Nekada su konavoske djevojke za udaju trebale izvesti 20 vezova, naprsnica i ošvi za rukave, za dotu da bi se mogle udat. Vezlo se na paši dok se čuvalo blago, a djevojčice od pet - šest godina, spretno su provlačile iglicu kroz sitno platno. Ta vremena su prošla, a vez je pomalo izumirao. Antonia Rusković Radonić, svojom je energijom konavoski vez ponovno vratila u život. Osim što je sakupila sve informacije i prijavila ga za zaštitu, Antonija je osmislila i metodiku učenja veza od najjednostavnijih vježbi, prilagođenu djeci, a u svom je ateljeu podučavala učiteljice, od kojih su neke tek prije godinu dana uzele iglicu u ruke. 

Ana Simović, učiteljica je četirima djevojčicama u područnoj školi u Komajima. Njih pet same uzgajaju bubice (dudov svilac) i proizvode svilene niti. Počeli su ove jeseni jednostavnim ošvama i mustrama koje se nižu u brojeve, a sad već pomalo cure prelaze na zahtjevnije vezove. Nekima ide bolje, nekima sporije, ali bitno je biti uporan.

Strpljivost i mirnoća dvije su osobine koje vezilja mora imati, kaže nam učiteljica Paulina Grbić u Područnoj školi Čilipi, koja je svoje učenike počela podučavati konavoski vez prije 5-6 godina. Sad u Čilipima 15 djece od 6- 13 godina redovito veze. "Bitno je prije svega naučiti ubosti u pravu rupu. To ih učimo na ovom velikom tkanju, jer ako se počne s naopakom rupom, sve ide naopako", kaže Paulina.

Djeca su zainteresirana, već su napravile kušiniće, trakice, uče se od jednostavnih prema težim mustrama, a ono što učiteljica primjećuje jest da su djeca koja vezu smirenija i stpljivija.

U Močićima su uz četiri cure i dva mladića odlučila iskušati ovu vještinu. I dobro im ide. Učiteljica Ana Ćepin ističe kako je ona sama bila iznenađena posebnošću konavoskog veza, koji se za razliku od drugih, veze s naopake strane robe, a sav je u brojkama. Djeca moraju dobro brojati, a zanimljivo je kako svaku mustru mogu prepisati u brojeve. Jedna je vezilja iz Močića brzo je napredovala, pa već sad veze svoju prvu nogaču.

U Cavtatu nas je dočekala ravnateljica šklole Kate Kukuljica, koja i sama veze od mladosti. "Krajem prošle nastavne godine OŠ Cavtat postala je jedna od nositeljica rješenja zaštite vještine izrade konavoskog veza kao kulturnog dobra. Prvo smo mi učiteljice krenule na poduku u Antonije, a onda smo svoje znanje prenosile dalje. Pridružile su nam se i mnoge bake koje nam i danas pomažu u radu s djecom", kaže ravnateljica.

U međusmjeni se dva puta tjedno u cavtajskoj školi okupljaju vezilje. Ima ih 25. Igla, konac, platno, ruka, vještina se stječe vježbanjem. Narukvice konavoskog veza tek su jedan suvenir koji su izradile. Ima tu novčanika, pernica... No i njima su osnovne vježbe, jedna po jedna, svakodnevna rutina. Pomažu im i bake.

Katica Carević, Katica Kordić, Kate Miljanović i Pave Bronzan tu su kad treba ispravit grešku. Drage su se volje odazvale pozivu škole, a za njih, sve četiri redom, vez je odmor i opuštanje. Učiteljica Nikolina Orepić prije godinu dana počela je učiti vesti, a sad već veze ošvu i kolač.

Djevojčice kao djevojčice vezu, pjevaju, pričaju,pogriješe, pa im bake ispravljaju... No malo po malo vezu sve teže i zahtjevnije mustre. Njihovi razgovori s tema mobitela i kompjutorskih igara, prebace se na boje i vrste konca, platna, na mustre.

Učiteljice primjećuju da vez djecu smiruje, da im pomaže pri koncentraciji, ali se na ovim radionicama razvija i jedna međugeneracijska komunikacija. Bake i unuke, napokon imaju zajedničku temu, konavoski vez, koji, ako je suditi po brojnosti i upornosti ovih mladih vezilja, ima lijepu budućnost.