LIFESTYLE
28.09.2014 u 09:10

Sudbina vile Čingrije: 'Nikome vilu nisam ustupao, a svi su okupatori u njoj bili!'

Na vrhu Boninova, okružena prelijepim đardinom, s prelijepim pogledom, ali i burnom poviješću i neobičnim stanovnicima, stoji Vila Čingrija ili Čingrije kako su je izvorno zvali, dom dubrovačkih, ali i hrvatskih a može se reći i svjetskih uglednika i intelektualaca. Povjesničari se još nisu usuglasili oko toga tko je zapravo vilu gradio, no onaj tko je to učinio, stvorio je svojim stanovnicima prelijepi dom, stvoren za uživanje i odgovarajući vremenu u kojem su živjeli, savršenu i konstantnu metu svakoga tko je mislio da je može zahtijevati. Danas je Villa Čingrija na prodaju, zainteresirani koji su dosad javno iskazali interes da je kupe su Grad Dubrovnik i jedna ruska tvrtka.


komentara  0

Pero Čingrija, Dubrovčanima i danas omiljeni prvi čovjek Grada, političar, doktor prava i poticatelj mnogih promjena u Gradu i šire ostavio je neizbrisiv trag. Njegov se, doduše najčešće politički, život nalazi u svim kutcima dubrovačke povijesti 19. stoljeća. Načelnik općine Dubrovnik, stvaratelj privrede i poticatelj turizma, intelektualac čvrstih stavova, baš kao i njegov sin Melko tema su brojnih istraživanja.

U Vili Čingrije događalo se svega, živjelo se svakako, prošlo se puno režima, a ona i danas, napuštena od posljednjih stanara - dubrovačkog dopisništva HRT-a, stoji čvrsto na Boninovu, i iščekuje...tko zna koga ili što?

Čingrija je izgrađena na zemljištu obitelji Natali, za čiju je kćer bio oženjen Pero. Mare Čingrija rođena Natali, imala je, jednako kao i njezin suprug, veliki utjecaj na sina Melka, koji je vrlo rano krenuo očevim stopama, prestigavši ga u političkim aktivnostima i nastavljajući obiteljsku tradiciju obrazovanih političara ispred svog vremena. "Ja sam sin 19. stoljeća", znao je reći Melko u svojim čestim svjedočenjima kojima je bio podvrgnut upravo zbog političkih aktivnosti.

Kao i njegov otac, i Melko je bio načelnik Općine Dubrovnik, narodni zastupnik, advokat, obrazovan u Beču, Zagrebu i Grazu. Široki svjetonazori nisu mu dozvoljavali biti konzervativnim, pa ipak lokalpatriotizam i slavenstvo osjećao je s jednakim žarom.

Dubrovački arhiv krije mnoge zanimljive crtice iz povijesti Čingrija, ali i jasno ocrtava kako je sama vila i nekad i danas bila redovito meta raznih komandanata, zapovjednika ili generala. Melka je UDBA neprekidno ispitivala, za svakoga režima bio je zatvaran, zatočen, pratilo ga se, prisluškivalo i promatralo, a UDBA je znala naći načina da i najnevinije privoli na točno onakva priznanja koja su im trebala kako bi Melko i konačno bio optužen za kazneno djelo protiv naroda i države.

U vili su se, tvrdili su svjedoci (Čingrijini susjedi, brijači, sobarice, domaćice, činovnici, građanski policajci...) okupljali svi i sva - od talijanskog generala Amica, preko zloglasnog četničkog vođe Dobroše Jevđevića, pa do Hermana Goeringa i ustaških komandanata.

O tome piše u izviješću UDBE u svjedočenju činovnika Vlaha Regja.

"Za vrijeme posjete Dubrovniku od strane Geringa i njegove žene i neke njemačke princeze za čitavo vrijeme boravka u Dubrovniku stanovali su u vili Čingrije. Ja kao tadašnji policijski činovnik dolazio sam po službenoj dužnosti nekoliko puta u obezbjeđenje vile, ali nikada nijesam bio u zgradi. Znam da su u vili za to vrijeme priređivani banketi jer sam lično vidio gdje su se unašali flaše likera i druge hrane te da su razna lica ulazila koja meni nijesu bila poznata. Znam da je za uređenje vile i vrta vlasnik vile Melko od države dobio 300 tisuća dinara kako bi se mogli bolje zadovoljiti njemački gosti. Poslije je dolazio i general Amico i Jevđević", svjedočio je ovaj činovnik.

