LIFESTYLE
04.06.2017 u 11:42

PREDSTAVLJAMO Tim Orebić: Mariju, Ivanu i Ivana, uspješne poduzetnike s Pelješca

Dokaz da u Lijepoj Našoj mladi, obrazovani i poduzetni ljudi mogu, doduše uz puno truda i rada, voditi uspješan posao i lijepo živjeti upravo je „tim Orebić“. Sestre Marija i Ivana Antunović  rođene su u Dubrovniku, odrasle u Vignju, srednju školu završile su na Korčuli, a nakon studija u Zagrebu, putovanja i dodatnog obrazovanja u Španjolskoj, Italiji i SAD-u, vratile su se na Pelješac.  Pelješkoj čaroliji nije mogao odoljeti ni Zagrepčanin Ivan Borac, Marijin suprug. Troje mladih udružili su snage i 2014. u Orebiću otvorili jedinstvenu slastičarnicu Croccantino. Kod njih se slastice rade od kvalitetnih namirnica s peljeških OPG-ova, a u ponudi imaju pravi talijanski sladoled i zdrave slatkiše. Unaprijedili su tako obiteljsku tradiciju, stvorili novu vrijednost, radna mjesta, ali i ugodan obiteljski život.  Predstavljamo Vam tim Orebić kroz razgovor s Marijom Antunović, 30-godišnjom  stručnjakinjom za marketing, poduzetnicom, slastičarkom, majkom, ali i strastvenom plesačicom salse.


komentara  0

Marija nam kaže kako je studij u Zagrebu, daleko od kuće i obitelji oblikovao kao osobu, ali da je kroz sva ta nova iskustva u Zagrebu, Španjolskoj i SAD-u shvatila da „trava ipak kod susjeda nije zelenija“.

Studiranje tako daleko od kuće, stanovanje u studentskom domu s novim cimerima svake godine omogućilo mi je da se u potpunosti osamostalim, naučim sama izboriti za svoje stavove i ciljeve i naučilo me kompromisu. Studiranje marketinga na Ekonomskom fakultetu, s druge strane, otvorilo mi je vrata brojnim izvannastavnim aktivnostima i obvezama, studiranju u Španjolskoj, work & travel iskustvu u SAD-u. Još za vrijeme studiranje počela sam raditi u Styriji, odnosno u 24 sata kao koordinator posebnih medijskih projekata. Radno iskustvo sam na kratko nastavila u Kolektivi i na kraju se odlučila za posao u marketingu Zagrebačke banke.

Ivan i Ivana su oboje ekonomisti. Ivana je majstorica od sladoleda koja je prošla vrlo detaljnu edukaciju vezanu za izradu i tehnologiju proizvodnje izvornog talijanskog sladoleda u Bologni na Carpigiani Gelato Universirty, Ivan je majstor od financija.

Obrazovali smo se u Zagrebu i imali smo priliku studirati i putovati po cijeloj Europi i SAD-u. I zaista svugdje je lijepo, ali najugodnije se osjećam na svom tlu. Odlučili smo se za Pelješac jer ovdje imamo temelje od kojih krećemo i vidimo ispred sebe ogroman potencijal za napredak, a ujedno za sretan obiteljski život.

Ne razmišljamo o seljenju u inozemstvo, mislim da ovdje imamo sve što nam je potrebno, samo treba iskoristiti priliku i stvarati prilike za napredak. Čovjeku se nekada čini da je „kod susjeda trava zelenija“, ali dok smo putovali i živjeli u drugim zemljama vidjeli smo da to nije baš tako „zeleno“ kao što se nekada čini. Možda bi nam bilo lakše po pitanju papirologije, funkcioniranja pravne državi i slično, ali mislim da bi nam sigurno obiteljski život bio manje kvalitetan.

Obitelj Antunović iz Vignja, mama Dragana i tata Željko već se 20 godina bave slastičarstvom, ali nikada nisu imali vlastiti prodajni prostor ni slastičarnicu. Prije tri godine, povratkom njihovih kćeri to se promijenilo.

Moja obitelj se već preko 20 godina bavi slastičarstvom, ali nikada nismo imali vlastiti prodajni prostor niti slastičarnicu. Ta ideja je vjerojatno čučala negdje kao dječji neostvareni san, ali je prije 3 godine napokon došlo pravo vrijeme za to i što je najvažnije – pravi tim.

Uvijek sam znala da ću jednog dana imati vlastiti posao. Imala sam previše energije i entuzijazma koje sam morala uložiti u vlastiti projekt. Vrijeme za to je došlo na jesen 2013. kada se prostor današnjeg Croccantina iznajmljivao i tada je bilo – sad ili nikad.

Zajedno sa sestrom Ivanom i suprugom Ivanom i uz veliki vjetar u leđa od strane vlastite obitelji 14.6.2014. otvorili smo Croccantino i ne bih mijenjala ništa na tom putu. Ivana je majstorica od sladoleda, Ivan je majstor od financija i on vodi poslovanje naše slastičarnice u Orebiću, a ja sam zadužena za ponudu napitaka i proizvodnju i ponudu slastica, marketing i ljudske potencijale.

Nije to klasična slastičarnica, a kako bi i mogla biti ? 

Obzirom da sam veliki fan zdravije kuhinje i bila sam u prilici probati izvanredne zdrave deserte odlučila sam u ponudu uvesti bezglutenske, dijabetske i sirove slastice i tako dovesti u Orebić ponudu koja se nigdje na ovom području ne može naći. Bila sam svjesna visoke potražnje i nepostojanja ponude koja bi na nju odgovorila. I definitivno – željela sam pokazati da zdrave slastice nisu nužno lošijeg okusa. Ima izvanrednih bezglutenskih torti u našoj ponudi koje će svakog gurmana ostaviti bez teksta.

