- S ovom vrstom  dijalize ne ovisim o nikome, ali sam ipak vezan uz dom i to je u principu najveći problem. Recimo, ne mogu otputovati na tri dana, kad bi morao negdje otputovati trebao bi sa sobom nositi sve što mi je potrebno kako bi mogao napraviti dijalizu. Kad bih išao na krvnu  dijalizu trebao bi svaki drugi dan, na par sati otići u bolnicu. Da sam u toj situaciji trebao bih iznajmiti stan u Dubrovniku, što bi bila još gora opcija.

Dr. Ilić, nefrolog, za kojeg gospar Matković ima samo riječi hvale, preporučio mu je ovaj tip dijalize. Iako je sam postupak poprilično jednostavan, te pacijenti sami, u svojim domovima vrše dijalizu, ipak potrebno je proći petnaestodnevnu edukaciju u Zagrebu, te ugraditi kateter.

Cijeli proces nije kompliciran. Najviše sam problema imao baš tijekom operacije, kad su mi ugradili kateter. Zbog visokog krvnog tlaka trebalo mi je dosta vremena da se probudim iz narkoze, a sam proces dijalize koji obavljam sam i bez problema je poprilično jednostavan.  Usporedio bih to sa svojevrsnom infuzijom. Prvo u sebe ulijete litru ipo tekućine i nakon osam sati je ispustite iz tijela i ulijete novu koja stoji u tijelu nerednih osam sati. Higijena je najvažnija. Naravno, potrebno je dezinficirati ruke, a morate paziti i na higijenu prostorije u kojoj se to raditi, na primjer u njoj ne smije biti puno zelenila.

Matković,smatra da su njegovi problemi s bubrezima  započeli davne 1978. godine, kad se za vrijeme služenja bivše vojske razbolio i proveo ukupno 128 dana u bolnici u Novom Sadu. 

- Boravio sam u Somboru, na temperaturi od -29 stupnjeva. Nakon što sam izašao iz bolnice, otpustili su me iz vojske na četiri godine, a onda su me ponovno vratili u vojsku. Nitko mi nije tad vjerovao da imam problema s bubrezima i nisam imao izbora nego vratiti se u vojsku.

Lopuđanin smatra kako je, ponajprije zbog svog načina života, bubrege držao pod kontrolom skoro 40 godina. Nikad nije pušio, a nije ni pretjerano sklon alkoholu.

- Kad mi je dr. Ilić rekao da ću morati na dijalizu, mene kao da je pogodio grom. Nije mi bilo svejedno. U početku sam bio nevjerni Toma, čak sam pošao u Split po drugo mišljenje i tamo mi je liječnik rekao da nisam bolestan, nego da su mi samo bubrezi propali, ali da ćemo to riješiti dijalizom te da bi puno gore bilo da imam, recimo rak. Svi drugi nalazi su mi pod kontrolom i u granicama normale. Slijedi mi  operaciju štitnjače i kad taj mali problem riješim idem na listu čekanja.  Svaki mjesec idem na kontrole i nalazi su više-manje konstantni. Morao bi malo više pripaziti na prehranu, ali priuštim si tu i tamo nešto što baš ne bi smio.

Vjerujem da su mnogi Dubrovčani koristili usluge gospodina Matkovića na Lopudu. Naime, on sa svojim malim električnim vozilom prevozi goste na relaciji Lopud – Šunj.

- Dijaliza mi ne smeta u obavljanju dnevnih obveza, pa tako ni u poslu. Napravim pauzu oko deset ujutro, odradim što treba i onda ponovno oko šest ura popodne. Imam cijeli dan za sebe. Mogu se čak i kupati. Bazen se ne preporučuje zbog kemikalija, ali u more mogu bez problema.

Igrom slučaja, Matković je bio upoznat s krvnom dijalizom te je iz prve ruke vidio koliko je takva jedna terapija koja spašava život, zapravo opterećujuća za pacijenta.

- U Njemačkoj sam nekoliko godina radio kao vozač sanitetskog vozila. Vozio sam ljude koje su išli na dijalizu u bolnicu i vraćao ih kući. Iz onoga što sam imao prilike vidjeti većinu njih je jako teško podnosila terapiju. Moram sad istaknuti da je jedna od presudih stvari da se koliko god je više moguće zadrži pozitivan stav. Ako se prepustite kukanju i plakanju od toga nema puno sreće… Život je samo jedan i treba ga maksimalno iskoristiti. Nema smisla misliti o onome što je bilo jučer, kao ni o onome što će doći sutra. Bitno je da vam danas bude lijepo. Nemojte stalno ići nazad, dovoljan je i samo jedan centimetar naprijed.

Za sve doktore, s kojim se u proteklih godinu dana susreo, od dr. Iića iz dubrovačke Opće bolnice do dr. Kovačević iz Zagreba Matković koja mu je i ugradila kateter, ima samo lijepe riječ.

- Ako mi se dogodi bilo koji, pa i najmanji problem uvijek mogu kontaktirati dr. Ilića. Jednom se dogodilo da nisam mogao ispustiti tekućinu, zazvao sam doktora i on mi je rekao da se ukrcam na Postiru u šest ura navečer i da dođem u bolnicu. Uhvatila me tad panika. Doktor je bio cijelu večer sa mnom u bolnici. Sad već imam iskustva, pa ako mi se ponovno dogodi takva situacija znam što moram napraviti. Iznimno je važno pridržavati se terapije koju vam liječnici propišu, kao i svih drugih uputa.  U principu se ne smatram bolesnim i pretjerano ne pričam o svojoj bolesti, ali mi je želja bila ukazati ljudima koji su se susreli s ovom dijagnozom ili koji će se s njom tek susresti da se ne predaju, da ostanu pozitivni i da postoji lijek za sve. Ako će to što sam podijelio svoju priču s vama, pomoći nekome drugom, bit ću sretan zbog toga. Kvaliteta života mi je ostala ista, nisam stalno po bolnicama, problem s bubrezima mi nije otežao niti pokvario niti jedan segment moj života, pa tako ni onaj ljubavni.

Dok privodimo razgovor kraju, jer gospar Matković, ipak treba uhvatiti Postiru i vratiti se na Lopud, priznaje mi da mu u početku nije bilo nimalo lako suočiti se s dijagnozom.

- Prvo sam izgubio nekih petnaestak kila, ljudi su mislili da imam rak, no odmah sam pretpostavio o čemu se radi i već se na prvim krvnim nalazima pokazalo da sam imao pravo. No, nisam imao drugu opciju, nego to nekako prihvatiti i krenuti dalje.

Na peritonejskoj dijalizi će moći biti još četiri godine, a ako do tad ne dobije novi organ morat će prijeći na krvnu dijalizu.

- Kako mi je doktor to objasnio voda koju izbacujem iz sebe sadrži zapravo čestice koje bubrezi ne mogu sami profiltrirati što će s vremenom oštetiti trbušnu maramicu. Nadam se, a i Hrvatska je u samom vrhu svijeta po broju transplantacija, da ću dobiti novi bubreg prije nešto što mi krvna dijaliza bude potrebna. Dr. Kovačević, koja i radi  transplantacije mi je rekla da sam potpuno zdrav i da nakon što operiram štitnjaču ne bi trebao imati prevelikih problema s dobivanjem novog organa.

Generalno se kaže, osjeća dobro, možda se malo brže umara, malo ga više muče grčevi, a muči ga i velika količina vode koja mu se zadržava u organizmu, no kaže da se samo treba malo  više pripaziti.

- Troškove liječenja mi u potpunosti pokriva HZZO. Oni mi i šalju tekućinu koja mi je potrebna svaki mjesec iz Zagreba, a ako mi nešto nedostaje, samo zazovem dr. Ilića koji sve to naruči.

Logično je da je najveća želja gospara Matkovića novi zdravi bubreg, no krije se tu i još jedna puno veća želja, koja ga mislim i motivira, da vjeruje u sretan ishod svoje borbe za zdravlje.

- Moja tri sina žive u Njemačkoj, a nedavno sam dobio i unučicu. Nakon što dobije novi bubreg, ma kad god to bilo, odmah ću otputovati k njima. Iako mi ovakva dijaliza čuva kvalitetu života, ipak mi onemogućava da na dulje vrijeme otputujem s Lopuda.

Više:

Dr. Ilić, jedini dubrovački nefrolog: nadam se da ću doživjeti povratak mladih sa specijalizacija