Što možemo očekivati od velikog koncerta u Dubrovniku? Jeste li uzbuđeni, što vam znači dolazak u Dubrovnik? Kad ste bili zadnji put ovdje?

- Jako me raduju dolasci u Dubrovnik. Privatni dolasci su jedna priča, a ovako kada se pjeva onda je to neki poseban značaj. Ja sam od svih gradova na moru, možda i najmanje koncerata imao u Dubrovniku, tijekom karijere, tako da  je to razlog više. A opet s druge strane dosta sam vremena proveo kao mali i tijekom života u Dubrovniku, tako da imam jako lijepa sjećanja iz djetinjstva za Dubrovnik. Puno sam tu ljetovao, ali je bilo malo koncerata. Ali evo imam i jednu anegdotu. Naime, mi smo u Crnoj Gori imali neku malu vikendicu, a bilo je neko natjecanje u Dubrovniku i tu sam ustvari zaradio svoj prvi honorar i odmah ga potrošio na Stradunu, čak mislim na neke sladolede ili kolače. A kada sam imao 18 godina i kada smo napravili grupu Ambasadori, onda smo zajedno sa grupom Indexi svirali cijelo ljeto u Dubrovniku, na tek izgrađenoj plaži Ploče. Tako da evo tu sam imao prvu svirku sa grupom Ambasadori i zaradio prvi honorar, a koji sam i potrošio u Dubrovniku. Nakon toga smo imali koncert u kinu, u sklopu neke ljetne turneje i još nekoliko puta kasnije.

Koji koncert vam je emotivno bio najsnažniji i zašto?

- Stvarno Dubrovnik jer su tu moji počeci. A mislim da se konkretno radilo o koncertu u sklopu ljetne turneje 'Putujući zemljotres' iz 1988. godine.

Što se sa Zdravkom Čolićem događalo posljednjih 25 godina, jeste li zadovoljni putanjom karijere? Može li pjevač, estradna zvijezda čiji status potvrđujete i velikim koncertima na području čitave ex Jugoslavije, bez glazbe, nastupa, koncerata?

- Ja radim te pauze između. Nekad su postojale te turneje koje su se radile tri ili četiri mjeseca i onda se napravi pauza do sljedećeg izdanja, a u međuvremenu se odradi možda neki nastup koji nije vezan za
samu tu turneju. Međutim, danas se to nekako razrjedilo i svako malo se nastupa, pa tijekom toga izađe album i to bi se moglo shvatiti kao nekim
novim konceptom. Nema više nekako one razlike između - stani / kreni -,nema nekog ciklusa, to je sve sada kako te ljudi traže, žele. Što se tiče većih koncerata, sve je to vezano uz velike troškove i same
produkcije i više članova u bendu, pa to onda zahtjeva i angažman nekih sponzora. Općenito je to u ovom vremenu manje fiksirano za neku određenu turneju i čini mi se da se to sve nekako povezuje jedno s drugim. Koncerti koji onda s vremenom postanu kao u sklopu neke turneje.

Kakav ste repertoar spremili za Dubrovnik?

- Mi uvijek više manje sviramo isti program, to su pjesme sa nekoliko posljednjih albuma, uglavnom proći ćemo kroz vrijeme i možda dodati ipak nekoliko balada za publiku u Dubrovniku.

Što vam najviše kao izvođaču godi na koncertima, to što pjesme znaju sve generacije, što je puno žena, što kao izvođač očito još intenzivno živite u sjećanjima...?

- Ja najviše volim kada ljudi znaju pjesme jer mogu te hvalit, mogu te kudit, mogu pisati sve i svašta, ali ako čovjek nema neke pjesme po kojima te znaju i vole, onda se sve to nekako lomi kao staklena kugla. U
karijeri jednog izvođača trebaju biti bitne same pjesme. Obožavatelji se možda i mijenaju, odrastaju, ali lijepo je kada vidiš da publika zna tvoje melodije.

Koga od kolega u Hrvatskoj najviše cijenite, od novijih generacija? Jeste li i koliko upoznati s hrvatskom glazbenom scenom?

-Ja nisam baš poznat po tome da imenujem ljude, ali od ovih mojih generacija, izdvoji bi Parni Valjak, Olivera, Gibonnia i naravno tu je Tereza Kesovija, koja je moja miljenica. Sa Terezom sam čak zajedno i
pjevao na nekim festivalima. Volim Terezu.

Za kraj, u čemu je tajna mladolikog izgleda?

- Ja to kampanjski, malo dobim kile, pa ih se onda riješavam i tako svako malo. Ali volim trčati i pazim da živim što zdravije. Oduvijek sam volio sport i tome pridodavao veliku važnost, a u mladosti sam se bavio
nogometom i atletikom.