Marko je završio preddiplomski studij Vinogradarstva i vinarstva u Poreču, a Ivan diplomski studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, smjer Vinogradarstvo i vinarstvo. Njihov otac Bartul, želeći sinove zadržati na otoku 1996. osniva Obrt Zure i kreće u profesionalno vinarstvo, otvara konobu s idejom da gostima poslužuje hranu i piće proizvedene isključivo vlastitom poljoprivrednom proizvodnjom.

- Naša obitelj bavila se poljoprivredom, a naročito ribarstvom oduvijek pa je tako i otac nastavio istim smjerom kao i njegov otac, djed...Imao je viziju da u tom restoranu nudi svoju ribu, svoje povrće, vino (grk i plavac mali), pršute i meso od vlastitih svinja, likere. I dan danas držimo se istog principa. Uzgajamo vlastito povrće, otac i dalje lovi ribu, nudimo isključivo naša vina, a industrijskih pića kao što je Coca-Cola, piva... kod nas nema. Od djetinjstva smo bili s ocem na polju pa smo znali o kakvom se životu radi. Otac je kasnije  došao na ideju o podizanju novog vinograda na južnoj strani Lumbarde (defora), kojim bi nama osigurao bolju budućnost, ali i ostanak u Lumbardi i na otoku. Danas tog vinograda podignutom na melioriranom kršu, na zemljištu veličine 10 ha u koncesiji hrvatskih šuma (7 ha vinograd, 3 ha maslinik) ne bi bilo da mi nismo odlučili da se ovim želimo baviti u životu, priča nam Ivan.

Te 2010. Marko je bio učenik srednje poljoprivredne škole u Kaštelima, a Ivan student na preddiplomskom studiju Mediteranske poljoprivrede u Splitu. Sadnju vinograda i maslinika 2011. i 2012. nadzirao je Agronomski fakultet u Zagrebu, odnosno prof.dr.sc. Bernard Kozina. Po završetku fakulteta mladići su se vratili doma i prionuli na posao.

- Za restoran uzgajamo i proizvodimo razno povrće i lovimo ribu. Ove godine, napokon, bi trebali ubirati plod od novih 500 tinjak maslina te početi s proizvodnjom ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Proizvodimo razne likere također od vlastitih voćki (višnja, rogač, šipak, naranča, travarica...). No, naša najveća i najznačajnija je proizvodnja vina, objašnjava Marko.

A koja sve vina proizvode detaljno nam je objasnio Ivan.

- Za proizvodnju vrhunskih vina, od vinograda do boce, potrebno je znanje. Otac je oduvijek slušao i poštovao struku pa je tako od svog prvog dana imao enologa konzultanta, a mi smo puno naučili od njega. Suradnja je trajala od 1996. do 2016. Brat i ja odlučili smo se za jedan zaokret u proizvodnji i smatrali smo da je nakon svih tih godina školovanja i učenja došlo vrijeme da preuzmemo stvari u svoje ruke, dakle od berbe 2017. radimo vina samostalno po vlastitom gustu. Smatramo, da je cijeli život škola, i iako znamo puno, još uvijek ne znamo ništa. Uvijek se mora i ima što naučiti. Nadamo se i nekim berbama na drugim krajevima svijeta.

Proizvodimo trenutno 8 etiketa vina od čega četiri od sorte grk.

Grk pjenušac ''Quinta Essentia'' – brut, tradicionalna metoda proizvodnje. Oko 600 butelja godišnje, limitirane proizvodnje isključivo u dobrim vinogradarskim godinama, prvi i za sad jedini pjenušac od grka.

Grk ''Bartul'' je naše najtraženije vino. Godišnja proizvodnja je blizu 15 000 boca. Vino je proizvedeno u inoxu, dakle suho bijelo. To je stil vina koji se najviše konzumira.

Grk ''Reventón'' Sur lie proizvodimo oko 2500 butelja godišnje, vino je fermentirano i odleži na finom talogu oko jedne godine u 2 000 l hrastovoj bačvi.

Grk ''Elysion'' je desertno vino, prošek, koji se radi od grožđa prosušivanog na trsu u vinogradu oko mjesec i po dana i dodatno prosušivanog na stolovima grozd do grozda na tzv. sturi oko mjesec dana. Godišnja proizvodnja varira, od berbe 2018. dobili smo oko 200 l vina što bi bilo oko 500 butelja od 0,375 l.

Od ostalih vina radimo još Pošip koji je lani bio dva puta šampion bijelih vina na ocjenjivanjima, jednom u Mostaru na međunarodnom ocjenjivanju i na Sabatini jednom od najprestižnijih i najstarijih ocjenjivanja Dalmacije i Hrvatske.

Prve butelje Muškata žutog dolaze ove godine na tržište, naše novo vino prve berbe 2018.

Proizvodimo i crna vina i to: Plavac mali ''Advocatus Diaboli'' i blend od 5 crnih sorti  ''Rebellion'' (Cabernet Sauvignon 30%, Merlot 30%, Syrah 30%, Plavac mali 8%, Alicante Bouschet 2%). Oko 5 000 boca godišnje.

Dakle godišnje za sad možemo proizvest oko 20 000 – 25 000 butelja svih vina iz jednog vinograda s oko 33 000 trsova od kojih je 20 000 trsova grk.

Ono što mi tražimo je da vina budu izraženih aromatskih karakteristika sorte i ''terroira'', dobro izbalansirana, harmonična. Vina koja će se pamtiti i tražiti još.

Grk je specifična sorta za koju kažu da uspijeva samo u Lumbardi. Ima je malo, a izrazito je cijenjena. Zašto? Objasnio nam je Marko.

- Grk je autohtona sorta Lumbarde. Jedna je od 135 autohtonih Hrvatskih sorti vinove loze i jedna je od najstarijih. Postoje dvije teorije kako je dobila ima. Jedna je da ime potječe od Grka koji su još u 3. stoljeću p.k. naselili ovo područje, o čemu svjedoči i Lumbardska psefizma. Druga kaže da je ime dobila po svom specifičnom ''gorkastom'' okusu koji zna biti lagano prisutan u aftertasteu.''Grk ili gerk'' je riječ koja lokalno znači "gorko". Suvremenim istraživanjima i DNK analizama potvrđeno je da je grk genetski povezan s dalmatinskim sortama. A ta ''gorčina'' je zbilja karakteristika sorte. U vrijeme kada je tehnologija proizvodnje vina bila skroz suprotna od današnje, gorčina grka bila je izraženija. Grk je prije bio vino  visokih alkohola, jako i moćno uz izraženiju gorčinu.

No najveća specifičnost i karakteristika sorte je ta da je kao i svaka druga sorta morfološki dvospolna, ali ima samo funkcionalan ženski cvijet. To znači da muški dio cvijeta, odnosno prašnici, ne funkcioniraju te ne mogu proizvest polen, što dovodi do toga da nije moguće samooprašivanje, već je potrebna neka druga sorta u vinogradu pomoću koje bi došlo do oprašivanja i oplodnje ženskog cvijeta grka. Dakle laički se može objasniti da sorta nije ''Grk'' već '' Grkinja''.  Takvu specifičnost ima 1% sorti na svijetu.

Oduvijek se mislilo kako grk uspijeva ''samo'' na pješčanim tlima Lumbarde. Danas grka imamo posađenog na području Lumbarde na čak tri tipa tla, pijesku, crvenici i kombinaciji oba te na melioriranom kršu odnosno kombinaciji crvenice i vapnenca. Svi ''grci'' i stilovi se danas proizvode u Lumbardi, a svih 8 proizvođača proizvodi vino vrhunske kvalitete, koje je ujedno i jedno je od najtraženijih vina Dalmacije i Hrvatske.

Kako izgleda jedan vaš radni dan ljeti, a kako zimi?

- Poslova je jako puno, pa je potrebno sve unaprijed isplanirati. Ljeti otac ustaje oko 4 i ide u ribolov, dolazi kući oko 14. Slijedi ručak, odmor i od 18 do 24 se radi u restoranu. I tako svaki dugi, treći dan. Ovisi o poslovima, no kada zatopli u vinogradu se ne može raditi tijekom dana, tako da ustajemo rano, prije izlaska sunca. Radimo, objedujemo, odmaramo. Radimo u restoranu. Ponekad odmora nema uopće, ovisi kakav je plan taj dan. Rad na zemlji i u vinogradu ne može se odgoditi za sutra. Nemamo puno vremena za "ljetne radosti''. Vrijeme berbe je najteže. Radni dan nekad potraje od jutra pa i do 2 - 3 sata u jutro sljedećeg dana i tako sve dok berba i prerada ne završe. Zimski je lakše, ali i tad ima posla u vinariji, vinogradu... No definitivno imamo više vremena za sebe, kaže Marko.

Slobodno vrijeme mladi vinari provode uz sport i druženje s prijateljima.

- Volim trčanje, biciklizam, fitness općenito, šetnje sa psom. Slušam glazbu. Gledam filmove, serije, fotografi ram, igram igre na PC-u, družim se s prijateljima. 12 godina bavio sam se taekwondoom i jednostavno moram biti u pokretu, kaže Ivan.

- Bavim se sportom, a kad god mogu uhvatim trenutak za ribolov tipa jigging, tune, uglavnom sportski ribolov sa štapovima, kaže Marko.

Obojica vole putovati, a osobito na zimovanje, na snijeg, negdje gdje mogu snowboardati. A kakav je život za mlade na Korčuli?

- Život na otoku i u ovako manjim mjestima je definitivno drugačiji od onog u gradu. Sadržaja je definitivno manje, no mislim da ipak imamo dosta toga što se može mladima ponudit. Ima dosta izvanškolskih aktivnosti, sportskih klubova. Korčula ima i digitalno kino, infrastruktura je dobra, no ne mogu svi pronaći posao i sadržaje koji ih zanimaju pa na žalost odlaze u gradove ili van. Ljudi se u malim mjestima puno više druže, i provode vrijeme zajedno, priča nam Marko.

Braća Batistić Zure ne razmišljaju o odlasku. Vole svoj posao u prirodi i na zraku, kojim osiguravaju egzistenciju, no da njihov otac nije na vrijeme o tome razmišljao...

- Mogu reći kako bih sigurno otišao negdje van i radio u istoj struci, ako ne bih imao to što imamo tu. Otac je osigurao nešto čime se možemo baviti i biti sretni s time do kraja života. Život u Lumbardi, i baviti se ovim poslom je za mene jackpot, meni osobno ništa drugo više ne treba. Radim što volim, slobodno vrijeme koje tu provodim, je upravo onakvo kakvo volim, sve ostalo možemo nadoknaditi čestim putovanjima vezanim za posao, da se maknemo malo od doma. Koliko zna biti teško, toliko zna biti i lipo!, kaže Ivan.

Marko i Ivan imaju puno planova za buduće širenje posla. Redovito prijavljuju projekte na Europske fondove. Do sad su tri puta dobili potporu za sufinanciranje opreme i tehnologije. Nadaju, da će posao ići i dalje dobro, kako ide i sada, i da ih brojne administrativne brane i nameti neće natjerati da svoju sreću traže drugdje. Planiraju i osnivanje vlastitih obitelji u Lumbardi. Želimo im puno sreće na poslovnom i osobnom planu!