U dubrovačkoj ispostavi splitskog Trgovačkog suda će se, najavljeno je, u utorak, 23. travnja, održati javna dražba za prodaju većinskog paketa od 88 posto dionica tvrtke Hoteli Koločep (HK) čija je vrijednost procijenjena na 36,4 milijuna kuna. Time se višegodišnjoj privatizacijskoj aferi i pravosudno-stečajno-ovršnoj trakavici s HK-om postupno nazire kraj, a jedina koločepska tvrtka, za čije su poslovanje egzistencijalno vezani otočani, trebala bi dobiti novog vlasnika.

KARISMA HOTELS ADRIATIC: Zainteresiranih za vlasništvo nad većinskim dioničkim paketom, što znači i vrijednom imovinom koločepskih hotela ima, a najčešće spominjani kandidat je vlasnik koncerna Agrokor Ivica Todorić. Za kupnju HK zanima se Todorićeva tvrtka Karisma Hotels Adriatic (KHA)  koju je Agrokor osnovao s hotelskim lancem Karisma Resorts International.
Radi se o meksičkoj hotelskoj grupaciji sa sjedištem u Panami koja ima luksuzne resorte u Cancunu i na Majanskoj rivijeri, a u svom poslovanju u Meksiku, Jamajci i Floridi dosta surađuje s poznatim njemačkim i svjetskim touroperatorom TUI-em. Ta se okolnost ne može zanemariti, jer Karisma preko TUI-a od lanjskog ljeta ima ugovor o poslovnoj suradnji s HK-om, što je važno u odnosu na buduće poslovanje kalamoteških hotela koji će, najavljeno je, u ovogodišnjoj sezoni početi radom 4. lipnja.

Hoće li KHA, kojoj tvrtki je na čelu Marinko Benić, ovdašnjoj javnosti poznat iz vremena kada je bio predsjednikom Uprave PGM Ragusa i neslavnog stečaja GP Dubrovnik, otkupiti većinski paket dionica Hotela Koločep ubrzo će se doznati. No, činjenica je da je upravo Todorićeva Karisma na prošlomjesečnoj odgođenoj dražbi za prodaju dionica koločepskih hotela uplatila potrebnu jamčevinu od 3,6 milijuna kuna, pa je za pretpostaviti njezino ponovno javljanje i 23. travnja.

POPMOZNI PROJEKT: U iščekivanju novog vlasnika valja podsjetiti kako je stečaj Otoka znanja (OZ),  ustanove u čijem je vlasništvu većinski dionički paket Hotela Koločep pokrenula Privredna banka Zagreb (PBZ). Ta je banka svojim kreditima i jamstvima stajala iza pompozno najavljivanog  projekta kojim je neprofitni OZ Koločep i tamošnje hotele trebao pretvoriti u „inovativni, društveno odgovorni i posve novi koncept obrazovnog i održivog turizma“.

Tako se barem tvrdilo  potkraj 2005. godine kada su utemeljitelji neprofitne Ustanove Otok znanja, odnosno zagrebački poduzetnici Željko Markota (Multimedijalni programi – Markot.tel), Siniša Grgić (Zavod za poslovna istraživanja – ZAPI) i Davor Lauc (Nacionalni rodoslovni centar – NRC) na javnom natječaju za kupnju 88 posto dionica Hotela Koločep pobijedili ostalih 16 ponuditelja, među kojima su bili Goran Štrok, Emil Tedeschi i mnogi drugi.

SANADEROVI MILJENICI: Za većinski paket osnivači OZ-a platili su svega 22,21 milijun kuna iako je, primjerice, Štrok samo za 88 posto dionica tada nudio 60 milijuna kuna. Obvezali su se, međutim, kako će kroz pet godina na Koločepu, gdje se nalazi veliki hotelsko-apartmanski i kompleks vila uložiti 201,68 milijuna kuna.

Potporu tim opsjenarima - pružili su ondašnja HDZ-ova Vlada predvođena Ivom Sanaderom, podpredsjednik te Vlade i čelnik Upravnog odbora HFP-a Damir Polančec, ministar obrazovanja dr Dragan Primorac, predsjednik Uprave PBZ-a Božo Prka…   U to vrijeme osnivači OZ-a bili su miljenici vlasti, a Siniša Grgić je pripadao odabranom krugu Sanaderovih tzv. pokretača Hrvatske od kojih je dio kasnije sa svojim šefom završio u Remetincu.

TRANSFER IMOVINE: Već nakon prve dvije godine poslovanja vidjelo se da se umjesto bučno obznanjenih poslovno-razvojnih planova Otoka znanja zapravo radi o pokušajima transfera vrijedne imovine koločepskih hotela u pravcima suprotnim od najavljivanog okretanja nove stranice u hrvatskoj privatizacijskoj praksi. Tako je početkom 2008. godine među dotadašnjim partnerima  „puklo“ , a jedan od osnivača OZ-a OZ-a Željko Markota je javno zatražio da se Hoteli Koločep vrate hrvatskoj državi, i to „po nabavnoj cijeni“.

Optužio je Grgića i Lauca da su s jednim britanskim investitorom bez njegove suglasnosti, kao dotadašnjeg ravnopravnog partnera u OZ-u, sklopili nepovoljne kreditne aranžmane. Pritom su, ustvrdio je Markota, založili imovinu vrijednih koločepskih hotela, pa se od tada među njima vode sudski sporovi. Lauc, a nadasve Grgić su te optužbe  također javno odbacivali, ističući kako će zamišljeni projekt Otoka znanja ići dalje i bez Markote.

OTOK ZNANJA I IMANJA:  Ne ulazeći, naravno, u međusobna prepucavanja nekadašnjih su(osnivača) Ustanove, nepobitno je da su se proteklih godina na otoku Koločepu i tamošnjim hotelima događale poprilično „zanimljive“ transakcije koje nemaju veze s kupoprodajnim ugovorom i obvezama što ih je potkraj 2005. godine neprofitna Ustanova Otok znanja sklopila s HFP-om.

Iz opširne dokumentacije koju o „aferi Kalamota“ posjeduje dubrovniknet  jasno je da je Grgićeva i Laucova priča o tzv. pozajmicama za prebrođivanjem teškoća u poslovanju koločepskih hotela tek bajkica za neupućene. Naime, nepobitno je da je splitska tvrtka Chadelus, koju vodi britanski državljanin (Škot)  Arthur Mc Quade Hughes u dva navrata tijekom 2008. godine „posudila“ Hotelima Koločep iznos veći od dva milijuna eura, s kamatnom godišnjom stopom od „svega“ 15 posto, i zateznom od 7 posto. Inače, Hughes je svoj radni vijek proveo baveći se financijama i turizmom, a ima i hrvatsko državljanstvo, preko supruge Hrvatice iz Tugara, živopisnog mjestašca blizu Omiša.

ZALAGANJE NEKRETNINA:  S tim je zajmovima založen i dio imovine Hotela Koločep zasnivanjem tzv. založnog prava na nekretninama na koje je, naravno, „sjeo“ Hughes. Kako su Grgić i Lauc vodili Otok znanja, odnosno Hotele Koločep, vidljivo je i iz još nekoliko zanimljivih pojedinosti. Uz matičnu tvrtku HK,  pod okriljem neprofitnog OZ-a u proljeće 2008. godine osnivaju tvrtke „Otok znanja – Turizam d.o.o“, te „Otok znanja – Razvoj d.o.o“.

Valja primjetiti kako ta gotovo potajno osnovana poduzeća imaju gotovo istu registraciju (turističkog) poslovanja kakvu ima i matična tvrtka Hoteli Koločep.
Ni to nije sve: samo četiri mjeseca nakon što je neprofitni OZ preuzeo hotelsku, odnosno otočnu imovinu na Koločepu, Siniša Grgić u travnju 2006. godine osniva tvrtku „Kalamota d.o.o.“. To je Grgićevo poduzeće registrirano za bavljenje turizmom,  iako je on u to vrijeme član Nadzornog odbora HK-a, pa se postavlja pitanje zašto u tom svojstvu utemeljuje vlastitu konkurentsku tvrtku otočnim hotelima.

POSLOVNI SUNOVRAT : Ima toga još: Lauc i Grgić za izvršnog direktora koločepskih hotela dovode francuskog menadžera Guya Maranzanu koji je s otoka neslavno najuren, jer se ispostavilo da nije imao urednu radnu dozvolu za obavljanje tih i drugih poslova u Hrvatskoj. I radišni je Guy, poput svog nadzornika Grgića, nakon dolaska na otok u listopadu 2007. godine osnovao vlastitu tvrtku „Maranzana d.o.o.“. Ta se tvrtka, lako je pogoditi, također bavila turizmom, iako je Maranzana istodobno rukovodio Hotelima Koločep.

Takav način upravljanja i vođenja HK od strane neprofitne Ustanove Otok znanja predmetom su istrage dubrovačke i splitske ispostave Državnog odvjetništva još od  2009. godine. No, kako onda tako i danas, istrage se vode, kaznenih sankcija nema, a „zanimljivosti“ je na pretek.

Izvjesno je, međutim, da Grgić i Lauc nisu ispunili svoje preuzete obveze prema hrvatskoj državi o ulaganjima u Hotele Koločep od 201 milijuna kuna; sigurno je da su tvrtku koja u turizmu može normalno poslovati doveli do sunovrata i višemilijunskih gubitaka; PBZ su kao svog jamca za turističko-znanstveni projekt „zavalili“ za najmanje 50-tak milijuna kuna, a koliko je novaca 'isisano' iz matične i pratećih-privatnih turističkih tvrtki staro je i novo nagradno pitanje.