Croccantino radi cijele godine. Želimo razviti naviku naših domaćih stanovnika da i zimi uživaju na najljepšoj orebićkoj šetnici uz more, a i dati naš doprinos da se turistička sezona proširi, što je jedino moguće ako gostima pružimo više sadržaja izvan sezone. Domaći stanovnici su nas odlično prihvatili i iznimno nam je drago da su zaista prepoznali naš trud i kvalitetu i sve što nas izdvaja od drugih. Vidimo ista zadovoljna lica svakog dana i to nam je velika potvrda našeg rada.

Možete li nam ukratko opisati jedan Vaš radni dan u sezoni?

Uh, jedan radni dan u sezoni vam izleda kao jedna velika mreža aktivnosti. Kreće u 5-6 ujutro, završava najranije u ponoć i sadržava jako malo sna, puno adrenalina i ad hoc odluka kod rješavanja tekućih problema. Niti jedan dan nije jednak – sastoji se od rada u proizvodnji slastica/sladoleda, prijevoza, konobarenja, čišćenja, vođenja evidencija, plaćanja računa. U sezoni se vodimo onom tablicom „hitno i bitno“ i tako odrađujemo prioritete. Radni dan u sezoni je vrlo operativan dok je radni dan izvan sezone puno manje kaotičan, ali puno više strateški orjentiran. To je vrijeme za analize, planiranja, nova ulaganja… Zimi se puno više možemo posvatiti kvaliteti obiteljskog života.

U Orebiću je zasigurno lijepo živjeti, no sigurna sam da diosta toga nedostaje. Što nedostaje Orebiću i što mislite da bi se moglo organizirati bolje?

Orebić ima problem kao i svako malo mjesto, manjak sadržaja kojim bi se privukli mladi ljudi za ostanak i boravak i tijekom zime. Ali to je jedan uzročno posljedični vrtlog – da je više mladih, bilo bi više sadržaja. S druge strane, danas je interes mladih puno više fokusiran na internet i društvene mreže, a manje na druženja bez smartphone-a, na predstave, projekcije filmova i slično,  tako da opet fali interesnih skupina za takve vrste sadržaja.

Sudjelovali ste i  u projektu ponovnog prepoznavanja pelješkog varenika, a on je i sastojak koji ćete uključiti u svoje slastica.

Sudjelovala sam na projektu Slow Food priče s Pelješca i držala sam prezentaciju o razlici izvornog talijanskog sladoleda i industrijskih inačica. S obzirom da je taj dan bio Svjetski dan samoniklog bilja napravila sam sladoled od lavande koji smo prilikom posluživanja preljevali Pelješkim varenikom. I sama sam se iznenadila izvandrednim spojem tih dvaju okusa. Tako su se sljubili da ćemo tu kombinaciju definitivno uvesti u našu ponudu i tako promovirati Pelješki varenik kao najstariju tajnu mediteranske kuhinje.

Možete li nam nabrojiti neke od zdravih slastica koje pripremate i nudite u svojoj slastičarnici. Što je najveći hit među posjetiteljima?

Tijekom ljeta svaki dan u ponudi imamo dijabetski i dijetetski voćni sladoled – sorbetto kojeg radimo od svježeg voća. Trudimo se nabaviti voće za sladoled od peljeških OPG-ova i to je definitivno najomiljenija ljetna poslastica.

A torte su priča za sebe, omiljene u bilo koje doba godine. Od zdravih torti najtraženije su one bez glutena, a najnovije torte koje su izazvale opću pomamu su Dacquoise Royal s dacquoise korama od lješnjaka, bavarskom kremom od vanilije i lješnjaka, svježim jagodama i ganachem od bijele čokolade i Ljetna parfe torta od bijele čokolade s mousse-om od limuna, mentom i malinama.

Smatrate li da ste kao poduzetnici u malom mjestu uskraćeni za neke mogućnosti?

Mislim da nam malo mjesto nije bilo prepreka za bilo što što smo htjeli ostvariti. Naprotiv, mislim da se u malom mjestu puno lakše dogovoriti sa svima jer se svi znamo i do sada smo, kao poduzetnička obitelj, izgradili imidž ozbiljnog poduzetnika koji radi kvalitetno, ulaže u mjesto i zapošljava domaće ljude.

Problemi s administracijom nas prate cijelo vrijeme, mislim da je to boljka cijele Hrvatske. Jedan generalni zaključak koji bih dala vezano za administraciju je to da ona nije prilagođena veličini poduzetnika – industrija ili mali poduzetnik, imaju vrlo sličan broj papira i tromosti sustava koji ih prate na svakodnevnoj razini.

Kako je to s obitelji dijeliti radno i slobodno vrijeme?

Ja sam tako odrasla pa je to jedini način na koji sam naučila živjeti i meni je dobro. Naravno, sada kada u našem poslu imamo spoj različitih generacija, to zna biti izazovno, ali nam daje i jednu veliku prednost, a to je da imamo energiju i entuzijazam i iskustvo u isto vrijeme – što je rijetka situacija. I mislim da je to, uz stavljanje ega izvan jednadžbe, ključ našeg uspjeha.

Ostane li Vam uz sve poslovne i obiteljske obveze vremena za neki hobi?

Da, jako volim plesati. Plešem dok radim, dok se tuširam, dok se šetam ili presvlačim moju Ariu. Od 2006. godine plešem salsu, a suprug mi je kod kuće glavni partner.


Katarina Fiorović



Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net












Kolumne







 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube