VIJESTI
05.08.2015 u 08:48

PODSJETNIK
Oluja i Dubrovnik 1995.: osveta za krah 'Krajine' i pad snova o Prevlaci

U kolovozu 1995. godine tadašnja je „Vojska Republike Srpske“ snažnim topničkim napadima i pritiskom na prve crte obrane, jedino na dubrovačkom području u cijeloj Hrvatskoj, pokušala uzvratiti  Hrvatskoj vojsci za poraze koje je zajedno s „Vojskom Republike Srpske Krajine“ trpjela na svim bojištima zahvaćenim pobjedonosnom Vojno-redarstvenom akcijom „Oluja“


komentara  0

U danima kada se obilježava i slavi 20-ta obljetnica pobjedonosne Vojno redarstvene akcije Oluja valja se ponajprije s dužnom pažnjom sjetiti poginulih i ranjenih hrvatskih branitelja koji su početkom kolovoza 1995. godine oslobodili dotad okupiranu trećinu Hrvatske. Stvorili su tako uvjete za mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja i poslijeratnu obnovu vlastite države koja je danas punopravnom članicom EU-a.

Ne smije se zaboraviti ni veliki broj ljudi iz dubrovačkog kraja koji su u sastavu policijskih snaga i gardijskih brigada HV-a izravno sudjelovali u Oluji pridonijevši konačnom oslobođenju zemlje od velikosrpske i JNA agresije. Treba se također prisjetiti s Olujom istodobnih događanja na Južnom bojištu HV-a o kojima se, kako u dubrovačkoj tako i u široj hrvatskoj javnosti, manje zna i govori, čak i stručnim vojno-povjesničarskim krugovima.

 

POGLED PUT BRDA: Za razliku od drugih hrvatskih krajeva gdje su se vijesti o oslobođenju dotad okupiranih dijelova tzv. RSK s razlogom euforičnodočekivale po gradskim i mjesnim trgovima, i na dubrovačkom je području bilo veselo. Ali i s pogledom na uprtim na obližnja istočnohercegovačka brda, jer se s tih visova topnički bjesomučno tuklo po dubrovačkom kraju. Ljudi iz Dubrovnika, Konavala, Rijeke i Župe dubrovačke… tih su kolovoških dana '95 iznova živjeli pod općom opasnošću, na Stradunu gotovo nije bilo žive duše, Orlando je iznova dobio zaštitu, „dejstvovalo“ se po Zračnoj luci Dubrovnik, gorjela je Rijeka dubrovačka, u Zatonu su mučki ubijeni mladi ljudi…

Tzv. Vojska Republike Srpske (VRS) i njihovo političko-vojno rukovodstvo (Radovan Karadžić, Božidar Vučurević, Momčilo Krajišnik, zapovjednik „Hercegovačkog korpusa VRS general Radovan Grubač…) nisu se mogli pomiriti s porazom u kninskoj paradržavi i raspadu planova o ujedinjenju s bosanskim Srbima.

NOVE NEVINE ŽRTVE: Početak kolovoza 1995. godine i tadašnje ratne operacije godinama proučava i istražuje voditeljica dubrovačkog Muzeja suvremene povijesti (MSP) i kustosica Muzeja Domovinskog rata (MDR) VarinaTurk Jurica koja o tim danima, uz ostalo, kaže:

“Vrijeme leti pa se mnogi događaji iz tih dana zaboravljaju, a ne bi smjeli. Treba se vratiti 20 godina unatrag i kazati kako dubrovačko područje tada jest bilo oslobođeno, ali rat nije bio okončan. Dubrovniku i dubrovačkom kraju i onda je prijetila neposredna vojna opasnost s istočnohercegovačkih strana, budući da je političko-vojno vodstvo bosanskih Srba htjelo ostvariti svoj davni plan. Točnije izlazak „Republike Srpske“ na more htijući zauzeti dio Konavala“, ističeVarina Jurica Turk.

Zahvaljujući gospodinu Mladenu Jurkoviću, hrvatskom branitelju dragovoljcu, predsjedniku Udruge ZNG – Dubrovnik '91, i čovjeku koji je tih dana bio na najtežem dijelu bojišnice, na visovima ponad Duboke Ljute, MSP je dobio na uvid iznimno zanimljivu dokumentaciju o napadu „Vojske RS“ na dubrovačko područje u vrijeme Oluje. Naime, tada je „Vojska RS“, ponovnim topničkim napadima i pritiskom na prve crte obrane, jedino na dubrovačkom području pokušala uzvratiti i osvetiti se HV-u za poraze koje je zajedno s „Vojskom RSK“ trpjela na svim bojištima zahvaćenim oslobodilačkom i pobjedonosnom Vojno-redarstvenom akcijom Oluja, napominje kustosica MDR-a.

Neprijateljska napadna djelovanja otpočela su otvaranjem jake topničke vatre po cijeloj prvoj crti obrane, ali i širem gradskom području. U tim bezumnim napadima pale su i nove žrtve. Posebno bolno Gradom je odjeknula vijest o pogibiji Frana Goića, Danijele Spajić i Orsata Domaćina, na plaži u Zatonu, 3. kolovoza 1995. godine, podsjeća Varina Jurica Turk.

NAPADI GLAVSKA – PLAT: Uslijedili su i agresorski pješački napadi, osobito izraženi u zoni odgovornosti 1. bojne 163. (dubrovačke) brigade HV-a kojom je zapovijedao Mladen Jurković. Snage „Hercegovačkog korpusa VRS“ nakratko su uspjele ovladati visom 497 iznad sela Zagradinja, koji su naše snage, uz učinkovitu potporu pripadnika MTRD-a 163. brigade pod zapovjedništvom Ivice Sentića, odlučnim protunapadom iznova zauzele.Na to područje brzo je stigao i vod 114. Brigade HV-a, na čelu sa zapovjednikom Markom Skejom, koji je slijedom poziva zapovjednika Jurkovića pružio pomoć u učvršćivanju obrambenih crta.

Uspješno su odbijeni i novi neprijateljski napadi na smjeru Glavska – Plat čiji je temeljni cilj bio izvršiti presijecanje hrvatskog državnog teritorija. Odsijecanjem Konavala htjeli su ponovno aktualizirati pregovore o tzv. tripartitnoj razmjeni teritorija , te na taj način pokušati ostvariti svoje stalne težnje za osvajanjem dijela hrvatske obale, napominje Varina Jurica. Koliko je bilo osjetljivo i ranjivo dubrovačko područje i u tim vremenima potvrđuje činjenica da je načelnik Glavnog stožera HV-a general Zvonimir Červenko odmah nakon završetka Oluje boravio u Dubrovniku više dana kako bi i osobno nadzirao eventualne nove pokušaje „VRS“ u njihovim udarima na obrambene položaje HV-a.

RAZMJENA ZA PREVLAKU:Tako su u kolovozu '95 konačni vojni poraz doživjele dotadašnje srpsko-crnogorske osvajačke težnje, kao i brojne političko-diplomatske i vojne nakane da se uz ratna djelovanja „istrguje“ i teritorij za tzv. izlaz na more bosanskih Srba na dubrovačkom području, točnije u Konavlima.
O tome, kao i naknadnim pokušajima ondašnjih vodstava „RS-a“ i SRJ, sve do i nakon Daytonskog dogovora (jesen '95), u svojoj je knjizi „Pravila ćutanja“, izdanoj u Beogradu 2004. godine, pisao i bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović.

Taj sporazum o tzv. trojnoj razmjeni teritorija, navodi Bulatović u spomenutoj knjizi (str. 207), predviđao je u prvoj točki da „Republika Hrvatska dobije dio teritorija BiH, odnosno Republike Srpske, koji se nalazi u zaleđu Dubrovnika“. U drugoj točki se kaže kako „Republika Srpska, uz suglasnost iu okviru BiH, dobiva odgovarajući teritorij i izlaz na more od Republike Hrvatske, na račun teritorija koji će ustupiti RH“. U trećoj točki radi rješavanja pitanja Prevlake „Republika Srpska će uz suglasnost BiH s Republikom Crnom Gorom izvršiti razmjenu teritorija Prevlake (Oštri rt i zaleđe) koji će pripasti Crnoj Gori“. I to za „teritorij u rejonuBilećkog jezera koji će Crna Gora ustupiti Republici Srpskoj, po principu metar za metar“, zapisao je Momir Bulatović.

No, taj je plan propao, a za njegovo neprihvaćanje u Daytonu bivši crnogorski čelnik optužio je „prevrtljivo hrvatsko vodstvo“ na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom, te glavnog američkog pregovarača u Daytonu Richarda Holbrookea.


Luko Brailo – Foto: Milo Kovač, Zvonimir Pandža i Muzeji suvremene povijesti i Domovinskog rata - Dubrovnik



Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net












Kolumne







 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube