Flora Jakšić rođena je 12. siječnja 1856. u obitelji Marinović. Otac joj je bio pomorac, a majka joj je umrla kad je imala 2 godine. Otac joj se opet oženio i dobila je poslusestru Katicu. Kad je imala 12 godina otac joj je preminuo u Americi  gdje je krenuo trbuhom za kruhom, a ona, maćeha i polusestra, koja je nedugo potom i umrla od difterije, živjele su više gladne, nego site. Najbliža rodbina nije im htjela pomoći. Iznajmljivali su veliku kuću na Gimanu, a živjele su u maloj unajmljenoj kućici. U sedamnaestoj godini Floru su udali za bogatog kapetana Pera Jakšića, protiv njezine volje.

''Naručili su mi vjenčano odijelo te utanačili dan vjenčanja, sve bez moga znanja. Zgrabili su me te kao pupicu obukli u vjenčano ruho i snijeli s prvog kata u prizemlje. Ja sam se kao mahnita otimala, branila, čupala kosu, kričala iz svega grla… Neću ga, ne volim ga, neću ter neću!...

…Oni su se grohotom nasmijali. Zaokupili me neka im ne činim sramotu! Da i to su rekli ….

...Unijeli su me u kočiju i krenuli. Meni skloni susjedi, kad su vidjeli da me ipak odvode na vjenčanje, glasno su na prozorima zaridali. To je bila moja vjenčana glazba'', tim je riječima slikar Marko Rašica zapisao Florino vjenčanje, koje mu je u čestim susretima kao i svoj život prepričala.

Florin i Perov brak, bio je, pogađate, nesretan. On je, prema zapisu Marka Rašice, bio lijen i rasipan, a Flora ga nije puštala blizu sebe. Noćima je vezla goblene po narudžbi, kako bi zaradila nešto novaca za život. U devet godina njihovog braka Pero je potrošio sav novac koji je naslijedio od oca i počinio samoubojstvo.

Barčicom je kao i svako jutro isplovio iz Uvale prema Grebenima, ali se nikad nije vratilo. Poslije je ustanovljeno kako se ubio pucnjem u glavu, a prethodno je bacio sidro i vezao se za konop od sidra. Ostavio je i poruku Flori u kojoj je napisao: ''Pokupi što je tvoje i bježi iz ove nesretne kuće!''

Flora je ostala u kući jer nije imala kamo poći, ostala je bez novaca, bez sredstava za život. Iako to njezinom staležu nije bilo tada primjereno, ona je skupa s vjernom sluškinjom Salačkom Katom počela obrađivati zemlju, koje su Jakšići imali u izobilju. Po danu je radila oko maslina, smokava, vinograda … Sluškinja je sve nosila u Grad na prodaju. Flora je noćima i dalje vezla po narudžbi.

Iznajmljivala je sobe turistima, koji su tad počeli dolaziti u Valu od Lapada  - Sumratin. Među njezinim redovitim gostima bio je nadvojvoda Ludwig Salvator Habsburg, nećak Franja Josipa I, znanstvenik i istraživač. U njezinoj su kući gostovali brojni pisci, pjesnici, slikari, političari, koji su tada uživali u djevičanskoj ljepoti Uvale Lapad.

Portret Flore Jakšić kistom Gabrijela Jurkića

Flora bi svakog slikara koji bi došao u Lapad upoznala, ugostila. Promatrala je kako rade i pokušavala ''skinuti'' način slikanja. Prvim potezima kistom naučio je Marko Rašica, dubrovački slikar, koji je živio u Zagrebu, studirao u Beču te često posjećivao rodni Dubrovnik, Uvalu i Floru.

S Florom se upoznao u Uvali 1903. u njezinoj 47-oj godini života, a s njom je prijateljevao i dopisivao se do njezine smrti.  Slikar je zapisao Florin život, napisao dramu u tri čina o njezinom životu, a njegov je rukopis tek 2012. objavljen u časopisu Dubrovnik.

Kako je Uvala Lapad postajala sve zanimljivija turistima, tako je njih bilo sve više, a Flora je iskoristila priliku te je počela prodavati zemljište, koje je dijelom naslijedila od muža, a dijelom i od svekra. Poslušala je pokojnog muža i čim je sakupila dovoljno novaca izgradila je novu Vilu Floru, odmah ispod od stare, za koju je nacrt napravio slikar Vlaho Bukovac. Flora je počela putovati po Europi, posjetila je brojne muzeje u Parizu, Dublinu, Muenchenu, Beču, Londonu.  Preživjela je prvi svjetski rat. Pomagala je siromašnima i opsesivno slikala.

''Pri obali'' - Flora Jakšić

O njezinim slikama Rašica je zapisao:
''Izgledalo mi je kao da je njezina neutaživa i histerična strast za slikanjem takovo jedno utočište koje je rješava one tegobe, što je sapinje, te u bojama nalazi smirenje. .. Ali smisla za ideju, za cjelinu uopće, za crtanje žalibog nema''.

Drugi svjetski rat Flora je dočekala u 85. godini života, još uvijek zdrava i sama. Svakodnevno je pješke išla do Grada ili do Gruža po hranu. 11. svibnja 1943. na povratku iz Grada pregazio je talijanski motocikl. Pala je i umrla na pragu stare kuće od koje je cijeli život, kao od demona bježala.

Za njezina života Florin dom je bio vodeće žarište likovne umjetnosti u Dubrovniku. U oporuci koju je Flore Jakšić potpisala od 17. lipnja 1931. stoji da ''zasniva za sva vječita vremena Zakladu pod imenom 'Florin dom' – zakladu Flore Jakšić rođ. Marinović kojoj ostavlja novu stojnu kuću s pokućstvom i s vrtom u Lapadu da se u njoj sastaju jugoslavenski umjetnici (slikari i skulptori) kad svrate u Dubrovnik, te da priređuju svaki od njih ili u skupu izložbe, uopće da im služi kao odmaralište moj dom''.

Zakladom je trebala upravljati uprava sastavljena od tri osobe – jedne iz Općine, druge iz nadleštva za čuvanje spomenika u Dubrovniku te župnik parohijske crkve sv. Mihajla u Lapadu. 

30. ožujka 1952. u Dubrovniku potpisan je ugovor između Narodnog odbora grada Dubrovnika i Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske iz Zagreba o besplatnom ustupanju ''Florina doma''. Od tada do danas Florin dom su koristili dubrovački umjetnici, članovi HDLU-a, među kojima Ivo Dulčić, Josip Pino Trostmann i brojni drugi.

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika pokušalo je vrijednu nekretninu, doduše neobnovljenu nakon Domovinskog rata, zamjeniti. Navodno su je nudili i Milanu Bandiću za rezidenciju u zamjenu za neke ateljee u Zagrebu. Dubrovački umjetnici složno su se izborili i dokazali da se oporuka ne može dovesti u pitanje.

Staru, veliku Vilu Floru, koja se nalazi poviše nove kuće, Flora Jakšić je oporukom ostavila crkovinarstvu Crkve sv. Mihajla kao zadužbinu. U crkvi su se od prihoda kuće imale čitati svete mise.

Flora Jakšić, ljubiteljica umjetnosti i dobrotvorka pokopana je na Mihajlu. 

IZVOR: Marko Rašica, »Gospođa Flore iz Vale od Lapada. Povijest promašenog života jedne nesretne žene.« Časopis Dubrovnik 23/2 (2012)