Sanje Krželj, „Organizacija i koordinacija obnove crkve sv. Vlaha (2008. -2016.)“ Jemo je kazala kako on detaljno opisuje proces zahvata sanacije ojačanja i sanacije kupole karbonskim trakama, užadi i nehrđajućim čelikom.

- Paralelno su restaurirani vitraji, a restauriran je cjelokupni inventar. Krželj se na kraju osvrnula na problem zakonske regulative iz područja građenja, koja uopće nije definirana za građevine koje su kulturno dobro, već su propisi isti kao i pri gradnju nove zgrade.

- Kolega Predrag Mišćević je u članku „Geotehnička gledišta sanacije i obnove crkve sv. Vlaha“  iznio je geotehnička gledišta obnove. Kao razlozi oštećenja navedeni su različiti uvjeti temeljena kao i veliku vrijednost horizontalnih ubrzanja područja oko crkve jer se ona nalazi po karti seizmičke mikrorajonizacije u zoni desetog stupnja po Merkalijevoj ljestvici.

Kao jedna od najznačajnijih inženjerskih  članaka u Zborniku Jemo je navela onaj Egona Lokošeka „ Analiza postojećeg stanja i projekt sanacije i obnove sustava crkve sv.Vlaha“.

- Provedene je analiza uzorka oštećenja pomoć inženjerskog modeliranja, računalnih simulacija za složene nosive sustave, a korišteni su i novi softverski sustavi. Temeljem analize postojećeg stanja i simulacije potresa na 3D modelu odabran je 8. stupanj potresa po MC skali kako bi se ostalo u okvirima očuvanja autentičnih vrijednosti, odnosno izvornog nosivog sustava i materijala, na temelju čega na izrađen plan sanacije. Također je izvršena analiza nosivog sustava pod vlastitim opterećenjem kao i opterećenjem potresa od 7. stupnjeva. Provjereni su svodovi, velika kupola, male kupole te su prikupljeni rezultati definirali uzroke i mjesta oštećenja koja su se uglavnom poklapala sa stvarnim oštećenjima.  Preporučena je rekonstrukcija nosivog sustava do potresnog opterećenje od 8. stupnjeva od MC skali. Zidano nosivi sustav skale ojačan je karbonskim trakama na tri razine.

Posljednji članak koji je Jemo predstavila, autora Nikole Bakije, nosi naslov „Prikaz konstrukcijske sanacije crkve sv. Vlaha u Dubrovniku tvrtke Građevinar-Quélin (1993-2010.)“.

- Tvrtka je razvila poseban senzibilitet za izvođenje svih vrsta radova na spomeničkoj baštini s dugogodišnjim iskustvom uz poznavanje tradicionalnih tehnika i materijala. Osobito se to odnosi na kamenoklesarske i krovopokrivačke radove, a dugi niz godina sudjelovala je na sanaciji crkve, a usvojila je i nove metode i radove – zaključila je Jemo.

Akademik Fisković osvrnuo se na restauratorsko -konzervatorske radove provedene tijekom sanacije crkve sv. Vlaha.

- Parčeva crkva predstavlja slojevito i izuzetno dobro, ona sažima u sebi upravo ono na što upozorava konzervatorska praksa. Antun Baće i Zehra Laznibat govore nam o konzervatorskih radovima provedenima tijekom obnove ukazujući nam kako se pridržavati jasnih i čistih načela struke koja su dovela do potpune obnove crkve. Radi se o jednom primjernom zahvatu. Crkva sv. Vlaha je identitetna i emotivna za Dubrovnik.

- Moram spomenuti da dva lokaliteta koje je kolega Emilio naveo nisu povijesno osvjedočeni. Danas znamo za dva lokaliteta crkve sv. Vlaha. Jedan kraj samih vrata od Pila, točnije kraj mosta. Što je i logično. Ona brani Grad. Kroz stoljeća se prati kako se crkva do 1350. preseljava u samo srce Grada. Ta crkva je zborna crkva, u kojoj se pokazuje sloga građana. Sudbina te crkve je bila konstantno braniteljska. Ona potvrđuje identitet komune Dubrovnika. Po dokumentima sv. Vlaho je otac Dubrovnika i gubernator, a naposljetku i biskup. U Dubrovniku se on niti ne slavi niti se prikazuje kao mučenik. Ta crkva se završava 1358. godine kad se Republika oslobađa Mletačke vlasti. Iako je preživjela potres iz 1667. ona je uništena u slučajnom požaru 1707., a kroz desetak godina se gradi nova. Gropelli radi novu crkvu, odnosno prenosi koncepciju crkve sv. Marka, u jednom manjem obujmu u Dubrovnik. Tek tad se sv. Vlaho počinje prikazivati kao mučenik.

Fisković je kazao kako je na samim restauratorskim radovima po članku Maria Brauna sudjelovao 40-ak stručnjaka, dok Pešorda u detalje opisuje sve radove.

- Čitava ekipa je intenzivno radila, a izrađeno je preko 30 elaborata, o najvećem zahvatu restauratora u Hrvatskoj. Zbornik je spomenik i njima – zaključio je Fisković, ali je sa žaljenom konstatirao da u zborniku nedostaje članak o prvoj ratnoj zaštiti crkve sv. Vlaha tijekom 1991. i 1992. godine.

Suurednica dr.sc. Katarina Horvat-Levaj odmah je demantirala Fiskovića kazavši da zbog manjka fotografija ta zaštita nije dobila svoj članak, ali da se spominje.

- Malo koji grad se može pohvaliti zaštitom svih svojih spomenika. Zahvat je hvalevrijedan jer su oštećenja bila posljedica potresa i ratnih događanja. No, potreba brze obnove i velika protupotresne zaštita, kao i neprimjerena funkcija nekih povijesnih građevina uzela svoj danak. Ipak, svi se slažu da je jedna građevina besprijekorno obnovljena, a to je crkva sv. Vlaha. Na njoj nema sjene.


L.Pavlović