Prošetajte s nama kroz povijest i obnovu  ovog jedinstvenog zdanja koje je trenutno pod koncesijom zaklade Franceske Von Habsburg.

O dolasku franjevaca i njihovoj ulozi u životu Dubrovačke republike u 15. stoljeću predavanje je na Lopudu održala Zrinka Pešorda Vardić s Hrvatskog instituta za povijest.

Legenda kaže da je sv. Frano Asiški tri puta posjetio Dubrovnik i to 1212., 1219. i 1223. Neki izvori kažu da je prilikom jednog posjeta boravio u kući kraj crkvice sv. Margarete i da je postojao kamen s natpisom koji je o tome svjedočio, no nakon Velike trešnje taj je kamen izgubljen pa se ne može sa sigurnošću potvrditi niti jedna od ovih priča koje su se prenosile s generacije na generaciju. Ono pak što se može potvrditi pisanim dokazom jest da su franjevci u Dubrovniku bili 1235. Mala braća, tko se nazivaju i u puku, a i u službenim dokumentima samostan su prvo imali zvan zidina na Pilama, gdje se sad nalazi hotel Imperijal. 1317. vlasti ih premještaju unutar zidina zbog opasnosti od napad srpskog vladara Uroša.

Apoteka u samostanu na Lopudu

Franjevci su bili iznimno popularni u puku jer su njihove propovijedi bile na pučkom jeziku, jer su pružali pomoć u liječenju, a živjeli su skromno. Za vlasti Republike franjevci su bili, kao i dominikanci (prosjački redovi)  dobri saveznici. Gledalo ih se na neki način kao stupove obrane i znanja stoga nije ni čudno da se u gotovo svim dubrovačkim oporukama od 13. stoljeća nadalje spominju Mala braća kojima građani ostavljaju donacije. Tim se donacijama izgradio dubrovački, ali i svi ostali samostani u Republici, koji su pratili njezino širenje.  Simboličan je i smještaj samostani u Gradu, franjevci u Vratima od Pila, Dominikanci u Vratima od Ploča, što potvrđuje važnost redovnika i samostana u obrani grada.

Pogled s tvrđave

Franjevački samostani uvijek su bili na za Republiku strateškim položajima, kao što je Daksa, Lopud, Slano, Ston, Orebić, Rijeka dubrovačka i Konavle, a kako se Republika širila na jednu i na drugu stranu tako su nicali i franjevački samostani. Zbog svih već nabrojenih važnih funkcija koje su redovnici imali u životu stanovnika Republike Dubrovčani su htjeli da franjevci imaju svoju dubrovačku provinciju, kako njima ne bi upravljala zadarska provincija, koju su držali Mlečani, ali ni bosanska vikarija pod kojom su jedno vrijeme bili. Stoga su gradili samostane i povećali brojnost franjevaca u  Republici te osnovali dubrovačku provinciju. Jedini čovjek k tome i pučanin kojemu je Republika podigla spomenik bio je upravo Lopuđanin Miho Pracat koji u svojoj oporuci nije zaboravio na Malu braću.

Špiljica koja vodi do morskih vrata i po kojoj je samostan dobio i ime

Samostan Gospe od Špiljice izgrađen je donacijama građana i dubrovačke vlasti ono što ga odlikuje kao i sve franjevačke samostane iz tog doba je harmonija između građevine i okoliša. Zbog njegove uz sve ostalo i obrambene funkcije 1516.  samostan je ograđen zidinama, a 1592. izgrađena je u njegovom sklopu i tvrđava za obranu od pirata s mora. 1819. franjevci napuštaju lopudski samostan, koji je izuzev crkve, koja se koristila kao župna crkva, sve do 2000. bio prepušten sam sebi.

Mnogi se Lopuđani sjećaju strašnih priča o „crnim vratima“, duhovima koji se javljaju u samostanu… Suočeni s činjenicom da samostan propada franjevci su ga tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća dali u koncesiju na 99 godina zakladi Franceske von Habsburg, nasljednice poznate austrijske kraljevske obitelji, koja je financirala njegovu obnovu. A obnova je trajala 18 godina.

