U PROLAZU S LUKOM BRAILOM
15.02.2017 u 10:32

Nova "bitka" za gruški terminal, hoćemo li prestati "skidati gaće"?

Potvrđivanjem raskida predugovora s tvrtkom Dubrovnik International Cruise Port Investment (DICPI), koncesionarom Terminala u Gružu, Grad Dubrovnik i hrvatska država stekli su priliku za utvrđivanjem jasnih uvjeta vezanih za razvoj, poslovanje i upravljanje tim projektom od čega je u proteklih godinu dana tursko-francuski konzorcij bježao k'o vrag od tamjana.

Napisao: Luko BRAILO


komentara  8

Jednoglasnim stajalištem novog saziva Upravnog vijeća Lučke uprave Dubrovnik (LUD) kojom je potvrđena odluka o raskidanju predugovora s tvrtkom Dubrovnik International Cruise Port Investment (DICPI), koncesionarom Terminala u Gružu, počinje razdoblje nove pravne i ostalih bitaka za utvrđivanjem jasnih uvjeta vezanih za razvoj, poslovanje i upravljanje tim projektom koji će umnogome odrediti sudbinu kruzerskog turizma na krajnjem hrvatskom jugu.

Te će bitke prije svih morati voditi Upravno vijeće LUD-a, hrvatska država posredovanjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, ali i vodstvo Grada Dubrovnika.

Za razliku od donedavnog gradonačelnika Andra Vlahušića koji je u konkretnom poslu s DICPI-jem svoju opjevanu 'golfersku' predanost spram inoulagača doveo do nevjerojatnih razina servilnosti. Protekla  jednogodišnja zbivanja u vezi s gruškim Terminalom, o čemu smo u više navrata iscrpno izvještavali, može se okarakterizirati poznatim reklamnim sloganom „Smrdi, smrdi, užasno smrdi“.

Nekoliko podsjećanja i pitanja o tim mirisima.

Kako je bilo moguće, i pod čijim sponzorstvom je prije godinu dana zaključen sada odbačeni predugovor o navodnom ulaganju od 93,4 milijuna eura u razdoblju tehničke Oreškovićeve Vlade?  Pritom su investitori, podsjećamo, rasipali floskule o transparentnosti cijele investicije, a u tajnosti sastavljali osam aneksa tih dokumenta po uzoru na 'jamstva' u slučaju Zračne luke Zagreb i/li Istarskog ipsilona?  Koja je, u arhitektonsko-urbanističkom natječaju koštala 32, pa zatim 60 milijuna eura kako je tvrdio direktor DICPI-ja, ali u cijelih godinu dana ulagač nije odgovorio u što se, kada i za što troši razlika do iskličnih 93,4 milijuna eura?

Znano je također, od lanjskog srpnja, da je predugovor poništen i da arbitražni postupak s tim u vezi tek slijedi, da je poništen i natječaj za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja, i da je zaista dug put do eventualnog zaključivanja ugovora o 'poslu stoljeća' u Gružu. To, međutim, nije smetalo DICPI-ju da proteklu godinu dana u više navrata ustvrđuje kako je s 40-godišnjom koncesijom sve legalno i sve OK?!

Uglavnom u Zagrebu s 'odabranim' novinarima i redakcijama, dok se u Dubrovniku nisu pojavili ni na 'tiru od puške'. Bi li se ulagači na jednako bahat i netransparentan način ponašali u Turskoj i Francuskoj, odakle dolaze osnivači DICPI-ja  Global Ports Hollding (GPH) i Bouygues Batiment International (BBI)?

Logično je pitanje: tko im je omogućio takav 'tretman' u bivšoj Vladi RH i u Gradu Dubrovniku? Ražalovani podpredsjednik Oreškovićeva kabineta Tomislav Karamarko koji je izjavio: „Terminal ide dalje!“ ?

Ili pak doskorašnji 'kreativni direktor' Dubrovnika Vlahušić koji će u svom servilnom zanosu spram DICPI-ja  reći: „To je najveća tvrtka u svijetu koja gradi i nemamo što puno misliti“?

Valjalo je i valja, međutim, misliti i ozbiljno promišljati o desetak milijuna eura  sigurnog godišnjeg prihoda, odnosno više od 300 milijuna eura tijekom 40-godišnje koncesije, uz koncesijsku naknadu od svega 66000 eura godišnje koliko je 'preudugovorio' DICPI.

Tu su nadalje sporna državna jamstva ako kruzerski promet padne ispod 1,1 milijun putnika, tzv. dodatne terminalne naknade od 8,42 eura po putniku (povećanje od 120 posto na postojeće cijene), povećanje „home port“ putničke naknade za 357 posto ili 24,84 eura 'po grlu'…

I sve to u dobrim poslovnim godinama za Luku Dubrovnik, koja je u većinskom vlasništvu Grada Dubrovnika, te u situaciji da bi Lučka uprava s isplatom posljednje ovogodišnje listopadske rate inokredita za dosadašnje uređenje gruškog akvatorija bila u stanju s partnerima razvijati i voditi transparentni projekt Terminala.

Zato je dobro što se, za sada, nije ušlo u 'deal' s DICPI-jem, budući da bi ta tvrtka idućih 40 (četrdeset!!!) godina praktički pod iznimno nejasnim uvjetima upravljala i određivala sudbinu gotovo sveukupnih gospodarskih perspektiva dubrovačkog kraja. Istodobno, Grad Dubrovnik čije vodstvo tobože „ne treba misliti“ još uvijek nema izrađenu vlastitu Strategiju razvoja (održivog) turizma, a nema ni kvalitetnih i dugoročnih planova o (održivom) kruzerskom turizmu. 

U takvim okolnostima to je trebao biti 'posao stoljeća' za turistički Dubrovnik koji je, barem trenutačno, zaustavljen. Ukratko, Grad Dubrovnik i hrvatska država stekli su priliku, pa i po cijenu arbitraže, za konačnim utvrđivanjem jasnih uvjeta vezanih za razvoj, poslovanje i upravljanje gruškim Terminalom, od čega je tursko - francuski konzorcij u proteklih godinu dana bježao ko' vrag od tamjana. 




Filtriraj:                                          
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz kolumne










Kolumne






 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube