Marija Jurić Zagorka

Moja duhovna majka. Njezine sam knjige naslijedila (čitaj : ukrala) od bake već na početku osnovne škole. Dok su se drugi bavili Družbom Pere Kvržice (koju također obožavam), ja sam tražila enciklopediju da otkrijem što je inkvizicija, tko je Marija Terezija, i što su, pobogu, jezuiti.

Za Zagorku ne mogu izdvojiti djelo. Ona je sama po sebi moj omiljeni lik, djelo i autor. Na Zagorki sam diplomirala, o njoj sam održala svoje prvo javno predavanje u organizaciji Matice hrvatske Dubrovnik (na čemu sam i dalje neizmjerno zahvalna).

U njezinim knjigama upoznala sam što je prijateljstvo, što je ljubav, što je borba za ideale i da su čisto srce i iskrene namjere ono sto razlikuje Čovjeka od čovjeka.
Njezine knjige nisu samo romani. To su priručnici za život, to su udžbenici povijesti, izrazi ženskog u tada dominantno muškom društvu, ali i apsolutni izraz hrabrosti jedne autorice da se izbori za svoje mjesto u književnom svijetu.

Jedi, moli, voli - Elizabeth Gilbert

Uvijek sam govorila, a pri tom čvrsto i ostajem, da knjiga pronalazi čitatelja, a ne on knjigu. Tako je meni bilo s Elizabeth Gilbert. Sjećam se trenutka kad sam tražila što ću čitati, obilazila police knjižare u potrazi za nečim što će me malo oraspoložiti (sjećam se, jer sam bila krajnje i beznadno tužna). Ugledala sam te korice, zvučalo je poznato, znam da ima neki film.

Sjela sam negdje na kavu i krenula. Dok sam ja čitala Gilberticu, ona je čitala mene. Razgovarala je sa mnom s rimskog trga, iz ašrama i iz svojeg vrta na Baliju. Sprijateljile smo se i vraćam joj se opet iznova, tek toliko da vidim jesam li nešto novo naučila u prethodnom periodu života. Samo, nakon prvog čitanja, vraćam joj se iz pozicije sreće.

Uz dlaku/Naopako - Joris Karl Huysmans

À rebours je knjiga koja je u Hrvatskoj prevedena u istoj godini od dvije različite izdavačke kuće, međutim, svaki je prevoditelj odlučio dati svoje ime. Meni osobno više odgovara prijevod Uz dlaku jer mi priliči sadržaju svega napisanog.

Ovu knjigu ne mogu preporučiti iz nekoliko razloga. Prvo, užasna je. Napisana je teškim esteticističkim stilom koji zahtijeva apsolutnu koncentraciju i mir. Drugo, na mahove je zamorna i često se zapitaš kažnjavaš li se nesvjesno za nešto čitanjem. Ova mi je knjiga bila zadatak na studiju i možda jedina knjiga koju sam započinjala 7-8 puta, jer sam do tad uvijek odustajala. Međutim, u trenutku kad sam probila prvih nekoliko poglavlja, više je nisam mogla ispustiti. Knjiga nema radnju, ima nasumično povezane epizode koje se u finalnim poglavljima kristaliziraju u shvaćanje poante djela. Svakako, naučila me krajnjem strpljenju.

Arthur Rimbaud - Iluminacije

Taj jezik bit će duša za dušu, koji sažima sve, mirise, zvuke, boje – misao što kvači misao i vuče je.

Uvijek sam oprezna s poezijom, posebno nakon što sam počela proizvoditi svoju. U pjesniku tražim nešto drugačije, nešto dosad neviđeno, nešto što dotiče dijelove duše koji se ne dotiču običnim riječima. Rimbaud je točno to. Njegov život bio je, u najmanju ruku, kaotičan. Pisanje mu je bilo izravan produžetak svijesti na papiru, ostavio je sebe u stihovima za sve nas koji tražimo svoj način interpretacije. Simbolizam i parnasovci generalno su stil pisanja koji razumijem, možda ne uvijek sadržajno, ali namjeru da.

Antun Branko Šimić - Opomena

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.

Jednostavna poruka, nemam što dodati.

Nevjernica - Ayaan Hirsi Ali

Ayaan Hirsi Ali nizozemska je političarka, aktivistica i spsateljica, porijeklom iz Somalije. U autobiografiji Nevjernica opisuje svoj život od ranog djetinjstva te borbe koje je proživjela na svojem putu. Ovo je jedan od onih romana koji se ne čita u jednom dahu. Potrebno je ponekad ispustiti knjigu iz ruke, duboko udahnuti, oprostiti čovječanstvu što je pokvareno, oprostiti sebi što si dio tog čovječanstva. Nakon toga se tek može nastaviti. Ovu radnju treba ponoviti svakih 20ak stranica. Jedna je od onih koje te vrate na zemlju, koja te podsjeti da se nekoliko tisuća kilometara od tebe događaju razumu nepojmljive stvari. Ayaan Hirsi Ali jedna je od najvećih kritičarki društva u kojem je odrasla, vječno je pod prijetnjom smrti, ali nastavlja sa svojim djelovanjem bez obzira na sve.

Jane Eyre - Charlotte Brontë

Sestre Brontë ostavile su golem opus iza sebe, a većina čitatelja preferira Orkanske visove. Volim ih i ja, ali Jane Eyre ipak je zauzela posebno mjesto u mojem srcu. Radi se o više manje klasičnom Bildungsromanu koji prikazuje život jedne obične djevojke neobičnih pogleda na život. Izuzetno je zanimljivo čitanje svakodnevnog života jedne obitelji i načina na koji ona u taj život intervenira. Jane je snažna i neovisna djevojka koja uspijeva svoj emotivni život ukrotiti dovoljno da donese racionalne odluke. Međutim, iako je roman presvučen sivom, gotičkom bojom (sinestezija pisane riječi), na kraju ostavlja prostor za rimbaudovsku zraku sunca koja raščišćava sivilo i donosi sretan završetak u nesavršenim okolnostima.

Ars Poetica - Aristotel

Kad sam upisala studij komparativne književnosti, morala sam prihvatiti činjenicu da više ne čitam samo romane, nego i o njima. Teorija kao takva nikad mi nije bila jača strana, posebno ako nije sistematična. Srećom, taj sistematični Aristotel bio je prvi pravi dodir s teorijom književnosti. Zavoljela sam ga u trenutku kada opisuje što je početak, što je sredina, a što je kraj. Zbog njega je i iduća knjiga na popisu, zbog njega sam zavoljela teoriju književnosti, filozofiju i zdravorazumske definicije.

Kralj Edip - Sofoklo

Prvi susret s grčkim tragedijama bio je tragičan za mene, kao i za sve srednjoškolce koji ne razumiju zašto to moramo čitati. Odbacila sam ga u folder "I to smo odradili" i tamo je ostao do kolegija "Život i smrt tragedije" koji nam je na fakultetu držala prof. dr.sc. Lada Čale Feldman. Ponovno sam ga uzela pred oči i počela. Odjednom, Edip više nije bio samo lik Edip koji je ubio oca i oženio majku, te poslužio Freudu kao izuzetan temelj svih frustracija ljudskog roda. Odjednom su ti stihovi dobili formu, sadržaj, broj, strukturu i širi smisao. Struktura me fascinirala. Kralj Edip je po pravilima struke, a zapravo, vrhunsko umjetničko ostvarenje. Mišljenja sam da se lektiri u srednjoj školi treba pristupiti na način koji će učenicima pokazati zašto je to toliko vrijedno djelo. Inače, mnogima će ostati samo u onom mojem prvom folderu i nikada neće osvijestiti njegovu puninu i važnost.

Julio Cortázar - Školice

"Školice" su opus magnum argentinskog književnika Julija Cortázara i jedno od najvažnijih djela hispanoameričke književnosti. Ovaj se roman značenjski odmotava u nekoliko smjerova. Roman je poseban upravo zato što je čitanje igra. Knjiga se može čitati klasično (od prvog do zadnjeg poglavlja) ili se mogu pratiti autorove upute kako skakati s poglavlja na poglavlje. Isto tako, sam čitatelj može biti buntovan i krenuti od kraja knjige prema početku. U bilo kojoj varijanti ovaj će roman imati smisla. Cortázarove "Školice" igraju se na dva kontinenta: s one i s ove strane, u dva grada: Parizu i Buenos Airesu, u čijim se toposima, atmosferama i putanjama likova ogleda istinsko tkanje života. Ova knjiga to zaista i jest, stoga se našla na ovom popisu kao posljednja, upravo zato što otvara bezbrojne mogućnosti za dalje.