Predstavljanje knjige uvijek je uzbudljiv trenutak za autora, postoje neka očekivanja i reakcije publike. Kako je bilo u Remetincu?

- Promocija je tekla na način da je gđa Alis Marić predstavila sebe, književni blog „Čitaj knjigu“ i svoj projekt „Okreni novu stranicu“ u sklopu kojeg smo i došli u Remetinec. Zatim je govorila o knjizi „Tu sam!“, pročitala nekoliko odlomaka iz predgovora nakon čega mi je dala riječ. Tek kada sam se ustao i počeo pričati, mogao sam vidjeti lica svih ljudi u dvorani. Među zatvorenicima bilo je i muškaraca i žena, a promociju je pratio određeni broj pravosudnih policajaca i ostalih zaposlenika zatvora. Moram priznati da sam osjetio tremu čim sam počeo govoriti. Iako zatvorenici nisu obavezni dolaziti na ovakva predavanja mogao sam primijetiti kako neki pažljivo slušaju, dok je bilo i onih na kojima se vidjelo da su odsutni. Ipak, na kraju predavanja nagrađeni smo pljeskom nakon čega su slijedila i brojna zanimljiva pitanja. Vrlo nas je razveselio i „mail“ kojeg je gđa Marić primila istu večer nakon našeg posjeta zatvoru. Jedan od pravosudnih policajaca poslao je poruku u kojoj  je pohvalio promociju knjige i rekao da će svakako nabaviti i pročitati „Tu sam!“.

Koliko zatvorenici čitaju obzirom na smanjeni opseg aktivnosti koje imaju?

- Koordinator za slobodno vrijeme i animaciju zatvorenika u Remetincu gospodin Mirko Kovčalija rekao nam je da prilikom obilaska zatvorskih prostorija često može vidjeti ljude s knjigom u ruci. Tome svakako pridonose događaji i projekti kao što je „Okreni novu stranicu“ koji se u ovoj ustanovi organizira nekoliko puta godišnje.

Iz susreta s osobama koje se bave zatvorenicima, jeste li saznali koliko se njih uspije promijeniti i postati bolja verzija sebe u zatvoru?

- O ovoj temi smo više razgovarali sa socijalnom pedagoginjom Blankom Šuljak. Moj je dojam da su zaposlenici zatvora svjesni kako relativno mali broj zatvorenika uspješno prođe proces rehabilitacije. Unatoč tome čini mi se da njih to ne obeshrabruje da predano rade svoj posao. I kod gđe Šuljak i gosp. Kovačlije može se vidjeti da im je iskreno stalo do ljudi u zatvoru i da čine puno kako bi im pomogli i olakšali zatvoreničke dane iako vjerujem da je to često borba s vjetrenjačama. Upravo smo za vrijeme promocije knjige pogledali ispovijest Leonarda Scovensa, američkog osuđenika na doživotnu kaznu zatvora, iz koje se jasno vidi da je taj čovjek doživio preobrazbu i postao bolja verzija sebe, kako ste vi to lijepo rekli, unatoč iznimno teškom zločinu kojeg je počinio i okolnostima u kojima se sada nalazi. S tom pričom sam i zaključio svoju knjigu, a to je bio jedan od razloga zbog kojeg sam i pozvan na promociju u zatvor. Vjerujem da je rad ljudi u zatvorskom sustavu vrijedan truda ako samo i jedna osoba uspješno prođe proces rehabilitacije.

Boravak na takvim mjestima, nedostupnima široj javnosti, prilika su da sami nešto naučimo. Što si ti naučio u susretu s tom populacijom?

- U zatvoru sam proveo svega nekoliko sati pa ne mogu nešto značajno o tome reći. Ipak, mislim da ovdje nije riječ o posebnoj populaciji, već samo o ljudima koji su u određenoj fazi života pokleknuli i sada zbog toga plaćaju svoj dug. Baš smo nakon promocije imali zanimljivu raspravu u uredu upravitelja na tu temu sa djelatnicima zatvora. Složili smo se kako nitko od nas sa sigurnošću ne može tvrditi da nam se nešto slično ne bi moglo dogoditi da smo kojim slučajem rođeni u nekim drugim obiteljima ili da smo prošli kroz iskustva osuđenika koji se ovdje nalaze. To je odlično objasnio N. D. Walsch u jednoj od svojih knjiga: „svaki napad je poziv upomoć“ i „svatko se ponaša najbolje što zna s obzirom na model svijeta u kojem živi“. 

I za kraj, kako je došlo do tvoje suradnje s Alis Marić?

- Za mene je to jedna jako zanimljiva priča. I prije nego što je knjiga objavljena, savjetovali su me da stupim u kontakt s gđom Marić s obzirom da je ona vlasnica književnog bloga „Čitaj knjigu“ kojeg trenutno prati gotovo pola milijuna ljudi. Tek sam nedavno saznao kako je Alis u jednoj zagrebačkoj knjižari kupila moju knjigu, i to samo dan prije nego što sam joj se javio, a da do tada nije nikad čula ni za mene ni za knjigu. Složili smo se da je ovo jedan od očitih primjera sinkroniciteta o kojem govori C. G. Jung. Svega mjesec dana od objavljivanja knjige, portal „Čitaj knjigu“ uvrstio je „Tu sam!“ među tri najbolja izdanja domaćih autora u tekućoj godini. Siguran sam da je Alis, uz mog izdavača Ibis grafiku, glavni krivac što je knjiga u tako kratkom vremenu postigla određeni komercijalni uspjeh. Gđa Marić je bez razmišljanja pristala sudjelovati na zagrebačkoj promociji knjige u kazalištu „Mala scena“ krajem prošle godine i tom smo se prigodom prvi put upoznali. Oboje smo imali osjećaj kao da smo se već sreli u nekom prošlom životu. Predložila mi je zajedničku suradnju u projektu „Okreni novu stranicu“, s obzirom da su teme iz knjige prikladne za takav koncept. Kako je riječ o iznimnoj ženi koja je do sada osmislila i provela brojne zanimljive i hvale vrijedne projekte, volio bih da u skorije vrijeme gostuje u našem gradu i da našim sugrađanima predstavi sebe i svoje ideje. Vjerujem da smo na dobrom putu da to i ostvarimo.