STEČAJ PA BUBANJ:  Zbog toga je PBZ pokrenula stečaj nad Ustanovom Otok znanja čime je praktički imovina Hotela Koločep dospjela na bubanj. Grgić i Lauc više nisu ni vlasnici svojih nekadašnjih tvrtki budući da je većinski udjel u njima  preuzeo Arthur Hughes. To je vidljivo i iz dokumenta o ZAPI-ju, odnosno zagrebačkom Zavodu za poslovna istraživanja u stečaju gdje je jasno da je Hughesov splitski Chadelus broj jedan u novostvorenoj konstelaciji tih britansko-škotsko-hrvatskih poslovnih snaga.
S tim u vezi zanimljivo je upoznati se s Hughesovim tumačenjem u skandalu s ranije spomenutim navodnim pozajmicama/ustvari kreditima od 2 milijuna eura Ustanovi Otok znanja.

HUGHESOVI KREDITI: U splitskom Županijskom sudu u srpnju 2010. godine Arthur Hughes je dao iskaz o spornim zajmovima pa je, među ostalim, istaknuo:“Što se tiče naloga da se iz sredstava odobrenih zajmova društvu 'Hoteli Koločep' plaćaju pojedine obveze 'Otoka znanja' prema PBZ-u – na tome je insistirala Privredna banka Zagreb. Mislim da sam ja rekao ovim osobama u Hotelima Koločep -. Grgiću, Laucu, Musladin (Mare, jedna od direktorica HK-a, op.) i Maranzani da moraju podmiriti prvo dugovanja 'Otoka znanja' prema Privrednoj banci Zagreb“. 

Drugim riječima, Arthur Hughes je ustvari sporne kredite dao sam sebi: trošio ih je na spašavanje jednog subjekta  tj. Otoka znanja založivši imovinu drugog subjekta, odnosno Hotela Koločep. Je li to izraziti primjer sukoba interesa i zloporabe trošenja namjenskih sredstava kojim se Huhesovi gubici prebacuju na leđa Hotela Koločep hrvatsko pravosuđe, podsjećamo, još ispituje. No,  tim manevrom kao i ulaskom u većinsku strukturu vlasništva Grgićeve i Laucove tvrtke kao nekadašnjih osnivača „Otoka znanja“ Hughes  pokazuje kako se zapravo veoma dobro snalazi u hrvatskoj verziji kapitalizma.

HIDDEN CROATIA: Možda nije prevažno, ali svakako valja spomenuti  činjenicu da je Arthur Hughes u dalmatinskim  turističkim krugovima, od Zadra do Dubrovnika, poznat i kao vlasnik/menadžer britanskih touroperatora „Holiday option“ i „Hidden Croatia“ koji su prije nekoliko godina uredno vozili turiste do samog kraja sezone. Sa zadnjim, jesenskim avionskim odlascima, ističe se u tim krugovima, proglašavali su stečaj, dovodeći tako u nevolje više hrvatskih partnera za milijunske iznose u eurima, budući da mjesecima nakon obavljenog posla nikome ništa nisu plaćali.

UGOVORNO-FINACIJSKE DUBIOZE: Novog vlasnika većinskog paketa dionica Hotela Koločep, koja god tvrtka to bila, uz poslovno podizanje tog hotelskog poduzeća, očekuje i raščišćavanje mnoštva ugovornih i financijskih dubioza  stvorenih u vrijeme Grgićeve i Laucove, odnosno Hughesove ere na Kalamoti.

Problem je u tome što je hrvatska država potkraj 2005. godine iz svoga portfelja „Hotele Koločep“ za doista  sitne novce prodala domaćoj neprofitnoi ustanovi, točnije tadašnjim podobnim poduzetnicima, i s njima ugovorila prava i obveze u tom poslu. A ne s naknadno upisanim britansko-škotsko-hrvatskim poduzetnikom koji je u biti na lagan i jeftin način dospio do, zasad, neutvrđenog dijela (su)vlasništva nad vrijednom otočnom imovinom. Bez javnog natječaja već poslovnim transakcijama s Grgićem i Laucom, ako je to u hrvatskoj (pravnoj) državi nakon sedam godina skandala s „aferom Koločep“, više ikome važno.

38000 KVADRATA  NA OBALI:  Frka na Kalamoti,  kako ne bi bilo zabune, izazvana je zbog opsjenarsko-podobničke pohlepe ljudi koji su bez novaca zasjeli na tamošnju iznimno vrijednu imovinu na jednom od najnetaknutijih područja hrvatskog dijela Jadrana.

Hoteli Koločep prostiru se, naime, na 7 tisuća metara četvornih zatvorenog prostora (hotelski paviljoni, apartmani, vile)  s pripadajućih 31000 kvadrata zemljišta uz samu morsku obalu. I hrvatski i strani trgovci nekretninama, unatoč krizi, i dalje te objekte na Koločepu smatraju imovinskim draguljima.

Samo glasovitu Vilu Ružu u borovoj šumi s kućom za odmor, kupalištem, pristaništem za brod, vidikovcem i pratećim objektima na sveukupno 3700 metara četvornih procjenjuju na najmanje 5 milijuna eura…