Iako je glazba bila njezina prva ljubav, završila je i PMF. Studirati dva potpuno različita fakulteta nije jednostavno, za to je potrebno puno samodiscipline, koja Paulini ne nedostaje. A kako je sve počelo?

Cijeli život sam bila okružena glazbom jer mi se i mama bavi pjevanjem. Od malih nogu slušala sam maminu klapu i njene koncerte, a kao djevojčica od 3-4 godine počela sam pjevati u Malom raspjevanom Dubrovniku. Kasnije u Dječjem crkvenom zboru u Katedrali.  Završila sam osnovnu i srednju glazbenu školu u Dubrovniku. Tijekom završnih razreda osnovne i pogotovo u srednjoj školi zaljubila sam se i u geografiju.

Pjevanje mi je nekako uvijek bio hobi dok nisam ozbiljno pomislila da bi se možda stvarno mogla baviti time u životu. Zadala sam sama sebi cilj završiti još jedan fakultet u slučaju da nekim čudom ostanem bez  glasa. Odmah poslije srednje škole upisala sam PMF – Geografski odsjek te sam zadnja 2 razreda pjevanja završavala u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu (solo pjevanje u srednjoj školi traje 6 godina, 2 razreda pripremne i 4 razreda srednje).

Na trećoj godini geografije počela sam studirati i pjevanje na Muzičkoj akademiji. Dani su mi bili prepuni raznih kolegija s oba faksa, a navečer bi imala probe klape, tako da bi često imala samo vremena za spavanje, nakon što bi po stoti put posložila raspored za sutrašnji dan. Nije jednostavno, ali sam se potpuno navikla na taj ludi ritam.
Uz klasično pjevanje, aktivna sam i u klapi Armorin iz Zagreba. Pohvalit ću se da smo posljednje tri godine za redom pobjednice Festivala dalmatinskih klapa u Omišu.
 

Paulina često nastupa kao solistica na koncertima u Dubrovniku uz Dubrovački simfonijski orkestar i zbor Libertas a, za sv. Vlaha pjevala je Himnu svetog Vlaha na Večeri od Kandelore, gdje je njezin prekrasni sopran ispunio cijeli Revelin. Paulina je dijete Grada, a kako vidi Dubrovnik nekad i sad?

Za sebe mogu slobodno reći da sam lokal patriot, dijete Grada. Odrasla sam u vremenu kad se na svakom kantunu mogla osjetiti prava duša Dubrovnika. Sada ta duša pomalo nestaje, a sve se podređuje turizmu. Smatram da treba smanjiti broj turista s cruisera i dnevnih turista i poraditi na kulturi u smislu umjetnosti, ali i u smislu kulture življenja, jer nas kultura oblikuje kao građane. Više kulture, manje masovnog turizma.

Profesionalno pjevanje zahtijeva puno odricanja, puno rada i predanosti. Mislim da ovaj posao nije za svakoga. Usponi i padovi se stalno ponavljaju.  Često sebe preispitujem je li ovo ono što stvarno želim?  Kad odaberete pjevanje kao profesiju to znači svakodnevno vježbanje po nekoliko sati, bez obzira imate li angažman ili ne. Stalno treba raditi na sebi, učiti i boriti se sa svim pjevačkim nedaćama i ne daj Bože da me počne boljeti grlo prije nastupa. Trenutno je malo loša situacija s primanjem/zapošljavanjem mladih ljudi mojih struka u stalni radni odnos. Uglavnom radim honorarno projekte, koncerte, nastupe…

A što svatko tko se profesionalno želi baviti solo pjevanjem treba znati?

Profesionalno pjevanje zahtjeva puno odricanja, puno rada i predanosti. Mislim da ovaj posao nije za svakoga. Usponi i padovi se stalno ponavljaju.  Često sebe preispitujem je li ovo ono što stvarno želim? Kad odaberete pjevanje kao profesiju to znači svakodnevno vježbanje po nekoliko sati, bez obzira imate li angažman ili ne. Stalno treba raditi na sebi, učiti i boriti se sa svim pjevačkim nedaćama i ne daj Bože da me počne boljeti grlo prije nastupa. Trenutno je malo loša situacija s primanjem/zapošljavanjem mladih ljudi mojih struka u stalni radni odnos. Uglavnom radim honorarno projekte, koncerte, nastupe…

Paulina je razmišljala i o nastavku svoje karijere van Hrvatske, ali…

Razmišljala sam, i malo je falilo da ne upišem dodatno školovanje, master u Švicarskoj, ali nekako sam se predomislila jer previše me stvari veže za naše krajeve i trenutno mi je dobro ovdje. A ako vidim da da u Hrvatskoj nema budućnosti za mene, uvijek mogu spakovat kufere i poć. Još sam mlada.

Hoće li se vratiti u Dubrovnik?

Trenutno se ne namjeravam vraćati u Grad, jer u Dubrovniku nemam gdje raditi, nemam gdje pjevati. Zagreb ipak pruža puno više mogućnosti. Nisam još spremna odustati i vratiti se doma. Jednog dana, možda.

Paulina Đapo rođena je u Dubrovniku 1990. Glazbeno obrazovanje započinje u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku kod prof. Dubravke Hilje.

2008. godine upisuje Prirodoslovno - matematički fakultet u Zagrebu, Geografski odsjek te iste godine svoje glazbeno obrazovanje nastavlja u Glazbenoj školi Pavla Markovca u klasi prof. Nataše Šurine gdje maturira s odličnim uspjehom.

2010. godine upisuje Muzičku Akademiju u Zagrebu diplomirala je u klasi prof. Vlatke Oršanić, a magistrirala je i geografiju.

Dobitnica je mnogih nagrada od kojih se posebno izdvajaju I. nagrade na međunarodnim natjecanjima pjevača "Bruna Špiler" 2012., "Lazar Jovanović" 2013. te "Lav Mirski" 2014. godine. Nastupala je s Dubrovačkim simfonijskim  orkestrom, s ansamblom za ranu glazbu "Cappella Ragusina", s klapom Armorin…Na zagrebačkoj Maloj sceni sudjelovala je u operetama  "Momci na brod" te "Amelija ide na ples". Pohađala je i brojne seminare kod vrsnih glazbenih pedagoga.