Često putuje 'preko bare', New York je modna meka, a Los Angeles rezerviran je za velike, glamurozne događaje. Street style je tamo - udobno. Natalio se odavno proslavio u Hrvatskoj svojim elegantnim, gotovo vilinskim kreacijama, a već neko vrijeme radi upravo i u Americi. Nakon posjeta New Yorku, kako to, priča, kod njega ide, odlučio je otići i do L.A.-a, ponajviše na odmor.

"Moj prijatelj zapravo je jako dobar prijatelj sa Sandy i otišli smo kod nje jedan dan na večeru, neobavezno, ništa posebno. Kako to kod nas ide, nakon hrane i vina, počeli smo razgovarati o tome tko što radi, ona je meni pokazala što ona radi, pa sam i ja pokazao njoj čime se ja bavim. Počeli smo pričati o dodjeli Oscara, na kojoj je Sandy prva novinarka na pozornici do koje dolaze slavni kad dobiju sjajni kipić, ona je na prvoj liniji bojišnice. Rekla mi je kako ima prekrasnu Diorovu haljinu za dodjelu i pokazala mi je. I stvarno je bila fenomenalna, ali - meni nešto nije bila baš spektakularna. To je samo obična crna haljina, jest Diorova ali...", priča Natalio. Kako je i oduševljenje haljinom koju je odabrala splasnulo i za Sandy, rekla mu je - dobro, onda mi ti nešto napravi.

"Naravno da sam pristao. Samo, ona je to htjela za iduću godinu, rekao sam, ma daj, napravit ću ti ja to za ovu dodjelu, a ti odaberi koju ćeš nositi. Do Oscara je bilo šest, sedam dana, mislila je da je to nemoguće. U L.A. sam došao bez ičega za rad, ni nožice nisam imao ni ništa. I odlučio sam - idem to napraviti. Obišli smo više od 100 trgovina tkaninama, u jednoj sam toliko izmaltretirao čovjeka sve dok mu nije završila smjena, onda nas je preuzeo drugi zaposlenik. Htio sam jarku narančastu, Sandy bi u tome izgledala super, ali - crveni tapit i narančasta vesta izgledali bi grozno. Naravno da je moj izbor pao na kraljevsko plavu. Ona je uvijek moj izbor".

Pronašao je svilenu kraljevsko plavu tkaninu prave nijanse i krenuo pomalo, bez kroja, samo s potpuno jasnom vizijom, kreirati za Sandy. Proba je bila dva dana prije dodjele.

"Sandy je već na prvoj probi obukla haljinu i stajala joj je kao salivena. Vrlo male preinake su bile potrebne, sve je trajalo dvadesetak minuta i bili smo spremni. Prava agonija počela je na samoj dodjeli. Dvadeset minuta prije početka, Sandy je ponovno obukla haljinu i ona je jednostavno pukla. Nisam mogao doći k sebi, ona je bila užasnuta... Stiskali smo je u korzet toliko da je žena u jednom momentu potpuno poplavila, nije mogla disati... rekao sam joj da uzme drugu haljinu, a ona je pošizila na mene da ne želi, nego hoće nju i gotovo.

Nikako to nisam mogao riješiti jer u hotelu gdje se svi oblače je strašno osiguranje, a zamislite da ja dođem s iglicama i nožicama... Recepcionerka nam je nakon puuuno nagovaranja izišla ususret, stvorila je konce i iglice i nekako smo pokrpali haljinu tako da se ništa nije vidjelo. Ako tad nisam izgubio deset kila znojeći se, neću nikad..."

Par minuta kasnije Sandy je zabljesnula u Nataliovoj kreaciji, prvoj hrvatskoj kreaciji na onom pravom, jedinom pravom red carpetu. "Još nisam svjestan da je moja haljina bila na dodjeli Oscara, ali svjestan sam drugih stvari, a to je da me to lansiralo toliko visoko koliko nisam mogao ni zamisliti. Bilo je dovoljno da ona pošalje nekoliko tvitova s Oscara, i to je bilo to...", priča Natalio koji ima velike, ali još uvijek tajne planove s američkim tržištem, gdje je već dostupan. Ipak je doma najljepše, samo kad posao nije u pitanju.

"Dubrovnik je doma, a Pariz, New York i L.A. su dušu dali za dobar biznis. I tako će vjerojatno i ostati", priča Natalio koji vrlo skoro planira predstaviti svoju prvu ikad napravljenu mušku kolekciju. Dok je doma, uvijek ima nekakvih posala, ali sve je u pripremi. Idući put njegove ćemo kreacije gledati na humanitarnom događaju organiziranom za našu sugrađanku Karlu, a već u lipnju put ga ponovno odvodi u New York.

"Ne samo da je taj grad sjajan za moj posao, nego je i dosta lijep, privlačan, i običan i neobičan. Mrzim lokacije koje opsjedaju turisti, ali zbog prijateljevog nagovaranja pošao sam na Times Square i doživio nikad bezvezniji trenutak u životu. Ali Harlem - e to je divno mjesto za život. Neobično je to, jer je donedavno Harlem bio sinonim za katastrofu. Danas je to miran, uređen kvart, na jednom rubu Central parka, u kojemu neprekidno ostavljate otvorene prozore, neće vam nitko ući u kuću, isto k'o i doma. Prvi susjed vam je u zgradi par metara od vašeg prozora, kao u Gradu, ljudi su dosta smireni, opušteni, iako je grad u cjelini košnica.", priča ovaj ljubitelj putovanja koji bi, tvrdi, zadnji dinar dao za putovanje, a stalna adresa mu je zapravo kufer.

"U Central parku sam prvi put doživio nevjerojatan trenutak-nekoliko minuta apsolutne tišine. Ništa! Samo šum drveća, ptice i potpuna tišina. A usred potpunog kaosa. Ono što me oduševilo u New Yorku su Metropolitan opera-nevjerojatno iskustvo iako su karte skupe boli glava, nevjerojatno čist zrak i voda koja  je također jako čista, i tamo nitko ne pije iz bočice nego iz špine, ima ukus kao naša. Oduševio sam se i Los Angelesom, išao sam s najboljom prijateljicom na pravi pravcati odmor u punom smislu riječi, išao sam na svu silu glamuroznih evanata, ogroman grad, puno mogućnosti, prelijepih kvartova, stalno sunce i more… Ono najbolje kod L.A.-a je bio naravno Oscar."

Planovi su mu veliki, ali ide polako u njihovo ostvarivanje. Drži se one - ako brzo i previsoko poletiš, žešće ćeš tresnuti. Posla mu ne fali, i kao malo tko danas, sretan je i zadovoljan svojim životom.

"Jesam, sretan sam, to slobodno mogu reći, a sve ovo što se događalo oko Oscara, još nisam u potpunosti upio, ali to je to - imao sam taj san i ostvario sam ga. I sad idem dalje, zanima me nešto drugo...".