Svečano misno slavlje započelo je zvonjavom crkvenih zvona, pjesmom mješovitog katedralnog zbora i zbor župe sv. Križa uz pratnju orgulja. Ove godine misnom slavlju prisustvovali su predstavnici vlasti na svim razinama, među kojima aktualna predsjednica Grabar-Kitarović, premijer Plenković, gradonačelnik Franković i župan Dobroslavić.

Mons. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup čestitao je Festu sv. Vlaha i kazao kako se malo koji grad saživio sa svojim nebeskim zaštitnikom kao Dubrovnik.

„Ne znamo kako se on ovdje pojavio, on ušao je u nutrinu srca žitelja ovoga grada. Postao je moćni zaštitnik i sigurnost ovoga grada. Molit ćemo ga da i dalje štiti ovaj grad, prati ga i pomože te da štiti vrednote ovoga grada,  plemenitost, kulturu i znanosti, vrednote čovjekoljublja i slobode. Molim ćemo gospodina da ove vrednote nikad ne napuste ovaj grad i njegove žitelje“ kazao je na početku euharistijskog slavlja mons. Križić.

Ulomak iz Svetog pisma točnije Knjige Sirahove pročitala je Marija Karać, dok je psalam otpjevao Tomislav Marinović iz Župe sv. Križa, dok je Evanđelje po Luki pročitao don Tomislav Sikavica.

„Draga braćo i sestre, crkva danas slavi blagdan sv. Vlaha kojeg je ovaj gradi izabrao kao zaštitnika prije 11. st. Kroz tog dugo vrijeme grad je imao dosta stradanja ali je još uvijek tu sa svojim zaštitnikom. On je ovaj grad štitio bolje od zidina i utvrda. Sv. Vlaho je više od zaštitnika, on je identitet ovoga grada. On bdije nad vratima ovoga grada i jamči sigurnost budućim naraštajima kao i neuništivost grada“ kazao je na početku svoje propovjedni predvoditelj današnjeg euharistijskog slavlja biskup Križić.

„ O sv. Vlahu kao i o mnogim drugim mučenicima tog vremena ne znamo puno Njih je bilo mnogo, dok je ljudi koji su mogli napisati njihove biografije bilo malo. Do nas je došla predaja naroda i moć njihova zagovora. Sigurno znamo da je sv. Vlaho bio biskup. Mučenici su bili velika snaga Crkve u počecima kad je doživjela najveća stradanja,kad je mogla preživjeti samo snagom mučenika. Crkva ne poznaje razdoblje kad nije davala mučenike. Sv. Vlaho je postao mučenik poslije Milanskog edikta koji kršćani smatraju proglasom slobode. Crkva ne poznaje razdoblje u kojem nije trebala davati mučenike.Tako je nažalost i danas. Svjetska organizacije "Open Doors" objavila je 15. siječnja izvješće u kojem je istaknuto da se kršćani danas progone u 73 države svijeta te da su stotine ubijene. Mučeništvo je bilo cijena rasta crkve u prošlosti, ali će to biti i u budućnosti. Krv mučenika je sjeme novih kršćana. Progonstvo kršćana nije nastalo jer su se kršćani dizali protiv vlasti ili zbog njihova kriminalnog djelovanja, nego isključivo zbog vjere u Isusa Krista“ kazao mons. Križić i nastavio.

„Pisac Tertulijan iz 2. stoljeća se tako obratio rimskoj vlasti s pitanjem zašto progone i ubijaju kršćane kad im ne mogu dokazati krivnju. Kazao je kako među osuđenim kršćanima nema ubojica, kriminalaca, razbojnika, a ako imao da ih sami kršćani ne smatraju kršćanima. Kršćanski moral je tad bio iznimno strog. Kamo sreće da i danas možemo ustvrditi da među kršćanima nema razbojnika, korumpiranih i tako dalje. U apostolskom pismu ususret novom tisućljeću papa Ivan Pavao II napisao je da je krv mučenika sjeme novih kršćana i ukazao da zakon koji je ustanovio Tertulijan vrijedi i danas. Hoće li tako biti i u novom tisućljeću? Naviknuli smo misliti na mučenike u prošlim pojmovima. Nema pravog kršćanstva bez mučeništva, ne misli se samo na mučeništvo krvlju, već na ono ljubavi i službe. Evanđelist veli da se Isus obraća svima koji su spremni služiti i da je zahtjev upućen svima. Isus upućuje jasan zahtjev: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samog sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom.Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će se spasiti." 

„Braćo i sestre, je li Isus prezahtjevan kad traži žrtvovanje života. Je li ovo ostvarivo svima ili samo izvanrednim osobama? Ako se obraća svima, znači da to može postići svatko tko želi biti autentičan kršćanin. U prvom zahtjevu veli da je potrebno odreći se samog sebe. To ne znači zapustiti se i zanemariti se ili mrziti se, već odreći se egoizma, odreći se želje biti centar svijeta ili u pozitivnom smislu to znači biti velikodušan. Čovjek sa željom da i oni pored njega budu sretni. To znači živjeti ljubav. Ovaj Isusov zahtjev je posve normalan, bez ovoga se ne može ispuniti niti jedan čovjek. Slavni psihijatar jednom je kazao kako je glavni izvor nervoze u pomanjkanju ljubavi prema dugima. Za mnoge koji zbog toga završe u depresiji nije rješenje da ih se samo smjesti u bolnici. Osobi treba pomoći da se otvori ljubavlju. Dostojevski je u Braći Karamazovima  predstavio ženu koja se tuži monahu da je prati opsesija smrću, a on je odgovara da ljubi druge i da će to prestati. U Bibliji ćemo primijetiti kad Bog odlučiti dati nekom nešto veliko, naprijed od njega nešto zatraži, to je zbog jer osoba nešto  može primiti samo ako se otvori. Stisnuta ruka ili stisnuto srce ne može nešto primiti. "

„ Sljedeći Isusov zahtjev je uzimati danomice svoj križ. U ljudskom se životu patnje ne mogu izbjeći. No, one nam mogu postati objave, otkrića, važne poruke da u svom životu trebamo nešto mijenjati. Često su nam one poziv da postanemo bolji ljudi. Najviše ljudi obraćenje iskusi u patnji. Istina, ima puno osoba koje u patnjama samo kukaju, a nije ni mali broji onih koji psuju, proklinju i bijesne. Patnja na ovaj način postaje teža i ona neće nikoga oplemeniti niti će dovesti do otkrića životnih poruka. Isus nam govori da moramo nositi svoj križ. Ono što nam život donese. Ono što izgrađuje je nositi svoje križeve. Ne dopustiti da nas patnje ispune mržnjom ili bijesnom. Osoba tada postane teška za sve. Patnja uvijek daje dvije mogućnosti, mogućnosti oplemenjena osobe ili duhovnog osiromašenja. Znati nositi duhovne teškoće, a ne izgubiti vedrinu i finoću, to je ono što posvećuje. Čovjek koji izgubi sposobnost da trpi, izgubio je sposobnost da se promijeni i postane bolji.  Ljubav je sposobna svaki križ pretvoriti u blagoslov.“

„Treći Isusov zahtjev je slijediti njegov put. Isus svoje učenike poziva da ljube druge kao što je on to činio. Isus nam jamči da samo takav život nosi u sebi mir i jamac vječnosti. Isus se ovako ne gubi. Blažen život koji se istroši u služenju drugima. Onaj koji provodi život samo u svojim interesima, koji izbjegava žrtvu za druge gubi svoj život. Sv. Vlaho je dao svoj život u Maloj Aziji ,a njegovo sjeme je niklo i nosi svoj blagoslov u ovom gradu. Ostaje nam pitanje što će biti sutra. To sjeme je dar vjere koju je ovaj grad ćivio od svog nastanka do danas. Ostaje pitanje: Što će biti sutra? To pitanje postavio je i Isus, na pomalo dramatična način pitajući se hoće li biti vjere sutra. Odgovor mora dati svatko od nas u svom srcu. Zato molimo svetoga Vlaha da svojim moćnim zagovorom štiti puk ovoga grada od svakoga zla, da u narodu čuva dar vjere, vjere koja je u ovom gradu bila svjetiljka kroz stolječa, da se ta svjetiljka nikad ne ugasi", zaključio je svoju propovijed mons. Križić.

Vjernici, supružnici iz tri dubrovačke župe potom su darivali biskupa darovima.

„Zahvaljujem Zdenku Križiću na predvođenju misnog slavlja kao i za duboke duhovne misle koje nam je uputio i time nam približio Isusa Krista i sv. Vlaha. Na kraju je postavio pitanje hoće li vjera ostati u našem gradu. Pokušao sam odgovor pronaći u svom srcu. Pružio mi se odgovor da hoće. Hvali ti drago Zdenko za poticaje i misli. Nismo mi izabrali njega, već je sv. Vlaho izabrao ovaj grad i njegove stanovnike“ kazao je mons. Uzinić te se potom zahvalio crkvenim velikodostojnicima, redovnicima, redovnicima, festanjulima, barjaktarima, trombunjerima, episkopima, vjernicima i hodočasnicima, a posebno je istaknuo državni vrh koji je prisustvovao središnjem misnom slavlju.

Na središnjem misnom slavlju uz domaćina mons, Matu Uziniča, te predvoditelja biskupa Križića, sudjelovali su mons. Želimir Puljič, mons. Marin Barišić, mons. Petar Palič, mons. Tomislav Rogić, mons. Tomo Vukšić, mons, Ratko Perić te mons, Ilija Janjić i mons. Juraj Batelja. 

Svečano misno slavlje je završeno, a sad slijedi svečana procesija za parčevim moćima ulicama grada.