MUZEJ CRVENE POVIJESTI - psuju ih i vrijeđaju jer razmiču zastor između Jugoslavije i Hrvatske
U projektu sudjeluju Kristina Mirošević dizajnerica i autorica postava, Ivan Lujo povjesničar, Nino Glavinić novinar, Tomi Šoletić arhitekt, Marko Mijatović dizajner svijetla, Hrvoje Margaretić zadužen je za video i foto projekcije, Krešo Glavinić kojemu se svi navedeni obraćaju s "Voljeni vođa".
Za ovakav projekt izuzetno je potrebna, ali ne i sasvim dovoljna dobra volja i ambicija, pa se ova mlada grupa ljudi već povezala s Muzejom Domovinskog rata koji im je pomogao u nabavljanju građe, kao i Muzejom prekinutih veza iz Zagreba, te muzejom Peek&Poke iz Rijeke.
Studiranje na društvenim fakultetima, osjećaj za umjetnost i prijašnje iskustvo na različitim kulturnim projektima spontano su ih doveli do ovog zajedničkog projekta, ali zašto baš socijalizam?
- Svi smo rođeni pred kraj Jugoslavije, odrasli smo u Hrvatskoj i nismo skoro ništa znali o tom razdoblju, osim Luja koji je magistar povijesti. Smatramo da je važno više naučiti o sistemu u kojemu su odrasli naši roditelji. Jedino tako možemo bolje upoznati povijest i shvatiti današnje društvo. Postoji puno zanimljivih činjenica o životu u tom vremenu, sama informacija da su 1972. godine 23 % posto svih rashoda u zdravstvu činila bolovanja i porodiljni govori puno - kazuje Voljeni vođa Krešo, dodajući kako je cilj mlađe generacije kroz neke najosnovnije specifičnosti tog perioda zainteresirati za tu temu i za istraživanje povijesti.
Postav je podijeljen na tri dijela: Socijalizam u ideji, praksi i sjećanju.
Prva soba bit će posvećena ideji i kako je socijalizam stigao u Hrvatsku, drugi dio će biti uređen kao nečiji stan iz tog razdoblja i za kraj jedna tamna soba u kojoj će ljudi moći vidjeti i onu ne lijepu stranu tog razdoblja, gdje će se prikazivati i pričati priče o zločinima UDBE, Golom otoku, Daksi ...
- Ono što svakako još želimo izložiti u našem muzeju su i sjećanja i priče ljudi koji su živjeli u tom sistemu. Pozitivne, negativne, nostalgičarske, kakve god. Donacije fotografija i vaših priča mogu se poslati na mail info@redhistorymuseum.com ili na Facebook stranci Red History Museum. Imat ćemo prostor i za druženje, gdje će se ljudi moći fotografirati s crvenim Yugom, suvenirnicu i knjižnicu", priča nam Kristina, autorica postava.
Osim priča, fotografija i sjećanja iz Muzeja crvene povijesti organizatori mole one koji imaju možda kozmetike iz tog razdoblja, kao što je Markins šminka ili parfem Pino Silvestre da upotpune postav.
"Ako netko ima originalni poster Bitke na Neretvi, vrlo rado bi to postavili u muzej" skrušeno će Voljeni vođa.
Prostor tvornice izgrađene 1953. autentičan je i savršeno se uklapa u priču o socijalizmu. Pravi je primjer socijalističke industrijske arhitekture, a i pomicanje sadržaja iz povijesne jezgre je i više nego dobrodošlo. A TUP sa sadržajima kao što su Dubrovačka pivovara, Love bar i uskoro Muzej crvene povijesti primjer su kako iskoristiti stara tvornička postrojenja, takva praksa u zemljama zapadne Europe sasvim je uobičajena.
- Postoji slika konceptualnog hrvatskog umjetnika, Vlade Marteka na velikom formatu, crna pozadina i na njoj crvena Jugoslavija, zove se "Poslijepodne u Jugoslaviji". Našim konceptom izložbe želimo ljudima koji su dijelili tu povijest, ali i onima koji nisu, stvoriti doživljaj - posljepodnevne šetnje Jugoslavijom. Nema tu nikakvog poistovjećivanja, nostalgije niti nametanja ikakvog stava, očekujemo da svaki posjetitelj sam stvori svoju priču - ističe Tomi Šoletić.
Mlada ekipa ljudi koja se odvažila na otvaranje muzeja takvog naziva, svjesna da će biti raznoraznih reakcija, dodaje i kako su, otkad se pročulo za njihovu ideju "saznali da su im majke orjunašice s kojima su mnogi već spavali, a drugi će tek spavati". Spominjanje bivše države Jugoslavije u Hrvatskoj, pa i u ovako osmišljenoj muzejskoj postavi, vuče kod različitih ljudi različite konotacije, no bili su svjesni toga odmah na početku svega.
- Mi ne stvaramo priču niti povijest, ova priča već je ispričana, povijest je ta koju želimo prezentirati posjetiteljima. Ne možemo biti jugonostalgičari, jer nikad u Jugoslaviji nismo zapravo živjeli. Što se više gura pod tepih taj dio povijesti, to je tabu veći, a to realno i nema smisla, jer sve je to dio naše povijesti, koji se dogodio i to ne tako davno - govore nam ovi mladi ljudi.
Mnogi svjetski muzeji, pa i MOMA u New Yorku prošle je godine imala veoma posjećenu izložbu o bivšoj Jugoslaviji, pa zašto mi koji smo bili dio toga ne bismo imali takav sadržaj i zašto ga ne bismo prezentirali turistima koji posjećuju ovaj kraj?
Ova mlada ekipa spremna je na kritike, prijedloge i ideje. Otvoreni su prema svima, i svi koji imaju kakve dvojbe i fobije oko ovakvog muzeja u Dubrovniku slobodno im se mogu javiti na gore navedeni mail i dati im svoje sugestije. Svako vrijeme, pa i to vrijeme naše zajedničke nedavne povijesti imaju svoj vrhunski dizajn, arhitekturu, društvene ideje, koje su nazivane plemenitima, ali je interesantno pratiti i kako je sve to izgledalo u praksi, što je i na koji način ostvareno.
Za sve one koji i dalje misle da su ovi mladi ljudi "komunjare i orjunaši koje treba zapaliti", za sve one koji su spremni iz ovih ili onih razloga, dodvoravanja, straha ili neznanja, crvenim flomasterom precrtati državu i sistem u kojemu su odrastali oni sami ili njihovi roditelji, eto "utjehe" - ovi mladi ljudi surađuju i s Muzejom Domovinskog rata i autorom filma Goli otok.
Ukoliko se o nečemu ne priča, ne znači da to i ne postoji. Povijest postoji u svim svojim licima koja, čini se, ova mlada ekipa želi prezentirati na zanimljivo osmišljen način. Spominjanje bivše Jugoslavije nije jednoznačno s rječju nostalgija, što ovi mladi ljudi, svojom distanciranošću godinama rođenja i bavljenja temom, zasigurno i potvrđuju. Stoga im želimo da uspiju i ustraju!
Igor Mlinarić FOTO: Vedran Jerinić