LIFESTYLE
14.12.2014 u 18:34

Pročitajte što smo uspjeli saznati
Ljetnikovac Gundulić -Rašica od ladanja, preko bolnice i zatvora do kampa mladih

Vila Rašica u podnožju Petke ljetnikovac je o čijoj se povijesti malo zna. Prema dokumentima iz dubrovačkog arhiva građena je u prvoj polovici 16. stoljeća u vrijeme kad je Dubrovnikom vladala velika epidemija kuge. To možda objašnjava njezin neobičan položaj, daleko od svega. Gradila ga je obitelj Gundulić koja ga je koristila kao ladanjsko zdanje. Zidovi ovog kompleksa, koji se kroz stoljeća nadograđivao, ugošćavali su bolesnu siromašnu djecu iz cijele bivše Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, držali u zatočeništvu nepodobne za komunističkog režima, radovali se sa mladima koji su u bungalovima sagrađenim u povijesnom vrtu ljetovali.


komentara  0

Ljetnikovac Gundulić počeo se graditi po narudžbi Junija Ivanova Gundulića, a gradnju je nastavio jedan od njegovih četiriju sinova - Antun Junijev Gundulić. Cijeli kompleks obuhvaća nekoliko građevina i veliki renesansni vrt na površini od oko 3 tisuće kvadratnih metara.

Gundulići su, ako je suditi po dostupnim dokumentima u arhivu, bili pomalo nestašni pa su tako kacamorti (sanitetska vlast u Dubrovačkoj Republici) Antuna izgnali u Konavle uz novčanu kaznu, jer je 21. lipnja 1527. za velike kuge u Gradu bio konfiniran (zatočen) u svojoj kući, ali je unatoč zabrani izlazio u Grad, a svoga oboljelog slugu poslao je u Šumet, gdje je ovaj umro nakon tri dana.

Spominje se u arhivskim dokumentima iz 1521. i nezgoda. Naime zidar Pavao Lukšić-Katarinić iz Gruža sagradio je taracu s voltom na kući Antuna Gundulića, no cijela se taraca s voltom srušila pa je protiv zidara pokrenut spor.

Godine 1539. spominje se da je udovica Junija Ivanovog Gundulića iznajmila ljetnikovac Firentincu Antunu Bartoliju na rok od tri godine uz pravo da svake godine ona pokupi plodove s imanja.

Godine 1586. i 1587. spominje se da je imanje pripadalo unuku Antuna Gundulića, Orsatu Juniju Gunduliću (oko 1528-1588) i da se nalazilo iznad uvale Sv. Martina. Ovaj se Orsat spominje u jednoj tužbi papi protiv Dubrovčana jer je izazvao nekakav skandal u samostanu Sv. Šimuna uvrijedivši nadbiskupa, te je neko vrijeme bio suspendiran od magistratura.

Jedan od sedam Orsatovih sinova bio je Pavao Gundulić (1565-1640) koji je bio trgovac u Londonu, te jedne godine i kapetan dubrovačke pomorske ekspedicije protiv uskoka. Spomenut ćemo i Mata Gundulića (oko 1580-1633) jer su jedino potomci ove dvojice bili živi u vrijeme potresa 1667.

I dok je Matova linija skončala pod ruševinama od potresa, Pavlova je potrajala sve do 1695. kad se i ugasila smrću benediktinca Fulgentiusa Nikolinovog Gundulića. Time je ova Gundulićeva kuća izumrla. Nije posve sigurno tko je naslijedio ovo imanje, no moguće je da je pripadao obitelji Gozze. U nekim se zapisima spominje kako je ljetnikovac bio i vlasništvo admirala De Stefanisa Skočibuhe, no u arhivu nema traga tome.

U prvoj polovici 19. stoljeća ljetnikovac postaje vlasništvo Roka Vuličevića, građevinskog poduzetnika iz Dubrovnika, da bi nakon njegove smrti krajem 70-tih godina 19. stoljeća vlasništvo nakratko prešlo na njegovu suprugu Anu, a potom u ruke obitelji Bravačić.                                               

Zanimljivo je da je u jednom kratkom periodu od veljače 1920 do 1922. godine u „Vili Bravačić“ bila smještena depandansa prve dječje bolnice na području Kraljevine SHS. Bolnicu pod nazivom „Englesko-srpska dječja bolnica“ 1919. u Beogradu je osnovala i vodila dr. Katherine MacPhail iz Škotske. Zbog nedovoljnih kapaciteta dr. MacPhail je krenula u potragu za mjestom koje bi bilo povoljno za liječenje djece s koštano-zglobnom tuberkulozom i sličnim dječjim bolestima pa je tako otkrila i „Vilu Bravačić“ koja je, čini se, bila rekvirirana od strane vojske i trebala je postati dom za oporavak časnika vojske Kraljevine SHS. Obrativši se vojvodi Živojinu Mišiću kojeg je poznavala još od proboja Solunskog fronta uspjela je dobiti ovu vilu za potrebe djece. Opremu je nabavila iz jedne napuštene vojne bolnice u Boki kotorskoj, pa je siročad iz raznih domova tamo dolazila na oporavak.  


Tridesetih godina 20. stoljeća ljetnikovac dolazi u ruke obitelji Rašica, po kojima se i danas zove. Jedno vrijeme dio ljetnikovca iznajmljivao se za boravak dubrovačkim obiteljima. Tako smo našli jednog dubrovačkog gospara koji se u Rašici rodio. No zbog velike izoliranosti dvorca, kako su ga tada zvali, njegova obitelj uskoro se preselila. Nakon Drugog svjetskog rata, odnosno uspostavljanja komunističke vlasti, vlasnici Rašice navodno su pobjegli kako bi spasili živu glavu, a u Vili je privremeno bio zatvor gdje su komunističke vlasti zatvarale nepodobne. Među ostalima u Rašici je jedno vrijeme boravio i don Ivo Bjelokosić, kao i drugi svećenici s dubrovačkog područja, koji su nakon oslobađanja uhapšeni. Iz Rašice su neki poslani na robiju dalje, a drugi su skončali svoje živote na Daksi, Jakljanu, Orsuli i drugim još neotkrivenim mjestima.

Ljetnikovac je vlasnicima oduzet konfiskacijom, a 60-ih godina prošlog stoljeća te postaje vlasništvo beogradske tvrtke Genex. U njemu je otvoren Međunarodni kamp mladih. U terasastim vrtovima izgradili su se bungalovi gdje su bile spavaonice, a u glavnoj zgradi bio je tada poznat i dobro posjećen disco klub u kojem su se održavali koncerti za mlade na kojima su pjevali tada vrlo popularni izvođači.

Početkom Domovinskog rata u Rašici je bila Hrvatska vojska. 2002. godine u zakup ga uzima slovenska tvrtka Vira koja ga u potpunosti obnavlja i otvara kao hotel. 2006. godine arhitekt Pero Pekoč vlasnik zagrebačke tvrtke “Hrvatska gradnja” od Genexa kupuje ljetnikovac te potom sa slovenskom tvrtkom vodi sporove. 2008. Pekoč je u medijima najavio ambiciozne planove za Rašicu. Te godine u njemu je gostovala i hrvatska košarkaška reprezentacija. Jedno vrijeme nudili su ga povoljno i za studentski smještaj. 'Hrvatska gradnja' d.o.o 2010. otišla je u stečaj,a šezdesetčetverogodišnji Pero Pekoč pronađen je mrtav u lipnju 2012. godine na taraci Vile Rašica. Istraga je utvrdila da nije bilo tragova nasilja na njegovu tijelu. Pretpostavlja se da je preminuo od infarkta.

Vila Rašica danas je zapuštena i zatvorena.

IZVORI: Državni arhiv u Dubrovniku, blog Silvanaurbs


 


Katarina Fiorović/ FOTO: Vedran Jerinić i obiteljski album Bravačić



Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net












Kolumne







 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube