Što je to depresija?

Depresija je poremećaj raspoloženja koji se očituje određenim simptomima, odnosno poteškoćama koje osoba osjeća ili ih okolina primjećuje,  a u podlozi joj je poremećaj određenih molekula tkz. neurotransmitora u mozgu, odnosno manjak prvenstveno serotonina, ali i noradrenalina i dopamina.

Na žalost medicina nije još toliko napredovala da bi se količine tih neurotransmitera mogle egzaktno mjeriti, stoga se mi u praksi služimo specifičnim kriterijima koji nam pomažu u postavljanju dijagnoze depresivnog poremećaja. Na primjer kad imate dijabetes ili visoki tlak to se lako utvrdi, kod depresije je drugačije. Osobe ili njihova obitelj osjete da nešto nije u redu. Obično se jave psihologu, psihijatru i onda se kroz razgovor dijagnosticira.

Koji su simptomi depresije?

Simptomi depresije su: dugotrajno loše raspoloženje, osjećaj tuge i duboke patnje, bezvoljnost, gubitak interesa, nedostatak sposobnosti da se osjeti sreća (kad Vas ništa ne može razveseliti, ništa čemu ste se prije radovali), umor nakon minimalnog fizičkog napora, loše spavanje i loš apetiti ili obrnuto previše spavanja i veliki apetit, dekoncentracija (ne možete se koncentrirati na čitanje knjige ili gledanje filma), razmišljanje o budućnosti u kojoj je sve crno i nevjerovanje u mogućnost poboljšanja. Ponekad se javljaju i razmišljanja o samoubojstvu što je uvijek znak težeg poremećaja.

Često se depresija ne poima kao bolest, nego kao slabost ili neki karakterni nedostatak. Ljudi koji od nje boluju bezvoljni su, teško se pokreću, ništa im se ne da. Okolina ih optužuje da su lijeni ili ih dobronamjerno bodri da se pokrenu, da učine nešto, a to na žalost ne pomaže nego dapače stvara još veći problem. Ima pacijenata kod kojih se ona manifestira i na neki drugi način, npr. kao bol ili fizički poremećaj. Čest je slučaj da ljudi neprestano obilaze liječnike zbog fizičkih problema, za koje se nikad ne nađe uzrok, a često to bude psihološki uzrok i upravo depresija.

Kako se liječi ?

Liječenje se sastoji od uzimanja određenih lijekova u kombinaciji s psihoterapijom. Najbitnije je da ljudi sami postanu svjesni da se s njima nešto događa, da imaju neki problem i dođu razgovarati. Nekad to prvo primijete članovi obitelji pa ih dovedu k nama u Zavod.

Depresija je bolest, može se liječiti i izliječiti. Ljudi ne moraju patiti od nje niti je prikrivati. Procijenjeno je kako je liječenje depresije iznimno važno počevši od obitelji u kojoj depresivna osoba živi do radnog mjesta, kao i do cjelovitog društva. Procijenjeno je da je neliječenje depresije donosi veliku štetu društvu. Jer primjerice osoba s depresijom uzima višemjesečno bolovanje i to učestalo ili se pak pojavljuje na poslu, ali nije učinkovita.
Postavljanje Dijagnoze je početna točka liječenja, a pristup je drugačiji ovisno o stupnju depresije. Depresivna epizoda nekad može proći i sama, no zašto bi čovjek, ako ne mora, ako se može izliječiti, patio i čekao da to prođe.

Lijekovi sami naprave jedan učinak u mozgu i daju čovjeku volju i poboljšaju raspoloženje, (iako počinju djelovati tek nakon 4 do 6 tjedana redovitog uzimanja), no kad lijekovi učine taj početni pomak korisno je uključiti se u savjetodavni ili psihoterapijski tretman kako bi se čovjek na neki način osnažio. Zato je nužna psihoterapija koja nam osvijesti neke naše zablude, koja nam pokaže kako dalje.

Imaju li antidepresivi teške nus pojave?

Prije su antidepresivi bili lijekovi koji su imali ozbiljne nus pojave, pa su ih liječnici pripisivali samo u teškim slučajevima depresije. Lijekovi danas su napredovali, pa od antidepresiva, uglavnom možete imati mučninu nekoliko dana od početka uzimanja.  Antidepresivi se obično piju 4 do 6 tjedana prije nego se primijeti promjena, a potom još šest mjeseci iza, kad je riječ o prvoj epizodi. Kod ponavljajućeg depresivnog poremećaja, tj. nakon 2 ili 3 depresivne epizode piju se još nakon povlačenja simptoma 3 do 5 godina, a ponekad i doživotno, sve ovisi o vrsti poremećaja.

Kako pomažu lijekovi, a kako psihoterapija?

Lijekovi su „pomagalo“ koje osobu iz depresije gurne naprijed, no bez psihoterapije i nakon prestanka uzimanja lijekova često se dogodi da se simptomi vrate.

Psihoterapija služi tome da se ljudi nauče bolje nositi sa životnim okolnostima. Primjerice većina ljudi se s životnim okolnostima dobro nosi, dobro se prilagođavaju novim događajima i okolnostima, rješavaju probleme i idu dalje. Jedan dio ljudi to ne uspijeva, oni su osjetljiviji na životne okolnosti, probleme doživljavaju dublje, pokušavaju kontrolirati  stvari i osobe koje ne mogu kontrolirati i padaju u depresiju. Izgube vjeru u sebe i u sve. Osjećaju se sami i kao da ništa ne mogu promijeniti. Uvjere sebe da je to tako i kao da žive u nekom zatvoru u svojoj glavi gdje ne postoji nikakva druga mogućnost nego ta koja se upravo događa.

Psihoterapijom, mi njih učimo da oni imaju izbor, pokušavamo im stvoriti novi pogled na njih same, ali i na ljude oko njih. Pokušavamo ih naučiti da oni ne mogu kontrolirati životne okolnosti niti živote drugih ljudi, ali mogu i trebaju kontrolirati sami sebe i svoj život i da je to njihov izbor. Ljudi s depresijom često ne mogu shvatiti što mogu, a što nikako ne mogu kontrolirati. Često se iscrpe u tim bitkama koje nisu njihove, ali svejedno upiru i dalje, a ne ide, i dolazi do depresije.

Kad osoba dođe na razgovor mora li ona odmah početi uzimati lijekove?

Kod liječenja depresije najvažnije je da se osoba javi dobrovoljno i da surađuje. Mi uvijek razgovaramo, objasnimo kako stvari stoje i samoj osobi ostavimo da odluči kako će se liječiti. Neki samo uzimaju lijekove, neki se liječe samo psihoterapijom. Za svakoga je to drugačije i mi nikoga na ništa ne prisiljavamo. Naša je uloga ljudima objasniti što je to depresija, informirati ih o liječenju i mogućnostima koje postoje, a onda zajednički odlučujemo o načinu liječenja. Naš je savjet često kombinacija lijekova i razgovora, jer takvo liječenje, po današnjim saznanjima,  postiže najbolji učinak.

Danas je prema statistikama zabilježen veliki porast depresivnih poremećaja. Je li to po Vašem mišljenju nus pojava današnje civilizacije ili možda nešto drugo?

Pa nisam baš sigurna je li taj porast stvarni porast bolesti ili je riječ o češćem dijagnosticiranju depresivnog poremećaja. Jer medicina danas napreduje, a i ljudi se više sami javljaju kad uoče neki problem, što je prije bilo gotovo nezamislivo. Možda su i to razlozi zbog kojih je zabilježen rast depresivnih poremećaja.

Također trebamo razlikovati depresiju od lošeg raspoloženja. U današnjem društvu kad nas se neprestano bombardira srećom, često se malo tuge ili lošeg raspoloženja naziva depresijom. Ne moramo mi stalno biti sretni, malo patnje i tuge je sasvim uobičajen čak i koristan osjećaj. No depresija je nešto drugo i nju nikako ne trebamo pokušavati liječiti hrabrenjem, dobrim željama, nego se odmah čim posumnjamo javiti stručnim osobama, jer se može izliječiti.

Gdje se ljudi koji osjećaju probleme i sumnjaju na depresiju mogu javiti?

Liječnicima obiteljske medicine, na Odjel psihijatrije OB Dubrovnik i nama na Odjel za mentalno zdravlje Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, na tel 341-082.