Na današnji dan, u nedjelju 17. studenog 1991. godine obrana Vukovara je bila na izdisaju. Branitelji i civili probijaju se kroz neprijateljski obruč prema slobodnom teritoriju, a pred sam pad obrane Grada heroja vode se pregovori o evakuaciji ranjenika iz bolnice i ulazu promatrača Crvenog križa u opkoljeni Grad. U ratnom Dubrovniku na današnji dan odgođeni su pregovori o primirju s Jugoslavenskom armijom u Cavtatu zbog jakog nevremena. Vojska ulazi na područje Komolca, puca se po Mokošici, a Nojko Marinović imenovan je zapovjednikom svih postrojbi vojske i MUP-a u Općini Dubrovnik.
Nakon više intervencija talijanskog predsjednika Cossige, jugoslavenske savezne vlasti su napokon odobrile uplovljenje talijanskom brodu »San Marco«, koji je trebao dovesti pomoć u lijekovima i hrani. Održana je konferencija za tisak kojoj su prisustvovali ugledni gosti.
Osim predstavnika UNICEF-a, gospodina Stefana de Misture, dali su izjave i uputili javnosti svojih zemalja i svjetskoj javnosti apel, gospodin Bernard Couchner te gospođa Margherita Boniver, koja je tom prigodom izjavila:
"Potpuno je nevjerojatno da se ovakve stvari mogu događati na udaljenosti od samo sat vremena leta od Rima. Veoma sam ljuta na indiferentnost kojom svijet gleda na sve što se ovdje zbiva"
Bernard Kouchner tom je prigodom rekao:
"Činim sve što mogu da svijet obavijestim o nevoljama što ih proživljavaju Vukovar i Dubrovnik, odnosno cijela Hrvatska, i tražim pomoć jer sam zaista zatečen onim što sam doživio".
Na današnji dan, 17. studenoga 1991. godine, Krizni štab Općine Dubrovnik (KŠOD) prosvjedovao je zbog pucanja i pokreta jedinica JNA od Komolca prema Rožatu i marini te pucanja s Knezova i Pobrežja na Mokošicu i s Bosanke na Ploče. Također je prosvjedovao što su agresorske jedinice "ušle u područje Komolca, i tamo pucale iz lakog pješadijskog oružja te uništavale civilne objekte".
Štab je prosvjedom očekivao njihovo povlačenje na početne položaje i stalno isticao kako hrvatski branitelji ne uzvraćaju i da poštuju primirje. Isti je dan zapovjednik obrane južne Dalmacije, brigadir Mate Šarlija Daiđa, imenovao Nojka Marinovića, zapovjednika Hrvatske vojske u dubrovačkoj općini, za "glavnog zapovjednika svih ustrojbi Hrvatske vojske i snaga MUP-a u općini Dubrovnik", ovlastivši ga da može provesti "opću mobilizaciju i ustrojiti u borbene skupine, angažirajući pri tome sve snage i sredstva".
Prihvaćajući prijedlog da dođu na sastanak u Cavtat 19. studenoga, Dubrovčani su na naslove Komande Vojnopomorskoga sektora Boka (KVPSB) i Europske promatračke misije (EPM) poslali kasno uvečer 17. studenoga tekst svoga Prijedloga sporazuma od 15. studenoga.
IZVORI: Gradoplov Radio Dubrovnika, Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 538, POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 79, Zagonetka pobjede, Oliver Pezo.
dubrovniknet team