Slične priče pričali su i sobarica Anka udana Boživić rodom iz Mostara koja je kod Čingrija služila. Po dolasku talijanskih okupatora Melka je 'odvelo u Belveder' gdje je bio zatočen dva mjeseca, a kasnije su ga karabinjeri sproveli u Split gdje je ostao do oslobođenja Dubrovnika. Goering je u Dubrovnik stigao, kako je ispričala svjedokinja, "za vrijeme stare Jugoslavije, 1934. - 1935.", a Melko ne da od države nije dobio 300 tisuća dinara niti je dozvolio ustupiti vilu, nego upravo suprotno. Naređeno mu je da vilu ima ustupiti, kako Talijanima Pentimaliju i Amicu, tako i Goeringu, pa i ostalim okupatorima kojih je, nažlost, bilo više nego su se Čingrije nadale, nego se pod neprestanim prijetnjama morao sklanjati, i čuvati svoju obitelj kako je znao i umio.

Melko se dvaput ženio Nađom Gluščević, no nije imao djece, a njegova je supruga bila uz njega u svakom smislu. Mlađi Čingrija često je razgovarao i s kraljem Aleksandrom po 'oslobođenju' Dubrovnika, posebno kad je Grad potpao pod Zetsku banovinu sa sjedištem u Cetinju. "To nije bila kraljeva zamisao, ali tako je moralo ostati", zapisao je Melko. Njegovi su memoari neiscrpno vrelo informacija o tadašnjem načinu života, ali i o gospodarskim ratnim poratnim i ostalim prilikama u Dubrovniku i zemlji. Najviše mu je jada pričinio posao viceguvernera u narodnoj banci, zbog čega je UDBA imala sve učestalije zamjerke na njega, pa ga nisu nikako mogli pustiti na miru. Sklanjao se u Split, Beograd, putovao kako bi bio manje izložen u određenim trenutcima, a turbulentne godine u kojima je živio nisu dozvoljavale mira u vili na Boninovu.

Ivo Perić iz Zavoda za povijesne znanosti istražio je duga dopisivanja Pera, Melka i Ivanke Čingrije, za današnje pojmove nerazumljivim jezikom, ali iz tih se redaka može sve iščitati-i osjećaji, i fizičko stanje, i političke prilike u zemlji.

Koliko je Čingrija bila privlačna, kao i danas, Melko svjedoči 26. siječnja 1948. "Nisam ja ustupio svoju vilu Goeringu, nego jugoslavenskoj vladi Stojadinovića, i to nakon dužeg opiranja prema Vladi i komesaru policije. Zato sam pošao u Beograd da ga ne primim ja, nego tko ga je i zvao. Od promjena, popravaka, ukrasa, velike biste kralja i slika koje su unijeli kako bi dočekali Goeringa, promijenili su i jedan pisoar. Kad je Goering otišao iz Dubrovnika sve su odnijeli. Pisoar nijesu više dirali". I sjajna rečenica opisuje što je Vila onda značila.

"Ja svoju vilu nijesam nikome ustupao, a svi su okupatori u njoj bili. Nakon Talijana vilu je zauzeo njemački komandandt, a kad je on otišao, došao je ustaški".

Melko je svoje intrigantne memoare zaključio 21. rujna 1945. rekavši kako bi imao o čemu, ali više neće napisati ni slova. A osuda mu je bila neizbježna.

"Ministarstvo unutarnjih poslova zaključuje iz navedenih činjenica iako proističe da je dr. Melko Čingrija bio taj koji je svojom privrednom saradnjom s okupatorom jačao potencijal okupatora i njihovih pomagača, te time počinio krivično djelo protiv naroda i države. Kao aktivni saradnik vrhovnih rukovodioca stare Jugoslavije u privrednom i političkom životu proizlazi da je jedan od učesnika-pripremača sramne kapitulacije Jugoslavije, i time počinio krivično djelo protiv naroda i države", presuđeno je 28. siječnja 1948. godine.

Godinu dana kasnije, Melko je preminuo, ne ostavivši nasljednika, a općini Dubrovnik ostavio je svoje jedino blago - Vilu Čingriju. Noviju povijest znamo, kad je i kako u čijim rukama vila završila. Oko nje se još trgaju "okupatori" novog doba, bez pravog cilja i svrhe prelijepog i vrijednog zdanja koje ipak, i nakon toliko godina, svakoga tko uđe pozdravlja davno složenim mozaikom na ulazu  s natpisom "Zdravo!".


Lorita Vierda / FOTO: Vedran Jerinić



Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net












Kolumne







 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube