LIFESTYLE
04.02.2020 u 08:00

ADRESA U KANADI, SRCE U ŽUPI: Đuro Grbić ne propušta Festu sv. Vlaha

Đuro Grbić, 24-godišnji Župljanin koji već nekoliko godina živi u Kanadi, ne propušta Festu sv. Vlaha koja za njega ima posebno značenje i emotivni naboj. Jučer je visoko uzdignutog čela, ponosan nosio ispod baldahina Isusovu pelenicu, a sa strpljenjem čeka svoj 34. rođendan kada će na njega doći red da nosi barjak Bratstva svetog Matije iz Župe dubrovačke u procesiji sv. Vlaha.


komentara  0

Imao je želju posjetiti i doživjeti kanadski način života, zemlje u kojoj mu se rodila majka i u kojoj mu živi dundo s obitelji. Nakon srednje Obrtničke škole u Dubrovniku odlazi u majčino rodno mjesto, u drugu najveću zemlju na svijetu. Je li ga ta zemlja očarala ili razočarala? Zašto se svake godine vraća na Festu svetoga Vlaha u Grad? Kako čuva svoju tradiciju u velikoj Kanadi, hoće li se vratiti u Župu jednoga dana ili je pronašao bolji život na drugome kontinentu?

- Uvijek je postojala želja za Kanadom, jer je materina strana povezana s njom, nakon što su baba i đedo tražeći bolji život, nakon Drugog svjetskog rata birali između Australije i Kanade. Majka je rođena u Kanadi i živjela je tamo 14 godina, 1977. su se vratili u Komaje. Nakon samo nekoliko godina upoznala je moga oca, to je bila konavosko župska svadba – kroz smiješak će Đuro, a ponosno govori i kako je  fotografija njegovih roditelja sa svadbe "završila" u Župskom zborniku.

Mlad i motiviran velikom željom za dalekom zemljom stiže u Toronto. Prvi dojam bio mu je, kako i sam kaže, kao iz bajke. Priroda i sniježna idila oduševile su ga.

- Promijenio sam nekoliko poslova dok se nisam snašao. Trenutno već dvije godine radim u jednoj građevinskoj firmi, to je talijanska firma u Torontu koja ima preko 500 zaposlenih, a ja radim konstrukcije prije knaufa ili gipsa. Toronto je sam po sebi najbrže rastući grad u Sjevernoj Americi, a samim time je i jako skup način života, cijene mjesečnog najma jednosobnog stana su oko 1500 dolara. To je jako urbana sredina, a dnevno provodim i po tri, tri i pol ure u autu. Ujutro se dižem oko 4 i pol, 5. "Rush hour" je popodne i tada su ogromne gužve.

Cilj nije nedostižan, ali je potrebno puno muke u jednom velikom gradu za mladoga čovjeka, priznaje.

- To je zemlja s jako puno prilika, ima jako puno posla. No treba se jako puno raditi da bi se došlo do cilja, 15 dolara je minimalna satnica s kojom se jedva preživljava, a pogotovo ako živiš sam. Mladi ljudi i ne kupuju baš nekretnine, jer najjeftiniji stan u novogradnji je oko 650 tisuća dolara. Kao mladom čovjeku je teško dobiti i kredit i to je zato kažem, za život u paru.

Hrvati rasuti po bijelom svijetu našli su se i u Kanadi. Velike su to zajednice malih ljudi, sastaju se, pričaju, zabavljau se i plešu.

- Jako je puno naših ljudi u Kanadi, mislim da sam negdje pročitao podatak kako je u provinciji Ontario 80 tisuća Hrvata, a ima ih i jako puno u Torontu. Postoje hrvatske crkve, butige, hrvatski domovi, zabave i koncerti.

Kanada ili Župa dubrovačka? Gdje vidite svoju budućnost?

- Ne vidim se u budućnosti u Kanadi. Vidim se definitivno u Dubrovniku, nedostaje mi skalin, more i obitelj. Malo je teže prilagoditi se kanadskom brzom načinu života kada se dolazi iz Hrvatske i Dubrovnika gdje je sve opušteno i ležerno. U Kanadi vazda kasniš, 24 sata je premalo, malo je previše brz i stresan život. Uspio sam se prilagoditi i ostajem tamo neko vrijeme radi iskustva koje mi je pružila ta zemlja. Hoće li to biti nekoliko godina, to još ne znam.

Đuro je veliki zaljubljenik u foklor i tradiciju. Otkako je odselio u Kanadu, svake godine se vraća u vrijeme Feste. To mu je jako važno i samo je prve godine propustio ovaj jako važan svečani događaj za njega.

- Prvi put kada sam pošao u Kanadu, doma sam se vratio nakon 15 mjeseci i bilo mi je jako žao, ali nisam mogao drugačije. Nakon toga nastojim doći dva mjeseca doma, od Božića do svetoga Vlaha. Srce bude na mjestu kada se obučem u narodnu nošnju. Plešem već 13 godina, a prije nego sam pošao u Kanadu četiri godine sam vodio KUD Marko Marojica. To je jedno lijepo razdoblje u mome životu.

Ljubav prema tradiciji započela je kada su se sestre kao male oblačile za Festu.

- Otac je bio veliki plesač, koji je nažalost umro '98.  pa je i to utjecalo na moju ljubav premu plesu. Kada sam se priključio KUD-u osjetio sam da mi ide i da mi se to jako sviđa. Najviše iskustva sam pokupio od sadašnjeg voditelja KUD-a, Matea Čanića. Ljubav prema folkloru nastavio sam gajiti i u Kanadi, osnovali smo folklorni ansambl Hrvatsko kolo. Lani smo se predstavili na velikoj smotri folkora na kojoj bude preko tridesetak KUD-ova i ansambala iz cijele Amerike i Kanade. Učimo hrvatske plesove, a prije godinu dana sam izabran za voditelja da učim Linđa. Napravio sam prvu svoju koreografiju Linđa, malo sam ju izmijenio i unio vlastite kreativnosti u nju. Sami se snalazimo za nošnje, pravimo ju sami, a ono što moramo kupujemo. 

Koliko je Đuro zaljubljen u tradiciju govori i činjenica kako se već upisao za nošenje barjaka koji jedna osoba nosi 10 godina. Veseli se i strpljivo čeka svoj 34. rođendan, kada će biti u prilici nositi barjak Bratstva svetog Matije. A jučer je njegov ponos i čast da sudjeluju u procesiji, bio još i veći jer je jedan od onih koji nose Isusovu pelenicu najveći relikvijar, ispod baldahina. Ove godine 12 Župljana imali su čast nositi vrijedno blago, a oni su članovi bratstva iz četiri mjesta – Brgata, Postranja, Mlina i Mandaljene.

KOJA PRIČA! Prije 82 godine njihovi pradjedovi su nosili Isusovu pelenicu u procesiji


E. Jelić /foto: privatni album, dubrovniknet team



Filtriraj:                     
Sortiraj:         
INFOCENTAR  DUBROVNIKTV  DUCLUBBING   DUGASTRO  DUPROMO  DUBROVNIKTODAY






Iz teme

DubrovnikTV.net












Kolumne







 

dubrovniktv.net


facebook  twitter  YouTube  YouTube