O obnovi koju je predvodila tvrtka Acus Dalmatia pod nadzorom konzervatora i arhitekta Željka Pekovića i Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, ispričala nama je arhitektica Rujana Berhgam Marković, čiji je studio osmislio projekt obnove.

Samostan osim što je bio dobro uništen, a dijelovi zatrpani šutom imao je i problema sa statikom , klizio je prema moru, pa su prvi koraci bili nalijevanje velike betonske kocke u temeljima, koja je poslužila kao sidro za cijeli samostan. Nadalje svi su zidovi su svi injektirani uz pomoć malih sondi, materijalima koji su sačuvali njihovu nosivost. Šut se uklanjao ručno i uz pomoć mini bagera, koji je u samostan i tvrđavu unesen u dijelovima, a tako se i iznosio nakon završetka radova. Ništa se ovdje nije moglo raditi strojno i po šabloni. Zbog neravnog terena, zidova i pristupa meštri su često na licu mjesta morali improvizirati i nalaziti nova rješenja. Rezultat je nevjerojatna sklad i ljepota srednjovjekovnog samostana i suvremenog načina života.

Komin s ognjištem

Očuvano je sve što se očuvati moglo, a zanimljiva je priča kako su podove na katu osmislili inženjeri iz njemačkog instituta za potrese, naime stare su grede jedino što je ostalo od stropova u samostanu, pa su se one trebale očuvati pod svaku cijenu, a na njih je trebalo položiti pod, koji neće oštetiti ni kamen ni grede, a da kroz njega prođu sve instalacije. Rješenja su se tražila, no mnogi su inženjeri predlagali željezo i beton, što za ovu građevinu nije bilo prihvatljivo. Nijemci su predložili drvene ploče, od prešanog drva debljine 7 centimetara, koje se lijepe jedna na drugu i polažu na grede, kao vrstu plutajućeg stropa, a postavili su ga bez iti jednog čavla ili komada željeza. To je samo jedna od mnogih priča iz 18-godišnje obnove.

Zanimljiva je i priča o povijesnim zahodima, koji su također jedan izumu koji su franjevci donijeli u Republiku. Naime ti su zahodi bili spojeni na odvode kišnice u klaustru, koji bi ih gravitacijski ispirali. I oni su obnovljeni.

U obnovi su starom zdanju osim suvremenih instalacija dodani i suvremeni motivi, kao što je pergola u vrtu, drvene klupe, montažne skale koje vode na vrh tvrđave, vidikovac… No kako nam je objašnjeno svi ti elementi morali su proći zahtjevne provjere i svaki od njih mora se u bilo kojem trenutku bez štete za građevinu moći ukloniti.

Suvremena pergola u vrtu

Dvije prostorije u samostanu uređene su kao izložbeni prostor s reguliranom klimom, vlagom, temperaturom zraka… Tehnička soba u kojoj je skrivena sva oprema koja ove dvije sobe čini optimalnom za izlaganje umjetnina doslovno je ručno uklesana u stijeni. Tamo je trenutno izložen dio izložbe suvremene umjetnosti na temu oceana, a u zvukovima oceana možete uživati u udobnim kaučima, koji su smješteni i u ovim prostorijama i u klaustru.

Izložbena soba

Nevjerojatna je količina pažnje s kojom je svaki detalj ovog samostana obnavljan uređen i dotjeran, no obnova zvonika i crkve traje i dalje, a i vrtovi će se još naknadno uređivati. Kako to izgleda pogledajte u fotogaleriji, ali i uživo jer cijeli je kompleks otvoren za javnost. Ulaznice se ne naplaćuju, a samo je drugi kat zatvoren i namijenjen privatnoj uporabi obitelji von Habsburg.

Predavanja i posjet samostanu organizirali su zajedno Umjetnička galerija Dubrovnik i fondacija suvremene umjetnosti Thyssen-Bornemisza Art Contemporary.